Sažetak
- Uz infrastrukturu, industriju i tehnologiju, Srbija i Kina sarađuju i na razvoju zelene energije.
- Kineske kompanije pojavljuju se kao investitori i vlasnici projekata, izvođači radova i dobavljači opreme.
- Vlast u Beogradu odbacuje mogućnost nove energetske zavisnosti i navodi da u ovoj oblasti sarađuje sa velikim brojem država.
- Dok stručnjaci upozoravaju na bezbednosne rizike kineske tehnologije u energetskim sistemima, Evropska unija počinje da uvodi mere za smanjenje zavisnosti od ovog dominantnog aktera u globalnoj energetskoj tranziciji.
Srbija se okreće suncu, vetru i vodi kako bi smanjila zavisnost od Rusije, diverzifikovala izvore i postepeno isključila ugalj, a u energetskoj tranziciji pojavljuje se sve više kompanija iz Kine.
U zemlju ulaze kao investitori i vlasnici projekata, izvođači radova i dobavljači opreme.
Ovim je uz infrastrukturu, industriju i tehnologiju, otvoreno još jedno poglavlje saradnje Beograda i Pekinga, ali i pitanje - da li Srbija jednu energetsku zavisnost zamenjuje drugom.
"Ovo polje je još u začetku, ali postoji jako dobra početna pozicija za to", ocenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Stefan Vladisavljev iz nevladine Fondacije BFPE.
Čitajte:
Evropski vetrovi za kineske investicijeU resornom Ministarstvu odbacuju mogućnost prevelike zavisnosti od Kine i navode da se projekti obnovljive energije razvijaju sa partnerima iz velikog broja zemalja.
"Specifična situacija postoji u solarnoj industriji, gde kineski proizvođači imaju dominantnu poziciju u globalnim lancima snabdevanja. U drugim delovima energetskog sektora postoji znatno veća raznovrsnost dobavljača, investitora, tehnologija i izvora finansiranja", kažu za RSE u Ministarstvu energetike.
Kina je jedan od ključnih aktera svetske energetske tranzicije, sa dominantnom ulogom u razvoju tehnologija i kapaciteta obnovljivih izvora.
Iskustvo sa Rusijom pokazalo je zašto je pitanje važno. Srbija i dalje oko 80 odsto potreba za gasom pokriva uvozom iz te zemlje, a energetska zavisnost došla je u fokus nakon što su SAD uvele sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS) zbog većinskog ruskog vlasništva.
Čitajte:
Ističu rokovi za Naftnu industriju Srbije, odlaze li Rusi?Dok Beograd čeka ishod dogovora NIS-a i mađarskog MOL-a o preuzimanju, Evropska unija nastoji da izvuče pouke krize koja je usledila posle ruske invazije na Ukrajinu.
"Uklanjanje ruskog gasa iz energetskog sistema je prioritet, a obnovljive tehnologije su među najboljim načinima da se to postigne", kaže za RSE analitičar Instituta EU za bezbednosne studije Kaspar Hobhaus (Caspar Hobhouse).
Upozorava, međutim, na rizike zavisnosti od Kine, koji uključuju mogućnost prikupljanja velikog broja podataka o energetskoj mreži, daljinski pristup i sabotažu.
Evropska unija zato zelenu tranziciju ne vidi samo kao klimatsko, već i bezbednosno pitanje i uvodi mere za smanjenje zavisnosti od kineskih i drugih dobavljača koje smatra rizičnim.
"Zapadni Balkan je integrisan u evropsku energetsku mrežu i to će postajati sve više i više. Stoga će rizike koji su danas izgrađeni deliti svi", kaže Hobhaus.
Dizalica podiže rotor na vrh turbine vetroelektrane na severu Francuske, 29. septembar 2022.
Iz Vašingtona podstiču Beograd da diversifikacijom izvora i dobavljača, te izborom pouzdanih partnera, poput SAD, osigura svoju nacionalnu bezbednost.
"Buduće ekonomske mogućnosti Srbije će u velikoj meri zavisiti od investicija, odluka u oblasti javnih politika i izbora partnera koje bude donosila danas", kažu za RSE u State Departmentu.
Dodaju i da su posvećeni saradnji sa Vladom Srbije na projektima energetske bezbednosti i diversifikacije, koji doprinose ostvarivanju nacionalnih interesa SAD.
Sa kim Srbija proizvodi zelene megavate?
U proizvodnji struje dominiraju termoelektrane na ugalj, a Srbija se kao kandidat za članstvo u EU obavezala da zbog zagađenja do 2050. izbaci ugalj iz upotrebe.
Iz obnovljivih izvora je u 2025. proizvedeno oko 30 posto električne energije, a u proizvodnji su najviše učestvovale hidroelektrane.
U Ministarstvu energetike kažu da su posvećeni ciljevima zelene tranzicije i da u toj oblasti i državni i privatni sektor sarađuje sa kompanijama i finansijskim institucijama iz Evrope, SAD, Japana, Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Izraela i drugih zemalja.
Navode primere velikih državnih projekata, među kojima je i hidroelektrana "Đerdap 2" na istoku Srbije.
Gradiće je američke kompanije na osnovu Sporazuma između Beograda i Vašingtona o strateškoj saradnji u oblasti energetike.
Čitajte:
SAD ulaze u energetski sektor Srbije preko hidroelektrane 'Đerdap 3'Japanska državna agencija uključena je u planove gradnje hidroelektrane Bistrica na jugozapadu zemlje, dok su u izgradnji vetroelektrane Kostolac na istoku učestvovale nemačke firme, uz finansijsku podršku EU.
Kineske kompanije su, navode u Ministarstvu, angažovane na nekoliko projekata, koji su u različitim fazama razvoja.
"Kinesko prisustvo ne treba posmatrati samo kroz vlasništvo nad projektima. Značajan deo njihovog angažovanja odnosi se na EPC radove (projektovanje, izgradnju), tehnologiju i nabavku opreme", kažu u Ministarstvu energetike.
U prethodnoj deceniji Kina je, uz ostalo, gradila novi blok termoelektrane u Kostolcu, koji su međunarodne organizacije kritikovale zbog produžetka zavisnosti od proizvodnje struje na ugalj.
"Tu se više radilo o ugovorima o zajmovima, gde je država uzimala kredite i u saradnji sa kineskim kompanijama radila na modernizaciji ili izgradnji novih kapaciteta, ali je vlasništvo ostajalo u srpskim rukama", kaže Stefan Vladisavljev.
U analizi na portalu "China in the Western Balkans", koji se bavi kineskim uticajem na Zapadnom Balkanu, Vladisavljev navodi da kinesko učešće u obnovljivoj energiji Srbije sada prevazilazi model koji je obeležio prvu deceniju inicijative "Pojas i put".
"Sada kineski kapital, da li samostalno ili u saradnji sa kompanijama iz drugih država, ulazi na naše tržište. Primarni profit, zarada i sami kapaciteti ostaju u kineskom vlasništvu."
Čitajte:
Milioni tona i kineski partner: Put uglja iz Indonezije do SrbijeGde je Kina u zelenoj energiji Srbije?
Kada 2027. bude završen u Pančevu kod Beograda, biće to najveći vetropark u Srbiji sa snagom od 300 megavata (MW).
Tako su investitori i Ministarstvo energetine najavili projekat Vetrozelena.
Započela ga je međunarodna kompanija CWP Europe. U aprilu 2023, ova firma je objavila strateško partnerstvo sa kineskom državnom kompanijom Power China Resources, koja je sa 51 odsto postala većinski vlasnik Vetrozelene.
Vlasnik 39 posto udela je frima Carren Holdings iz Honga Konga, koja je takođe povezana sa kineskim državnim kapitalom, dok CWR Europe danas ima 10 posto udela, pokazuju javni podaci privrednog registra Srbije.
