Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Buđenje građanske BiH


Entitetska granica koju su političari iscrtali više nije prepreka za stotine građana koji iz grada na Miljacki odlaze u grad na Vrbasu i obratno

Protesti u Sarajevu i u Banjaluci, povodom smrti, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima dva mladića, Dženana Memića i Davida Dragičevića, privlače sve više građana.

Nakon velikih protesta 2014. godine i „malih“ pobuna proteklih godina, sada se može postaviti pitanje da li se građani bude i koliko su spremni da pokažu svoj otpor protiv neefikasnog pravosuđa, korumpirane vlasti i prvilegija koje su političari prikupili samo za sebe?

Entitetska granica koju su političari iscrtali, kako bi održali svoje planove o podijeljenoj zemlji, više nije prepreka za stotine građana koji iz grada na Miljacki odlaze u grad na Vrbasu i obratno.

Tako propada plan na kojem se održavaju na vlasti, da etničke zajednice drže odvojeno, na šta ukazuje i Dajana iz Banjaluke, na posljednjem protestu u Sarajevu (subota 21. juli).

„Najbitnije je da građani ne budu odvojeni i podijeljeni u torove. To je način na koji političari vladaju godinama i drže sve nas u šaci... Moramo se ujediniti i da se zajedno borimo za svoja prava.“

Da li je borba za istinu o smrti dvojice mladića, znak da se građani bude i da su svjesni kako svojim glasom i otporom, mogu mijenjati stanje? Pisac i publicista Ahmed Burić kaže:

„Ja se nadam da jeste. Meni se čini da se ovi protesti mogu pretvoriti u ozbiljniji građanski otpor, jer ja spadam među one malobrojne koji misle da izbori ne mogu promijeniti bitno situaciju u Bosni i Hercegovini. Bez obzira kakvi rezultati izbora bili, ne može se očekivati da se previše promijeni jedna okoštala struktura nametnuta Dejtonskim mirovnim sporazumom. Toplo se nadam da će ovaj građanski bunt zbog dvojice mladića koji su izgubili tragično svoje živote, a policija i pravosuđe nisu učinili ništa da se ta stvar rasvijetli, poktrenuti stvari naprijed.

Naprijed u smislu da Sarajevo i Banjaluka neće biti toliko odvojeni, da će BiH biti zemlja iz koje ljudi neće bježati kao što sada bježe i da u krajnjoj varijanti vlast neće biti na ovaj način nedodirljiva. Duboko se nadam da će protesti zbog tragedija dvojice mladića na neki način ujediniti građane u Bosni i Hercegovini, da počnu razmišljati svojom glavom i da ih sadašnje vlasti ne drže u šahu i u jednom poluropskom položaju, u kojem ih drže u ovom trenutku“.

Svjetlana Nedimović, dobro poznato lice s masovnih protesta u više bh. gradova 2014., aktivna učesnica u radu Plenuma građana Sarajeva, ističe da građanski bunt kreće od konkretnih nevolja koje imaju. To je sada slučaj „Dragičević“ i „ Memić“.

„Pitam se je li to klica otpora a ne aktivizma, jer aktivizam je kod nas dobio jedno sasvim drugo značenje usljed profesionalizacije kroz nevladine organizacije. Dakle, je li klica nekakvog otpora? Mislim da je ta klica poprilično nabujala. Činjenica je da su institucionalni kanali poprilično zatvoreni tako da institucije reaguju samo na izravan pritisak koji ljudi sve češče na njih prave, od onih malih pobuna zbog sarajevske opservatorije koja je trebala postati kafana, zbog zelenih površina na Marindvoru koje se namjeravaju uništiti, kao i rijeke, naprimjer Kruščica kod Viteza... Primjećujem da gotovo ne prođe mjesec dana da nema nekog nemira među građanima, koji pokušavaju na taj način održati u životu opšti interes, o kojem se država, na kojem god nivou pogledamo, uopšte ne brine. Čak se rijetko i spominje opšti interes.

