Sudski postupak protiv bivšeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Gorana Salihovića, kojeg optužnica tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti, čime je stekao imovinsku korist koja prelazi 50 hiljada konvertibilnih maraka (25 hiljada evra) vodiće se pred Opštinskim sudom u Sarajevu, a ne pred državnim sudom, kako su očekivali Tužilaštvo i Salihovićeva odbrana.
Nakon što je Sud BiH odlučio da se postupak protiv Gorana Salihovića prenosi na drugi, niži sud, žalbe su uložili Tužilaštvo BiH i Salihovićeva odbrana, ali ih je je Apelaciono vijeće državnog suda odbacilo, odnosno potvrdilo rješenje o prebacivanju predmeta na Opštinski sud u Sarajevu.
Povodom slučaja „Salihović“, ali i drugih sudskih postupaka postavlja se pitanje ko će suditi onima koji su nekada drugima dijelili pravdu?
Advokat bivšeg glavnog državnog tužioca, Rifat Konjić smatra da je njegovom branjeniku, određen nenadležni sud.
„Nisam mogao pretpostaviti niti sam ikada u praksi vidio da se odredi stvarno nenadležan sud s obzirom na zapriječenu kaznu za krivična djela koja se stavljaju na teret Goranu Salihoviću, za koja - po zakonima BiH nije nadležan opštinski sud. Kao razlog se navodi osiguranje nepristrasnosti vođenja postupka jer je Salihović bio glavni državni tužilac a sada bi mu se trebalo suditi u državnom sudu. Međutim, u sudu koji je određen za vođenje postupka, Opštinskom sudu Sarajevo, Goran Salihović je bio skoro deset godina predsjednik. To znači da njemu sada treba da sude kolege kojima je bio nadređen. I Salihović je želio da mu sudi stvarno nadležan sud a to je Sud BiH. Zamislite, ovaj sud vodi postupak protiv njegovog zamjenika Bože Mihajlovića za mnogo blaže krivično djelo gledajući zapriječene kazne a Salihovićev predmet prebacuje na niži nivo“, navodi Konjić.
Istraga protiv Gorana Salihovića trajala je dvije godine, prije nego što je krajem 2018. godine Sud BiH potvrdio optužnicu koju je protiv njega podiglo Tužilaštvo BiH. Optužnica tereti Salihovića da je pribavio imovinsku korist u iznosu većem od 50.000 konvertibilnih maraka (KM), odnosno da je “kao glavni tužilac Tužilaštva BiH u periodu od februara 2013. do septembra 2016. postupao suprotno Odluci o uslovima i načinu korištenja sredstava za reprezentaciju i poklone, čime je prekoračio limit potrošnje u zemlji i inostranstvu na mjesečnom nivou“. Na ročištu za izjašnjenje o krivici, održanom u januaru 2019. Salihović se izjasnio da nije kriv za krivično djelo zloupotreba položaja. “Ne osjećam se krivim ni po jednoj optužbi. Tamo mi se na teret stavlja imovinska korist koju sam ostvario, da sam sebi pribavio novac. Ne vidim osnovne elemente za krivično djelo. Nema umišljaja, nema lične odgovornosti”, rekao je Salihović.
Denis Džidić, urednik u Balkanskoj istraživačkoj mreži BIRN, ukazuje na dva problema.
„Kao prvo, trenutno je nekoliko predmeta koji se vode protiv nosilaca najviših državnih pravosudnih funkcija u BiH. Imamo Gorana Salihovića, kao nekadašnjeg glavnog tužioca, Božu Mihajlovića kao njegovog zamjenika i sutkinju Azru Miletić. U tim predmetima se postupa na različite načine. U slučaju Gorana Salihovića, sud je po službenoj dužnosti, iako su se tome protivili i njegova odbrana i Tužilaštvo, odlučio da nadležnost prebaci na općinski, dakle na niži nivo. U slučaju Bože Mihajlovića (kojem se sudi za nesavjestan rad u službi) Sud BiH je odbacio prigovor na nadležnost, koji je podnijela njegova odbrana.
U slučaju sutkinje Suda BiH, Azre Miletić (po optužnici za primanje mita) četiri godine se kompletan postupak vodio na državnom nivou, odbili su zahtjev odbrane da se postupak prebaci na drugi sud, kako joj ne bi sudile njene kolege. I onda nakon četiri godine, Apelaciono vijeće je poništilo presudu kojom je Azra Miletić proglašena krivom i poslalo kompletan predmet na niži nivo. To govori da ne postoji jednakost pred zakonom jer je očigledno različito postupanje u predmetima koji su slični i to izaziva nepovjerenje.
Drugi problem sa aspekta građana, medija i istraživača je netransparentnost. U Sudu BiH ne možete dobiti adekvatno objašnjenje zašto se postupa na takav način“, upozorava Džidić.
Apelaciono vijeće Suda BiH u svojoj odluci povodom žalbe Tužilaštva i odbrane Gorana Salihovića na prebacivanje predmeta u sarajevski opštinski sud navodi kako želi sačuvati „vanjski utisak nepristrasnosti i nezavisnosti za suđenje u krivičnom predmetu, posebno ako se ima u vidu da se konkretni postupak vodi protiv bivšeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH. On je bio nadležan za sprovođenje istraga i gonjenje učinioca krivičnih djela iz nadležnosti državnog Tužilaštva, te je kao glavni tužilac vršio nadzor nad radom svih odjela u okviru Tužilaštva, zahtjevao informacije o stanju predmeta, te davao pojedinačne naredbe i uputstva u clju vođenja krivičnih postupaka. Optuženi je bio direktno uključen u rad svih krivičnih predmeta koji se vode pred Sudom BiH, zbog čega u konkretnom slučaju postoje važni razlozi koji opravdavaju prenošenje postupka na mjesno nadležni sud“, navodi se pored ostalog u Odluci Apelacionog vijeća.
Stručna, ali i druga javnost u BiH se pita, da li će nepristrasnost i nezavisnost biti sačuvani u procesu koji će se voditi pred sudom kojim je godinama rukovodio upravo Salihović.
Uz ova i druga pitanja, treba podsjetiti da nijedan od dosadašnjih glavnih tužilaca Tužilaštva BiH, u 16 godina koliko postoji ova funkcija, nije završio svoj mandat. Prvi glavni tužilac bio je Marinko Jurčević, koji je otišao na bolovanje a zatim, podnio ostavku 2008. (kasnije je kao razlog navodio brojne pritiske kojim je bio izložen). Na njegovo mjesto došao je Milorad Barašin, koji je sa mjesta glavnog tužioca smijenjen odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, zbog „neprimjerenih kontakata“ sa pripadnicima kriminalnog miljea. Njegovo mjesto zauzeo je Goran Salihović, protiv kojeg je prvo pokrenut disciplinski postupak a nakon toga podignuta je optužnica za zloupotrebu položaja i ovlasti.
Facebook Forum