Pronalaženje posmrtnih ostataka samo je početak složenog procesa identifikacije, kaže Samira Krehić, šefica Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) za Zapadni Balkan.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa, Krehić govori o ulozi koju će ICMP imati nakon pronalaska posmrtnih ostataka najmanje 23 osobe u Zubinom Potoku na Kosovu, čija je ekshumacija završena 21. avgusta.
Očekuje se da će ova institucija provesti DNK analize i poređenje bioloških uzoraka kako bi se izvršila identifikacija posmrtnih ostataka.
Krehić kaže da stanje posmrtnih ostataka, degradacija DNK i nedostatak dovoljnog broja uzoraka članova porodica mogu otežati identifikaciju. U složenijim slučajevima, kaže ona, mogu biti potrebni dodatna stručnost, analize i napori.
Kaže da ne treba prejudicirati identitet žrtava i događaj prije nego što DNK testovi budu završeni.
"Tek nakon što sa sigurnošću utvrdimo pojedinačne identitete svih pronađenih žrtava može početi rekonstrukcija događaja, a ne obrnuto", kaže Krehić.
ICMP je uključen u potragu i identifikaciju osoba nestalih tokom rata na Kosovu od 1999. godine. Prema izvještaju ove institucije iz 2017. godine, više od 2.500 od približno 4.500 osoba nestalih tokom rata i nakon njega identificirano je uz pomoć DNK tehnologije.
Oko 2.000 drugih slučajeva identificirano je tradicionalnim metodama, uglavnom prije 2002. godine.
U intervjuu za RSE, Krehić objašnjava kako se može pristupiti ranijim pogrešnim identifikacijama i šta Kosovo treba učiniti kako bi smanjilo svoju zavisnost od međunarodne pomoći.
Čitajte:
Od hapšenja do iskopavanja: Šta se zna o masovnoj grobnici u Zubinom Potoku?RSE: Posmrtni ostaci najmanje 23 osobe nedavno su pronađeni u masovnoj grobnici u Zubinom Potoku na Kosovu. Možete li nam reći šta to znači i šta se dešava od trenutka kada se posmrtni ostaci pronađu do potvrđivanja identiteta?
Samira Krehić: Ovo je bila dobra vijest ne samo za porodice nestalih osoba, već i za sve nas koji smo uključeni u ovaj proces. Nakon veoma dugo vremena, kosovske institucije uspjele su locirati i započeti ekshumaciju posmrtnih ostataka žrtava sukoba na Kosovu. Posljednja ekshumacija, vjerujem, bila je u Raškoj, u Rudnici, prije mnogo vremena. Stoga, ovo predstavlja napredak. Radujemo se učešću u procesu identifikacije svih žrtava i, kao i uvijek, radu s porodicama na zaštiti njihovih prava.
Proces od izvlačenja ljudskih posmrtnih ostataka do njihove identifikacije veoma je složen i multidisciplinaran. Uključuje različite oblasti stručnosti: forenzičku arheologiju, antropologiju, forenzičku patologiju na terenu, DNK analizu, upravljanje ogromnom količinom informacija i, na kraju, zvaničnu pravnu potvrdu identiteta.
Pojednostavljeno, proces se može opisati kroz nekoliko faza. Prvo se pronalaze ljudski posmrtni ostaci, koji se zatim pažljivo uklanjaju, dokumentiraju i prenose u mrtvačnicu radi pregleda. Tamo forenzički stručnjaci pregledaju posmrtne ostatke i dokumentiraju sve podatke koji mogu pomoći u utvrđivanju identiteta žrtava, uključujući stanje posmrtnih ostataka, biološki profil žrtava i sve druge relevantne dokaze pronađene na mjestu pronalaska. Forenzički stručnjaci uzimaju odgovarajuće postmortalne uzorke za DNK analizu.
Nakon što se u laboratorijama ICMP-a utvrde podudaranja DNK s referentnim profilima članova porodica, porodice se obavještavaju i pozivaju na zvaničnu identifikaciju, koja se provodi u skladu s lokalnim zakonodavstvom svake zemlje.
