Dostupni linkovi

Podrška sa dozom pesimizma


Ljubomir Frckovski
Ljubomir Frckovski

...Postoji nekakva intenzivna bojazan, kakvu ranije nisam primećivao, strah da će ovaj zakasneli pubertet makedonskog nacionalizma u politici nove Vlade biti loš po opštu poziciju zemlje u regionu...

Dnevnik od nedelje, 7. 9. 2008. do petka, 12. 9. 2008. za RSE vodio Ljubomir Frckovski, univerzitetski profesor iz Skoplja.

Nedeljom se uvek setim pesme Hrvoja Hegedušića - Šta da se radi nedeljom, prijatelji moji? Sa malom decom i obavezom pisanja kolumne za Dnevnik, nedelja je izuzetno zauzeta.

Distancu od svakodnevnice hvatam u ponekom cugu havanske cigare i čitanjem pesama Čarlsa Bukovskog. Odavno već, ne znam da li je to neurotično ili šta je, čitam više od jedne knjige u isto vreme. Džona Greja mešam sa pomenutim Čarlsom Bukovskim, a Čarlsa Tejlora sa kratkim pričama Borkhesa i tako to ide u nedogled. Tu je uvek prisutna anarhistično izbirljivo naivna intervencija moga trogodišnjeg sina Marka u taj ustaljeni red-nered, što rado prihvatam.

Ponedeljak i utorak su lepi delovi nedelje. To su neki mekani, udobni radni zadaci na fakultetu i onaj skoro iracionalni optimizam novih početaka - početaka nedelje, meseca, naših godina i života koji dolazi.

Praktično svakog dana imam kratka druženja sa mojim prijateljima u dva-tri kafića u centru. Obavezna tema je moja kolumna koja izlazi utorkom u Dnevniku.

Pokušavam da kontrolišem svoju sujetu, što nama profesorima teško ide. U stvari, u reakcijama na nju, čak i u onim pozitivnim koji dolaze do mene, polako shvatam da se ovih dana nešto temeljno promenilo u Makedoniji. Ljudi izrazito intenzivno iskazuju nekakvu podršku sa dozom pesimizma, u smisla da li uopšte treba nešto raditi po pitanju konteksta politike ove nove vlasti, posebno VMRO-a i premijera.

Postoji nekakva intenzivna bojazan, kakvu ranije nisam primećivao, strah da će ovaj zakasneli pubertet makedonskog nacionalizma u politici nove Vlade biti loš po opštu poziciju zemlje u regionu. A o tome, niko posebno ne debatira. Ljudi, koji me susreću, osećaju moju kolumnu kao jedini krik nekakvog otpora. I koliko god da mi to godi, to je putokaz koliko je porastao pritisak vlasti na slobodu medija ovih meseci i godina i koliko je postao maligan. Posebno se koristi spor sa Grčkom oko imena za podsticaj i eksploziju jednog smrdljivog nacionalizma balkanske proviniencije.

Dokaz našeg straha da se stvari polako izmiču kontroli je gazimestanski govor koji je u utorak održao premijer, održao je jedan makedonski gazimestanski govor u suštini na dan makedonske nezavisnosti. Govor je svakako više pompozan i komičan od strašnog, ali jasno vidite intenciju kuda vodi. To je pokušaj okupljanja pod nacionalističkim zovom i obeležavanje svega različitog, a onaj ko drugačije misli i suprotstavlja se tome postaje disident i izdajica. Valjda misle da smo tlačeni sa grčke strane.

Jedino me tešila i neobuzdano zabavljala nedorasla i napuhana retorika premijera, koja je remetila ambiciju govora elementima komike i poze. Premijer tu lekciju nije naučio još u obdaništu, kada su nam učiteljice zabranjivale da pevamo i razvlačimo stihove, već da reči resko izgovaramo. On razvlači i peva govor, što izgleda groteskno. Uveliko me zasmeavao.

Cela provladina štampa u danima koji slede, bavila se porukama govora i jedan pritisak novinara da to komentarišem. Odbio sam tako nešto, osim sa nivoa komičnosti i poze.

Cele nedelje pokušavam sebe da resetiram u tom kontekstu. To je

Danas mediji služe kao vladina privatna kompanija za reklamu, kao nikada u istoriji Makedonije...

strah da novi, mladi političari VMRO-a, nisu razumeli i nisu naučili ništa iz bliže istorije, od vremena makedonske nezavisnosti. To me ježi. Za njih je politika samo i jedino o tome kako će sutra izgledati njihovi nastupi u novinama i na televiziji. Zato je pritisak na medije užasan. Danas mediji služe kao vladina privatna kompanija za reklamu, kao nikada u istoriji Makedonije.

Suma sumarum te politike je da guraju Makedoniju u izolaciju, služeći se patriotskim rečnikom i jednom idiotskom politikom, posle čega ćemo svi da doživimo prevrat na mestima na kojima to ne želimo.

Ipak, ima nade jer je Makedonija premala i nalazi se na strateškom raskršću da se bilo kakav autoritarni režim ustoliči i održi. Mogu postojati samo autoritarne tendencije, ali ne i stabilni režim takvog profila. Dokaz za to je moj osećaj da je vlast nervozna zbog promene rasploženja makedonskih građana oko rešenja spora sa Grčkom.

Suma sumarum te politike je da guraju Makedoniju u izolaciju, služeći se patriotskim rečnikom i jednom idiotskom politikom, posle čega ćemo svi da doživimo prevrat na mestima na kojima to ne želimo...

Formulacija koju Amerikanci nude dobija sve više i više podrške, čak i kod VMRO-vskih glasača. Ta nervoza Vladu usmerava na nas intelektualce i novinare koji to širimo javno i bez ustezanja. Tu se lepe svakakve etikete. To se primećuje dok šetate ulicom i kada debatirate sa ljudima.

Ne mogu a da se ne zabavljam kulturološkim profilom vladanja VMRO-a. Oni su se dali u jedno groteskno kulturnjaštvo i u rešavanje amaneta iz prošlosti. To je neka opsesija koju ne mogu da razumem. Ovih dana očekujemo da dođe iz livnice bronze u Italiji enormna skulptura Aleksandra Velikog, govori se o 16 metara visokoj skulpturi. Talijani su bili u panici i frapirani jer od vremena Mikelanđela nisu lili takve skulpture od bronze. Čudno je kakve sve gluposti balkanski provincijski duh može smisliti.

Ali kao u Borkhesovom snu mi živimo tu realnost i smejemo se grohotom Bukovskog.
XS
SM
MD
LG