Power China na sajtu navodi da je ovo prva kontrolna investicija u oblasti obnovljivih izvora u Srbiji i da je za izgradnju zadužena njihova podružnica Sinohydro Bureau 5.
"Prevelika uloga Kine će stvoriti probleme na duži rok": Caspar Hobhouse
Kaspar Hobhaus sa Instituta EU za bezbednosne studije za RSE navodi da su u ovakvim projektima rizik vetroturbine, odnosno njihov rad preko povezanih uređaja i mogućnosti kontrole energetskog sistema na daljinu.
"U ovom slučaju dolazi do gubitka kontrole nad vrednom imovinom u korist Kine, koja ima mogućnost da njome manipuliše", kaže Hobhaus.
Dok iz Ministarstva navode da se vetrogeneratori za elektrane u Srbiji najvećim delom dobavljaju iz Evrope, Power China nije odgovorila na pitanje RSE povodom medijskih navoda da će turbine za Vetrozelenu isporučiti kineski proizvođač Dongfang Wind Power.
Čitajte:
Interesovanje i sa Istoka i sa Zapada za vetrove u SrbijiZa 2027. najavljeno je i puštanje u rad vetroparka Crni Vrh, koji se prostire na teritoriji dve opštine u istočnoj Srbiji - Majdanpek i Žagubica sa planiranom snagom od oko 150 MW.
Projekat vodi firma Crni Vrh Power koja je registrovana u Srbiji, a u kojoj vlasništvo dele dve kineske kompanije - državna Shanghai Electric Power (51 odsto) i privatna CMC Capital (49 odsto) koja povezana sa državnim sektorom.
Prema podacima privrednog registra, firma Crni Vrh Power je do 2023, kada su je preuzeli kineski vlasnici, bila u stoprocentnom privatnom srpskom vlasništvu.
Polovinu udela imao je Nikola Petrović, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića, a vrednost transakcije nije objavljena.
Glavni isporučilac tehnologije i opreme za vetropark je kineska kompanija Mingyang Smart Energy.
Sklapanje generatora vetroturbine u industrijskom parku kompanije Ming Yang Smart Energy u Kini, 13. jun 2026.
"Kompletna integrisana rešenja celog lanca, od opreme preko inženjeringa do održavanja, sve dolazi iz Kine", rekao je predsednik ove kompanije Džang Čuanvej u Beogradu 18. juna i dodao da je saradnja pokazatelj "čeličnog prijateljstva" Srbije i Kine.
Vlada Velike Britanije je u martu 2026. zabranila upotrebe turbina firme Mingyang Smart Energy u vetroparkovima na moru (offshore) zbog nacionalne bezbednosti.
Zašto je Britanija zabranila kineske turbine?
Britanski zvaničnici upozorili su da turbine sadrže sofisticiranu elektroniku, softver i senzore koji prikupljaju veliku količinu podataka o energetskoj mreži.
Kao posledica zabrane, propao je plan Mingyang-a da investira 1,5 milijardi funti u izgradnju velike fabrike vetroturbina u škotskoj luci Ardersier.
Kompanija je saopštila da je odluka "propuštena prilika" za Ujedinjeno Kraljevstvo i dodala da njihovi sistemi u potpunosti zadovoljavaju stroge bezbednosne standarde.
Odluku Londona kritikovao je i zvanični Peking, navodeći da se bezbednosni razlozi koriste kao izgovor za narušavanje slobodne tržišne konkurencije.
Ribari u čamcu kod priobalnog vetroparka "Gunfleet Sands" na jugoistoku Engleske, maj 2014.
Odluka je izazvala i unutrašnji politički spor. Škotska vlada optužila je centralnu vlast u Londonu za "sabotažu industrijske budućnosti Škotske" i gubitak hiljada radnih mesta.
Nakon ove zabrane, Mingyang se fokusirao na pronalaženje lokacije za fabriku unutar Evropske unije, gde pregovara sa Španijom i zemljama Baltika.
Kompanija Heavy Energy International iz Hong Konga preuzela je 2026. od norveške firme Emergy izgradnju vetroparkova u Alibunaru u Vojvodini.
Ova podružnica kineskog proizvođača vetroturbina SANY Renewable Energy kupila je 90 posto projekta koji su prethodno razvili Emergy i njen holandsko-belgijski partner WV International.
Preostalih 10 odsto je ostalo u vlasništvu WV International, dok je Emergy izašao iz posla.
Završetak izgradnje najavljen je za 2028, a kineski investitor će, prema najavi srpskog Ministarstva, uložiti oko 200 miliona evra.
Čitajte:
Elektrane na Dunavu usporavaju, temperatura rasteVetar i sunce za Ziđin
Najveći projekat u oblasti zelene energije, zvaničnici Srbije najavili su u januaru 2024. kada je država potpisala memorandum sa kineskom kompanijom Shanghai Fengling Renewable.
U okolini Bora na istoku zemlje, gradiće se kombinovani energetski kompleks od 2 gigavata kapaciteta iz vetra i sunca, uz postrojenje za proizvodnju zelenog vodonika.
Investitor je kineski Shanghai, a ukupna ulaganja su, prema rečima ministarke energetike, oko dve milijarde evra.
Proizvedenu energiju će koristiti kompanija Serbia Zijin Copper, vlasnik rudarskog kompleksa u Boru.
U ovoj firmi kineski Zijin Mining ima 63 odsto vlasništva, a Srbija 37 odsto.
Čitajte:
Arsen u Boru višestruko iznad dozvoljenog, kineski Ziđin bez odgovora na tvrdnje da uvozi toksične sirovineU februaru 2024. država je sa kineskom firmom Hunan Rich Photovoltaic Science & Technology potpisala memorandum o izgradnji fabrike solarnih panela i elektrane u Paraćinu u centralnoj Srbiji.
Iste godine u septembru sa kompanijom China Energy potpisan je memorandum o strateškoj saradnji na povećanju kapaciteta obnovljivih izvora i mogućih investicija u izgradnju skladišta energije.
"Nove elektrane na vetar i sunce doneće veću energetsku sigurnost jer su za sve projekte investitori ponudili da proizvedena energija bude otkupljena za snabdevanje domaćih potrošača u narednih 15 godina. Drugim rečima, zelena energija ostaje u Srbiji i neće se izvoziti na druga tržišta", kažu za RSE u Ministarstvu.
Kada je reč o hidroelektranama, Kina u Srbiji nema značajno učešće.
Situacija je drugačija u susednoj Bosni i Hercegovini, odnosno njenom entitetu Republici Srpskoj (RS) gde je vlada RS ugovarala gradnju hidroelektrana sa kineskim firmama, a sredstva se obezeđivala iz kredita kineskih banaka.
Ko gradi hidroelektrane u Republici Srpskoj?
Hidroelektranu Bistrica kod Foče gradi kompanija Aviation Industry Corporation koja je pod sankcijama SAD zbog veza sa kineskom vojskom, a projekat se finansira iz kredita kineske banke.
Po sličnom modelu gradi se i hidroelektrana Dabar kod Trebinja, gde je angažovana kineska državna kompanija China Energy Gezhouba.
Radovi na hidroelektrani Dabar, avgust 2026.
Koncesiju o izgradnji hidroelektrane u Kalinoviku, vlada Republike Srpske dodelila je privatnoj firmi registrovanoj u Švajcarskoj sa podružnicom u Srbiji, koja je potom sklopila posao sa kompanijom Sinohydro Corporation Limited, podružnicom Power China-e.
Power China je sa firmom China General Technology Group preuzela i vetropark Ivovik u blizini Livna i Tomislavgrada, kao prvu investiciju u vetroenergiju u BiH, a kineske kompanije angažovane su i na solarnim projektima.
Solarna elektrana pored Stoca je privatna investicija bh. kompanije Aurora Solar, koja je za izgradnju angažovala firmu Norinco International Cooperation. Ova kompanija je pod sankcijama SAD zbog navoda o širenju vojne tehnologije sa Iranom.
Kineska dominacija i bezbednosni rizici
I u nekim drugim zemljama Zapadnog Balkana, gde je zelena energija podržana evropskim finansiranjem, ovi projekti uključuju kineske kompanije kao dobavljače ili izvođače radova, navodi u analizi Stefan Vladisavljev.
"Nije nužno loše da investicija dođe iz bilo koje države, uključujući Kinu, ali je neophodno da se uspostavi jasan sistem kontrole i definisanja na koji način se investicija plasira, u kojim sektorima i da li su neki sektori strateški važniji nego drugi".
Strateška i bezbednosna zabrinutost zbog dominacije kineske tehnologije uključuje i Zapadni Balkan, kaže Kaspar Hobhaus sa Instituta EU za bezbednosne studije.
"Geopolitički rizik i izvan lanca snabdevanja je da li spoljni akter može da osakati energetski sistem. Jer, to bi se proširilo na celu EU, bez obzira gde je počelo".
Solarno polje u Bosni i Hercegovini, avgust 2026.
Kina posebno dominira u solarnoj industriji.
Prema analizi Međunarodne agencije za energiju (IEA) iz 2026, ova država ima više od 80 odsto globalnih proizvodnih kapaciteta u svim glavnim fazama proizvodnje solarnih panela.
Kina nije samo proizvođač, već i najveće tržište. IEA navodi da je tokom 2025. instalirala skoro 500 GW novih obnovljivih kapaciteta, što je više od 60 odsto globalnog rasta zelene energije.
"U ovom trenutku je nemoguće izbeći Kinu, pre svega zbog kapaciteta koje ima u procesu same proizvodnje, ali i liderske pozicije koju je zauzela u promovisanju zelene agende na globalnom nivou, usled povlačenja drugih aktera", kaže Vladisavljev.
Kaspar Hobhaus navodi da, gde je to moguće, treba podsticati alternativne lance snabdevanja lokalnih dobavljača, posebno u velikim projektima i onima koji uključuju javno finansiranje.
"Evropski energetski sistem je strateška prednost, tako da će prevelika uloga Kine verovatno stvoriti probleme kasnije. Biće skuplje na duži rok", navodi on.
Kako odgovaraju zapadne zemlje?
EU je u maju donela odluku o zabrani finansiranja nabavke solarnih invertora iz zemalja koje smatra "visokorizičnim".
Među njima je i Kina iz koje je u države EU stizalo oko 70 odsto komponenti koje struju proizvedenu u solarnim panelima pretvaraju u oblik koji se koristi u energetskoj mreži.
Može da im se pristupi online, pa stručnjaci za bezbednost upozoravaju da su ranjivi na hakovanje i ciljano gašenje struje na daljinu.
Solarna elektrana na polju izvan sela Sietzing na severoistoku Nemačke, 3. novembar 2025.
Upozorenja se čuju i iz SAD.
Washington Post objavio je u decembru 2025. istraživanje američke organizacije za strateške obaveštajne analize "Strider Technologies" prema kojem 85 odsto kompanija u SAD koristi invertorske uređaje koje proizvode firme "povezane sa kineskom vladom i vojskom".
Iz ugla kompanija za obnovljive izvore, zabrane su uzrok problema.
Skoro 40 firmi iz EU zatražilo je u julu od Brisela da ukine meru, piše agencija Reuters.
Kao garanciju za bezbednost ponudili su uvođenje pravila koje ograničava pristup stranih kompanija njihovim invertorima nakon što budu instalirani u evropskoj mreži.