Nakon završetka potrebnih pravnih i administrativnih procedura, posmrtni ostaci mogu biti vraćeni porodici.
Samira Krehić: Proces od izvlačenja ljudskih posmrtnih ostataka do njihove identifikacije veoma je složen i multidisciplinaran
U složenijim slučajevima, na primjer kada su posmrtni ostaci djelimični ili fragmentirani, kada nema dovoljno referentnih uzoraka članova porodice ili kada je DNK degradirao, proces može postati mnogo zahtjevniji i dugotrajniji. U takvim slučajevima mogu biti potrebni dodatna stručnost, analize i napori kako bi se postigao željeni rezultat.
RSE: Kakvu će ulogu ICMP imati u identifikaciji posmrtnih ostataka pronađenih u Zubinom Potoku?
Samira Krehić: Kao i ranije, spremni smo pružiti bilo kakvu stručnu pomoć, od ekshumacije i pregleda posmrtnih ostataka do analize bioloških uzoraka koji proizađu iz ove ekshumacije. Definitivno ćemo biti uključeni u tu fazu procesa. Također kontinuirano prikupljamo referentne uzorke od preživjelih članova porodica, kako bi naše kolege u DNK laboratoriji u Hagu mogle uporediti referentne profile s postmortalnim profilima.
Također pružamo kontinuiranu podršku udruženjima porodica nestalih osoba, kako bismo im pomogli da se aktivno uključe ili ostanu uključeni u ovaj veoma važan proces. Blisko sarađujemo s kosovskim institucijama, baš kao i u bilo kojoj drugoj zemlji.
Ostajemo na raspolaganju za bilo kakvu vrstu pomoći, posebno Komisiji Vlade Kosova, kako bismo izgradili njene kapacitete i pomogli joj da upravlja, objedini i sačuva, u posebno kreiranom programu koji smo joj donirali, veliku količinu podataka koja nastaje tokom procesa. Postoje i druge oblasti u kojima ICMP sarađuje s kosovskim institucijama.
RSE: Zašto se Kosovo i dalje oslanja na ICMP kada je riječ o identifikacijama? Ima li trenutno kapacitete da ovaj proces provodi samostalno i kada bi se to moglo dogoditi?
Samira Krehić: Kao što sam rekla, identifikacije vođene DNK analizom, posebno na teritoriji bivše Jugoslavije gdje je sukob imao regionalni karakter, treba posmatrati u tom kontekstu.
Žrtve ili porodice nestalih osoba prelazile su iz jedne zemlje u drugu. Čak su i tijela žrtava ponekad prelazila granice nenamjerno, na primjer rijekama, ili su namjerno premještana. U slučaju kosovskih žrtava, one su nezakonito i tajno prevožene preko granice, na teritoriju Srbije, i sahranjivane u tajnim masovnim grobnicama. Karakter sukoba također je odredio prirodu i strukturu procesa identifikacije koji je prvobitno uspostavljen.
Odgovornost za proces, a posebno za istragu, leži na državi i državnim istražnim organima.Samira Krehić
Izdvajanje jedne zemlje iz ovog sistema i uspostavljanje nezavisnog sistema ne bi dalo rezultate koje smo do sada postigli i ne bi pomoglo u identifikaciji žrtava, osim ako se to pažljivo ne isplanira i dogovori s lokalnim vlastima, svim zainteresiranim stranama i susjednim zemljama, posebno u slučajevima prekogranične saradnje ili u slučajevima od interesa za više zemalja. Proces treba razvijati korak po korak, kako bi se osigurali transparentnost, naučna rigoroznost, primjena najviših forenzičkih standarda i razmjena informacija.
Trenutno smo fokusirani na ovo pitanje i razvili smo veoma intenzivnu saradnju, prije svega s Kosovskom agencijom za forenziku, zajedno s Kosovskom komisijom (za nestale osobe) i Institutom za sudsku medicinu. Razgovaramo o tome kako napredovati u ovoj oblasti.
Već smo poduzeli neke veoma važne korake u pogledu tehničkih kapaciteta Kosovske agencije za forenziku i obuke DNK stručnjaka. Ali ovo se ne smije shvatiti olako. Proces se mora razvijati veoma pažljivo, kako bi se osigurali kontinuitet, isti kvalitet i pristup porodica nestalih osoba ovoj usluzi.
RSE: Da li je to povezano s činjenicom da se ranije prikupljeni uzorci krvi nalaze u Hagu?
Samira Krehić: Živimo u svijetu u kojem se sve informacije razmjenjuju elektronskim putem. Fizička lokacija servera ili samih uzoraka ne utiče na proces jer se oni obrađuju i pretvaraju u elektronske verzije, u numeričke nizove. Lokacija ne utiče na uspjeh DNK poređenja niti na bilo koji drugi dio procesa. Ljudi svakodnevno koriste internet i pohranjuju podatke u oblaku, ne pitajući gdje se nalazi fizički prostor, jer u ovom trenutku to nije važno. Stoga, to nije prepreka. Postoje druga pravna, etička i politička pitanja koja moramo uzeti u obzir.
Čitajte:
Na Kosovu iskopavanje grobnice, šta bi pokazalo otvaranje arhiva u SrbijiRSE: Kada se pojavila vijest da su u Zubinom Potoku možda pronađeni ljudski posmrtni ostaci, vlasti su navele da bi oni mogli pripadati određenoj grupi s Kosova, čiji su članovi nestali tokom rata. Šta mislite o takvim izjavama i koji su dokazi potrebni da bi se ta povezanost potvrdila?
Samira Krehić: Odgovornost za proces, a posebno za istragu, leži na državi i državnim istražnim organima. Ne mogu komentirati izjavu, bez obzira na to ko ju je dao. Ali, s naučne tačke gledišta i na osnovu našeg velikog iskustva u identifikaciji hiljada žrtava širom svijeta, sigurnost postoji tek nakon što se izda izvještaj o DNK podudaranju. Stepen sigurnosti pri podudaranju pronađenih posmrtnih ostataka s referentnim uzorcima porodica veći je od 99,95 posto.
Tek nakon što sa sigurnošću utvrdimo pojedinačne identitete svih pronađenih žrtava može početi rekonstrukcija događaja, a ne obrnuto. To je naše iskustvo. Proces identifikacije je ozbiljna stvar. Treba cijeniti napore države da rekonstruira događaje, pruži odgovore porodicama i ispuni svoje obaveze prema njima. Ali zaključci, rekonstrukcija događaja i utvrđivanje činjenica moraju sačekati završetak procesa identifikacije.
U mnogim dijelovima svijeta radili smo na slučajevima u kojima se, na osnovu različitih izjava, događaja ili informacija, pretpostavljalo da je određena grupa ili pojedinac pronađen na određenom mjestu, ali se to nije nužno pokazalo tačnim. Na kraju će DNK i sav rad koji prati proces identifikacije, uključujući forenzički rad u mrtvačnici i na mjestu ekshumacije, ispričati priču o događajima koji su doveli do otkrivanja grobnice u Zubinom Potoku.
RSE: Prošle su gotovo tri decenije od rata i nestanka mnogih ljudi koji još uvijek nisu pronađeni. Kako protok vremena utiče na pronalaženje i identifikaciju ljudskih posmrtnih ostataka?
Samira Krehić: To je naučni i složen proces, a vrijeme je neprijatelj procesa u svim aspektima. S naučne tačke gledišta, utvrđivanje ličnog identiteta može biti posebno izazovno kada su posmrtni ostaci fragmentirani, pomiješani ili degradirani; kada su prethodne identifikacije izvršene bez DNK analize; kada postoji malo podataka o nestaloj osobi ili osobama; ili kada nema dovoljno referentnih uzoraka porodice. U takvim slučajevima proces može biti dugotrajan i komplikovan, ali nije nemoguć. Može zahtijevati dosta vremena, dodatnu stručnost i integraciju različitih izvora dokaza.
Čitajte:
Šta koči identifikaciju nestalih u BiH? Od žrtava se pronalaze po dvije kostiMeđutim, sam protok vremena nije najveći neprijatelj identifikacije. Imamo program u Vijetnamu koji pomaže u pronalaženju i identifikaciji žrtava Vijetnamskog rata.
Čak i nakon svih tih decenija i u veoma nepovoljnim okruženjima u kojima se posmrtni ostaci pronalaze, uspjeli smo identificirati ljude koristeći čak i referentne uzorke njihovih unuka. S naučne tačke gledišta, osim vremena, postoje i drugi faktori koji mogu uticati na proces. Svaki slučaj tretira se zasebno, zavisno od okruženja, stanja posmrtnih ostataka i od toga da li je grobnica primarna ili sekundarna. Ne postoji univerzalni recept, pristup je uvijek individualan.
RSE: Spomenuli ste primarne i sekundarne grobnice. Kada se posmrtni ostaci pronađu na nekoliko obližnjih lokacija, šta to forenzičarima može reći o tome kako su žrtve umrle ili da li su njihova tijela kasnije premještana? Je li to važan dio identifikacije žrtava i utvrđivanja onoga što im se dogodilo?
Samira Krehić: Ulazimo u forenzički aspekt rada forenzičkih antropologa i drugih stručnjaka. Oslanjajući se na naše veliko iskustvo i veliki broj operacija pronalaženja posmrtnih ostataka u kojima je ICMP pružao pomoć, proces identifikacije, a posebno DNK, može pomoći u rekonstrukciji događaja i razumijevanju onoga što se dogodilo.
Primjer Srebrenice dobro je poznata forenzička slagalica širom svijeta, jer su posmrtni ostaci obično premještani s prvobitne lokacije na drugu lokaciju, ponekad čak i na treću. Zahvaljujući DNK, uspjeli smo ponovo spojiti dijelove pojedinaca, koji su pronađeni u različitim grobnicama, u jednu osobu i jedan identitet. Ali ne samo to: uspjeli smo pomoći vlastima da rekonstruiraju događaj i razumiju kako je grobnica nastala, kako je premještana s jedne lokacije na drugu, a zatim na treću, i šta se dogodilo, rekonstruirajući cijeli tok događaja.
Vaš browser nepodržava HTML5
Srebrenica: Genocid u tri čina
Spremni smo pružiti ovakvu vrstu pomoći i u slučaju Kosova. Ovaj rad će također pomoći u rasvjetljavanju okolnosti ubistva žrtava koje su sada pronađene u Zubinom Potoku.
RSE: Jeste li do sada bili u kontaktu s kosovskim vlastima? Jeste li održali sastanke o ulozi koju ćete imati u ovom procesu?
Samira Krehić: Imamo veoma dobro definiran proces. Naša saradnja traje mnogo godina i svi znaju šta treba raditi. Čekamo da uzorci stignu.
Na isti način pratimo rad na pregledu neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnici u Prištini, jer smo primijetili povećanje broja uzoraka. Postojala je i nastavlja postojati intenzivna razmjena informacija s forenzičkim stručnjacima Instituta za sudsku medicinu, Kosovskom komisijom i svima koji su uključeni. Svako ima važnu ulogu kako bi se ovaj proces završio i kako bi se porodicama nestalih osoba pružili odgovori.
RSE: Spomenuli ste neidentificirane posmrtne ostatke. U prošlosti su neki posmrtni ostaci bili pogrešno identificirani zbog korištenja tradicionalnih metoda identifikacije. Koliko su ove greške bile rasprostranjene na Kosovu i mogu li se sada otkriti i ispraviti pomoću DNK?
Samira Krehić: Bilo bi neodgovorno da neko navede broj mogućih pogrešnih identifikacija. Niti je to potrebno, jer bi izazvalo nepotrebnu uznemirenost porodica nestalih osoba koje su svoje srodnike identificirale tradicionalnim metodama, prije nego što je DNK postao zlatni standard identifikacije.
Ako država odluči da se pozabavi ovim pitanjem, a znam da su neke aktivnosti već provedene, pristup bi trebao biti veoma pažljiv, ciljan i trebalo bi da mu prethode brojne analize prije kontaktiranja porodica. To bi trebalo biti kombinirano s radom u mrtvačnici u Prištini.
Radili smo u sličnom scenariju u Bosni i Hercegovini, gdje smo učestvovali u pregledu 12 mrtvačnica i više od 3.500 setova ljudskih posmrtnih ostataka. Nakon tog pregleda, među zaključcima i preporukama koje smo dali vlastima bilo je i to da se pristupi određenim grupama porodica i prikupe dodatni referentni uzorci kako bi se provjerio identitet njihovih srodnika.
Forenzički stručnjak Međunarodne komisije za nestale osobe traži posmrtne ostatke tokom ekshumacije masovne grobnice u Kozluku u BiH, decembar 2015.
Ovu aktivnost ICMP nije provodio sam. Radili smo s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine na usvajanju sveobuhvatne strategije, koja je također bila koordinirana s Institutom za nestale osobe Bosne i Hercegovine. Strategija je davala smjernice o tome koje korake treba poduzeti u svakom scenariju. Pristup bi trebao biti veoma pažljiv, individualan i trebalo bi da mu prethodi opsežna analiza prije kontaktiranja porodica.
Porodice trebaju biti informirane o ovom nastojanju i razumjeti zašto se ono provodi, jer država može riješiti pitanje pogrešnih identifikacija samo uz dobrovoljno učešće porodica koje su prethodno identificirale svoje srodnike. Ako nisu spremne učestvovati i pomoći svojim susjedima, rođacima ili sugrađanima da riješe svoj problem, proces neće funkcionirati. Stoga je potreban koordiniran i usklađen pristup, dogovoren ili odobren od državnih vlasti. Tada drugi, uključujući ICMP sa svojim iskustvom u ovoj oblasti, mogu pomoći.
Čitajte:
Završena iskopavanja i ekshumacije u Zubinom Potoku na severu KosovaRSE: Ako se vratimo na konkretan slučaj Zubinog Potoka, znamo da je teško odrediti rok, ali ako biste primili uzorke, recimo, tokom narednih nekoliko mjeseci, koliko bi proces mogao trajati dok porodice ne počnu dobijati identifikacije?
Samira Krehić: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, važno je razumjeti kako funkcioniraju DNK identifikacija i analiza, jer je to veoma složen proces.
Upoređujemo DNK profile izdvojene iz pronađenih posmrtnih ostataka s DNK profilima iz referentnih uzoraka koje su dali članovi porodica. Da bi proces počeo i bio uspješan, ove dvije komponente su ključne. To omogućava da se pronađeni posmrtni ostaci sistematski upoređuju s cijelom referentnom bazom podataka za sve nestale osobe, umjesto da se oslanjamo na pretpostavke o tome ko bi ta osoba mogla biti.
To je ključna razlika između ICMP-ovog pristupa DNK identifikaciji i rada koji se obično obavlja u kriminalističkim ili civilnim laboratorijama širom svijeta, gdje se DNK analiza uglavnom koristi za utvrđivanje veze između određene osobe i dokaza koje je ostavila na mjestu zločina. Ovdje imamo veoma opsežan proces poređenja između svih uzoraka (posmrtnih ostataka) i svih referentnih uzoraka.
Ako se DNK profil može uspješno izdvojiti iz uzorka kosti koji primimo i ima značajnu i veoma snažnu genetsku vezu s referentnim uzorkom porodice, na nivou od 99,95 posto, ICMP izdaje izvještaj o DNK podudaranju. Međutim, ne postoji garancija da će proces biti jednostavan. Ovo je samo veoma pojednostavljen opis, bez spominjanja različitih kontrola, nivoa odobrenja, provjere i nadzora koji se provode u laboratoriji.
Uspjeh i brzina DNK analize zavise od kvaliteta i broja primljenih uzoraka. Ponekad se pošalje nepotrebno veliki broj uzoraka, dok je u drugim slučajevima broj nedovoljan. To također zavisi od vještine forenzičkog patologa koji uzima uzorke. Također zavisi od toga jesu li porodice nestalih osoba ICMP-u dale referentne uzorke. Čak i ako teoretski imamo oboje, važno je stanje DNK uzorka iz posmrtnih ostataka, da li je degradirao tokom vremena i u kakvom su okruženju posmrtni ostaci bili čuvani. Mnogo je faktora koji utiču na brzinu procesa. Ponekad moramo ponoviti određene analize. Kolege u Kosovskom institutu za sudsku medicinu veoma su dobro upoznate s ovim pitanjima. Ponekad tražimo rezervni uzorak kosti, ali on možda nije dostupan.
Ako želimo ozbiljno pristupiti ovom poslu i ne razmišljati samo o brzini, već i o tačnosti, jednostavno ne znamo rok. Moglo bi trajati relativno kratko, ali bi moglo trajati i mnogo duže. Zavisi od oba dijela procesa.
RSE: Da li bi to mogli biti mjeseci ili godine?
Samira Krehić: Ponekad ljudi pitaju zašto su posmrtni ostaci pronađeni, na primjer, prije pet godina, a izvještaj o DNK podudaranju stiže tek sada. Kada pogledamo podatke, možemo vidjeti da porodica nije dala dovoljno uzoraka, da je postojao samo jedan član porodice ili nijedan, a uzorci su dostavljeni kasnije, ili da je bio potreban dodatni rezervni uzorak kosti, ali nije poslan.
Ovo nije automatski proces. Svaki slučaj je jedinstven i naučnici ga pažljivo pregledaju. ICMP neće usporavati niti ubrzavati proces samo zbog brzine. Primjenjivat će se ista metodologija kao i za uzorke koji dolaze iz bilo kojeg dijela svijeta. DNK laboratorija ICMP-a je akreditirana i radimo prema određenim naučnim standardima. Učinit ćemo sve što možemo da obradimo uzorke čim ih primimo.
RSE: Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh ili najveći izazov s kojim će se Kosovo suočiti u budućnosti kada je riječ o identifikaciji nestalih osoba? Gotovo 30 godina nakon rata izvršena je ekshumacija, tako da još uvijek postoji nada za budućnost, zar ne?
Samira Krehić: Kosovo je, zajedno s drugim zemljama bivše Jugoslavije, dobar primjer drugim zemljama u svijetu kako se pitanje nestalih osoba može rješavati na sistematičan i institucionalan način. Kosovo ima specijaliziranu instituciju i institucionalni okvir postoji. Postoji Kosovska komisija i Zakon o nestalim osobama, usvojen prije mnogo godina, kao i njegova primjena. Postoji veoma aktivno civilno društvo i porodice nestalih osoba koje su i dalje veoma zainteresirane i aktivne u procesu. Postoje dobri forenzički kapaciteti, koje sada dodatno razvijamo. Dakle, postoje preduslovi da se proces pokrene naprijed.
ICMP će nastaviti raditi. Jedna od oblasti na koju smo sada fokusirani jeste smanjenje zavisnosti Kosova od međunarodne pomoći. Država mora preuzeti punu odgovornost za ovo. Pravna je obaveza države i njenih institucija da štite građane i, kada ta zaštita zakaže, da zaštite preživjele, osiguraju im pristup svim tim pravima i informacijama i kažu im šta se dogodilo. Pomažemo i nastavit ćemo pomagati u ovom procesu.
Također radimo na tome da osiguramo održivost procesa i da država, možda i decenijama od sada, ima kapacitet da se bavi ovim pitanjem i štiti porodice koliko god bude potrebno. Osnovni preduslovi postoje. Tokom godina naporno smo radili na izgradnji ovih kapaciteta. Sada moramo napraviti korak dalje: ojačati ih, osnažiti ih da smanje zavisnost od međunarodne pomoći i da u potpunosti preuzmu odgovornost za proces. Mi ćemo biti ovdje da pomognemo.