Da li će to u nešto trajnije izrasti? Često se kod nas kaže da je to do nas, da ne znamo. Ono što ja vidim jeste da i u svijetu ti pokreti imaju problem sa, da tako kažem, institucionalizacijom – dakle, kako nešto, što se oko konkretnog problema podigne kao bunt, održati, kako da to raste, kako da nastavi djelovati i na nekim drugim poljima, i na koncu, da raste u jednu stabilnu političku snagu?“

Da li je borba za istinu o smrti dvojice mladića, znak da se građani bude i da su svjesni kako svojim glasom i otporom, mogu mijenjati stanje?
Da li je borba za istinu o smrti dvojice mladića, znak da se građani bude i da su svjesni kako svojim glasom i otporom, mogu mijenjati stanje?

Najveći protesti širom BiH protiv korumpirane vlasti, sumnjive privatizacije, obespravljenosti radnika, održani su u februaru 2014. godine a počelo je u Tuzli gdje je zapaljeno nekadašnje sjedište Vlade Tuzlanskog kantona. Za sada samo postoji sjećanje i okupljanje jednom godišnje, svakog februara. Sakib Kopić predsjednik Sindikata solidarnosti zamjera što ostaje samo na evociranju uspomene na jedan od najvećih radničkih protesta:

„Građani kažu da se ne mogu sa rogatim bosti, a ljudi su u mnogo težim uslovima, kad nije bilo interneta, kad nije bilo televizije, izvodili revolucije, dizali ustanke, bune. I uspijevali u tome. A sad mi ćutimo, a imamo sve to na raspolaganju. Zadovoljavaju se onim - samo da ne puca. A ja nisam pristalica toga. Šta vrijedi ako ne puca, ako vi nemate šta jesti, nemate djetetu dati jednu marku kad krene u školu.... Politika i političari su nas doveli do toga da smo jednostavno bijeda. Kad bi se udružili, a moramo, moramo se udružiti, tada smo jači, onda bi uspjeli, bez obzira na to ko je koje vjere, ko je koje nacije, jer ovdje su ugroženi i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, ugroženi su svi građani na ekonomskoj osnovi. Entitetsku barijeru moramo razbiti, da napravimo državu državom, gdje ćemo svi pred zakonom biti jednaki, a ne neki jednakiji, i za neke ne važi zakon, a za nas obične građane da važi."

Kopić kaže da učestvuje na svim protestnim skupovima, dizao je glas u Sarajevu i pesnicu Banjaluci za istinu o Dženanu i Davidu, pridružuje se bivšim borcima na njihovim skupovima a sprema se na put u Sarajevo 26. jula gdje su dolazak na proteste najavili predstavnici vlasti i građani Bihaća, koji će tražiti adekvatniju pomoć države lokalnim zajednicama u zbrinjavanju migranata. O tome šta svojim učešćem želi postići, predsjednik Sindikata solidarnosti kaže:

„Ne borim se za sebe. Borim se da nam ova omladina, ova školovana omladina, stručni kadrovi ne odlaze, da ostanu u svojoj zemlji, da ne idu po raznim zemljama Zapadne Evrope, nego da razvijaju ovu državu. Jer, ode nam pamet, odoše nam najstručniji, najsposobniji. Ovdje ostaju oni nepismeni, sa kupljenim diplomama, titulama, zvanjima.“

Protest demobilisanih boraca pred Parlamentom FBiH, Sarajevo
Protest demobilisanih boraca pred Parlamentom FBiH, Sarajevo

U centru Sarajeva već mjesecima protestvuju bivši borci, povremeno radnici neke od propalih firmi širom BiH štrajkuju glađu, građani više mjesta iskazuju protest zbog namjere da se uništavaju prirodna dobra zarad planova novih bogataša. Ali, to se ne dotiče vlasti koja ostaje a bunt građana prolazi.

  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG