Tokom prošle godine internet je bio ograničen 313 puta u ukupno 52 zemlje. Iza te brojke stoje blokirane aplikacije, ugašene mreže i milioni ljudi odsječenih od bankovnih servisa, posla i komunikacija.
Od Rusije i Irana do Afganistana, kontrola nad internetom postala je jedan od primarnih alata kojima vlade učvršćuju vlast dok su građani prisiljeni postajati sve digitalno spretniji samo da bi koristili platforme koje ostatak "slobodnog" svijeta uzima zdravo za gotovo.
Gašenja ili blokiranja interneta dešavaju se i dalje uprkos brojnim regionalnim i međunarodnim pravnim okvirima i razarajućim uticajima, dok se vlade nastavljaju skrivati iza argumenta "nacionalne sigurnosti" pojašnjava za Radio Slobodna Evropa (RSE) Felicia Anthonio, menažerica kampanje #KeepItOn u Access Now, organizaciji koja radi na zaštiti digitalnih prava.
"U stvarnosti, ova ograničenja krše prava ljudi, omogućavaju vlastima da prikriju kršenja ljudskih prava i stvaraju informacijski vakuum koji pojačava opasne dezinformacije koje ugrožavaju živote," kaže Anthonio koja vodi kampanju koja okuplja pojedince i organizacije iz 106 zemalja koji rade na okončanju internet ograničenja.
Restrikcijama do kontrole u Iranu
Kontrola nad informacijama postala je jedan od osnovnih alata autoritarnih lidera koji žele da učvrste svoje režime navodi, a Freedom House u svom posljednjem izvještaju naglašava da na svijetu postoji samo 18 zemalja sa slobodnim pristupom internetu.
Od država Zapadnog Balkana na listi se našla Srbija koja je označena kao "djelimično slobodna" u pogledu slobode interneta što je pad u odnosu na prošlogodišnju ocjenu "slobodna".
No i od tih 18 slobodnih, polovina je pretrpila pad sloboda tokom prethodnog perioda.
Internet slobode su u padu već 15 godina zaredom i nigdje to nije više očigledno nego u Iranu, zemlji u kojoj su se stanovnici probudili zadnjeg dana februara u novom ratu i bez interneta.
Čitajte:
Freedom House: Internet slobode u padu 15. godinu zaredomNakon izvještaja da je predsjednik zemlje izdao naredbu o otvaranju interneta, nezavisni monitor NetBlocks zabilježio je postepenu obnovu konekcije, 88 dana kasnije.
Pristup aplikacijama i svakodnevnom "bezbrižnom" korištenju interneta na kojeg smo navikli nije bila stvarnost Irana ni prije 28. februara uz česte prekide, restrikcije i korištenje VPN-a kako bi mogli slobodno komunicirati. Internet je bio ugašen i tokom januarskih protesta tokom kojih je ubijeno na hiljade demonstranata.
Blokada interneta prema nekim procjenama doprinosi direktnim ekonomskim gubicima od 30 do 40 miliona dolara dnevno, pojašnjava za Radio Slobodna Evropa Pooyesh Azizeddin, tehnološki istraživač koji prati internet pitanja u Iranu.
Posljednja blokada nije izolovan tehnički slučaj, pojašnava Pooyesh, nego dio vladinog plana da izgradi domaću infrastrukturu koja bi bila nadzirana i kontrolisana.
"Rezultat je sistematsko društveno gušenje. Ljudi su odsječeni od informacija, posla, obrazovanja, kontakta s porodicom, hitne komunikacije i javne debate."
Dublja šteta je političke i socijalne prirode. Za brojne Irance, pojašnjava, digitalni prostor bilo je posljednje mjesto za samoizražavanje, povezivanje i samostalno vođenje života nakon što su fizički javni prostori postali strogo kontrolisani.
"Ograničavanje ovog prostora prisiljava ljude na nadzirane domaće platforme, gdje su privatnost i anonimnost zamijenjeni državnim nadzorom."
Blokada interneta počela je odmah nakon američko-izraelskih napada na Iran. Od tada promet interneta u Iranu gotovo i nije postojao 88 dana. Veliki broj ljudi u zemlji nije imao pristup nikakvim aplikacijama, sajtovima i online servisima.
Vaš browser nepodržava HTML5
Sledeće 'oružje' Irana u Ormuzu moglo bi da pogodi Google, Metu i streaming servise
Kako pojašnjava Pooyesh, za one koji imaju novca, tehničke sposobnosti ili status u institucijama ili političke veze moguće je naći način kako da se konektuju na internet. Postoji i opcija Starlinka, iako je zvanično blokiran u Iranu, no troškovi opreme su veliki.
Osim toga vlada je najavila i selektivan pristup internetu za određene grupe poput poduzetnika, trgovaca, profesora.
No, za većinu ljudi, ono što ostaje je, pojašnjava ovaj stručnjak, prisilna migracija na domaće servise unutar takozvanog iranskog interneta u kojem se korisnici mogu "identifikovati i pratiti".
Iskustvo korištenja interneta u Iranu i u nekoj evropskoj zemlji nije uporedivo. I ne radi se samo o sporijem internetu ili restrikcijama na određene platforme.
"U Iranu, sam pristup oblikuju cenzura, nadzor, kontrola identiteta i politički rizik", pojašnjava ovaj istraživač.
Ono što postoji sada u Iranu nije "normalni" internet, dodaje. Pristup je nejednak, rizičan, skup i podijeljen.
Kada je blokada na snazi neki ljudi koriste VPN, odnosno virtualnu privatnu mrežu ili druge metode zaobilaženja blokade, no za to je potrebno tehničko znanje, povjerljivi kontakti i stalno ažuriranje.
"Drugi pokušavaju koristiti satelitski internet ili međunarodne SIM kartice, ali ove opcije su skupe, teško ih je nabaviti i nose pravne i sigurnosne rizike."
Godine bez interneta u Rusiji
A kako je koristiti internet u takvim uslovima, dobro znaju stanovnici Rusije.
Od 2018. godine Rusi su proveli ukupno 37.076 sati uz internet restrikcije pokazuje mjerenje Internet Society.
To su četiri godine i 99 dana.
U zemlji, u principu, postoji normalan pristup internetu.
No, u stvarnosti Rusija već godinama, paralelnom sa invazijom koju je pokrenula na Ukrajinu, vodi i cenzorski rad ciljajući nezavisne medija i platforme. Prema mjerenju Otvorenog opservatorija za mrežne smetnje (OONI), u Rusiji je blokirano 279 medijskih domena.
I stranica Radija Slobodna Evropa blokirana je u Rusiji, dok redakcija radi iz Rige i Praga nakon što je RSE bio prisiljen da zatvori redakciju u Moskvi. Od 2017. godine RSE je označen "stranim agentom" a od 2024. "nepoželjnom organizacijom" u Rusiji.
Čitajte:
Poteškoće s Maxom, Telegramom i drugim servisima testiraju strpljenje RusaIstovremeno pokušavaju uvesti svoje verzije YouTube-a, Telegrama i drugih popularnih aplikacija kroz Max aplikaciju za koju se vlasti nadaju da će biti "super aplikacija" koja će imati sve servise na jednom mjestu.
Aplikacija Messenger Max, predstavljena je prošle godine uz javnu podršku predsjednika Vladimira Putina, a od septembra, svi novi mobilni telefoni kupljeni u Rusiji moraće imati Max unaprijed instaliran. Kritičari kažu da se radi o pokušaju političkog nadzora i cenzure.
Rusija još uvijek nije Iran, kaže Mikhail Kilmarev, aktivista za zaštitu digitalnih prava i direktor organizacije Internet Protection Society.
"U principu postoji normalan pristup internetu u smislu da se ljudi povezuju, plaćaju provajdere i primaju usluge pristupa internetu", kaže Kilmarev. Dodaje da se nekim resursima i dalje može pristupiti bez da se moraju zaobići ograničenja.
No ukoliko želite da koristite blokirane platforme morate da znate kako da zaobiđete restrikcije. A blokirano je mnogo toga, uključujući Metine platforme, X, Telegram, Viber. Zbog toga ljudi koriste VPN, a prema procjenama Kilmareva, ovaj sistem za zaobilaženje restrikcija koristi preko 60 miliona ljudi, odnosno oko 60 posto svih internet korisnika u Rusiji.
U zemlji je blokiran i YouTube, dok pojedini servisi Googlea rade, ali vrlo slabo. Kako pojašnjava Kilmarev, Gmail radi ali ga je u Rusiji zabranjeno koristiti za registraciju unutar zemlje. "Tako da ga ustvari ne koriste," pojašnjava ovaj stručnjak digitalnih prava.
U takvom okruženju blokada i restrikcija komunikacija postaje sve otežanija, sa ruskom vladom koja već dugo cenzuriše online sadržaj kako bi ograničila opoziciju, nadzire internet saobraćaj pod izgovorom sigurnosti i pooštrava kontrolu nad medijima.
Koliko je komplikovano razgovarati danas sa nekim u Rusiji zna i sam Kilmarev koji više ne živi u zemlji, ali i dalje komunicira sa ljudima.
"Otkako je Telegram blokiran ne mogu baš da komuniciram sa majkom koja je prilično starija i ne može tako jednostavno upaliti i ugasiti VPN. Razumijem dobro kako sve ovo izgleda. I naravno, izgleda užasno."
Naglašava da su restrikcije počele dok je on još uvijek bio u zemlji i da je bilo vrlo primjetno kako postaje sve gore i gore.
Danas njegova organizacija radi na projektu kroz koji uz mrežu od deset hiljada aktivista nude besplatan VPN Rusima. "Aktivista pomogne korisniku da se poveže. I imamo oko pola miliona korisnika."
Afganistan bez interneta
Internet je gašen tokom prošle godine i u Afganistanu, kada su talibani prvo ukinuli optički internet, a onda i telekomunikacije.
Talibani nisu dali službeno objašnjenje za ovu odluku. No, blokada je uslijedila nekoliko sedmica nakon što je ta islamistička grupa već zabranila pristup optičkom internetu u više provincija, pravdajući to brigom zbog "nemorala". Kritičari tvrde da se radi o dijelu šire kampanje gušenja individualnih sloboda i slobodnog protoka informacija.
Obustava interneta dovela je do kolapsa u zemlji koja se već bori sa ekonomskim i brojnim drugim problemima uključujući i restrikcije koje su talibani nametnuli ženama. Iako je internet kasnije vraćen od oktobra prošle godine Afganistanci na Facebook i Instagram mogu ući samo preko VPN-a.
"Tokom trodnevne blokade interneta u Afganistanu imali smo brojne izazove. Ja sam poduzetnik i ne mogu da radim bez interneta i društvenih platformi," rekao je anonimni sagovornik Afganistanskog servisa Radija Slobodna Evropa.
Prema procjenama internet koristi 16,1 posto stanovništva od skoro 44 milona, dok preko 60 posto ima pretplatu na mobilni internet. Mobilni posjeduje tek malo manje od polovine populacije, 48,4 posto.
Ugrožena ljudska prava
Od 2015. godine do sada internet je ugašen 20 puta u evropskim zemljama. Primjerice, šest puta to se desilo zbog protesta, a tri zbog izbora, dok je Rusija odgovorna za 65 posto svih evropskih disrupcija interneta, a Bjelorusija 20 posto, podaci su SurfSharka, servisa za VPN koji ujedno radi i mjerenja internet restrikcija.
Gašenje interneta je uvijek napad na ljudska prava, kažu iz Access Now, organizacije koja radi na zaštiti digitalnih prava. Nedostatak interneta utiče na sve aspekte života od obrazovanja, komunikacije do bankovnog poslovanja, putovanja, kupovine.
Prema njihovim mjerenjima internet najčešće bude isključen tokom konflikta kao što je slučaj trenutno u Iranu trenutno. Nakon toga internet se najčešće gasi tokom protesta, što je također zabilježeno u Iranu, ali i brojnim drugim zemljama. Tokom 2025. godine internet je bio ograničen 16 puta zbog nasilja u zajednicama.
Upravo to se desilo korisnicima TikTok platforme u Albaniji kada je vlada u martu 2025. odlučila da uvede jednogodišnju zabranu zbog videa koja su podsticala na nasilje i vršnjačko zlostavljanje. Okidač je bilo kruženje video snimaka ubistva devetogodišnjeg učenika, a sama odluka o gašenju je obrazložena anketom u kojoj se 90 posto roditelja složilo sa zatvaranjem.
Vaš browser nepodržava HTML5
Lice i naličje TikTok-a
Blokada TikToka natjerala je njegove korisnike da pronađu načine kako da mu pristupe, naročito one čiji posao ovisi o društvenim mrežama, poput blogerice Amele Buzi. Da bi pristupila platformi, morala je koristiti VPN koji joj je zbog opterećenja kvario telefone.
"Kada se TikTok vratio to je bilo kao oslobađanje za mene, jer sam mogla objavljivati bez svih tih mehanizama i imati vidljivost koju sam željela," kaže Buzi, ali dodaje da nije sigurna da li bi ponovo radila isto da dođe do zatvaranja jer je "naporno i teško."
Odluka vlade trajala je godinu dana, a u međuvremenu su je osporavala medijska udruženja koja su tvrdila da odluka narušava slobodu medija i izražavanja, dok je Ustavni sud donio odluku o poništavanju odluke vlade.
Predsjednik Udruženja novinara Albanije Isa Myzyraj kaže za RSE da je Ustavni sud potvrdio zabrinutosti koje su i oni imali i da je odluka narušila slobodu medija.
"Ustavni sud je stao u kraj pokušaju države da utiče slobodnu riječ i nijedna vlada ne može donijeti takvu odluku, odnosno zatvoriti društvene mreže," kaže Myzyraj. "Naša procjena bila je da je zatvaranje TikToka presedan za zatvaranje drugih društvenih mreža. Otvarao se put da vlada zatvori i internet, kao što je to učinio Iran, kako informacije ne bi prelazile granice."
Ustavni sud je poništio odluku ocijenivši je nespojivom s Ustavom Republike Albanije i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, te je utvrdio narušavanje slobode izražavanja i slobode medija kao rezultat provođenja odluke o zatvaranju TikToka.
Prema posljednjem izvještaju Reportera bez granica Albanija se nalazi na 83. od 180 mjesta po pitanju slobode medija.
Cilj nije privremena cenzura
Internet je globalan, ali naše iskustvo korištenja nije univerzalno. Dok recimo evropske zemlje imaju priličnu slobodu na internetu i pristup svim platformama, centralnoazijske zemlje su ograničene, Većina popularnih društvenih mreža blokirana je i u Turkmenistanu i Uzbekistanu. Kina, već godinama ima zabrane na zapadnjačke društvene mreže i umjesto toga ima razvijene svoje vlastite mreže, ali i jaku cenzuru.
Kako navode u Freedom House-u, iako su postojale nade podstakute Arapskim proljećem da će informacione tehnologije pomoći u podršci prodemokratskim pokretima i napretku ljudskih prava, od samog početka njihovog mjerenja slobode medija još od 2011. bilo je očigledno da vlade mogu koristiti iste te tehnologije za gušenje neistomišljenika čemu smo svjedočili nebrojeno puta.
I demokratski i autoritarni režimi koriste povezanost kao oružje kao odgovor na krize, kaže Felicia Anthonio iz Access Now.
"Iako postoje oni koji prvi put krše pravila, većina ovih poremećaja dokumentirana je u demokratijama koje se bore s problemima zbog nepoštivanja osnovnih demokratskih i ljudskih prava."
Vlade gase internet, dodaje, kako bi ušutkale neistomišljenike, ograničile osnovna prava i kontrolisale narativ u ključnim momentima "efektivno uništavajući internet kada je najpotrebniji."
"Ova eskalirajuća digitalna represija ne samo da uništava svrhu otvorenog i sigurnog interneta za sve, već agresivno narušava temeljne slobode i stvara opasan vakuum odgovornosti."
To je ono što se dešava i u Iranu, zemlji, kojoj nije strano gašenje interneta i blokada platformi. No, kako kaže Pooyesh, cilj nije privremena cenzura.
"Nego restrukturiranje iranskog digitalnog okruženja u sistem u kojem pristup, identitet, informacije i komunikacija kontroliše država."
Ukratko, zaključuje, internet restrikcije nisu "vanredne mjere".
"Oni su dio šireg projekta zamjene otvorenog interneta digitalnim poretkom koji bi bio pod nadzorom, nejednak i politički poslušan."
Naši životi su danas u mnogočemu uslovljeni pristupom internetu. Plaćamo račune, tu su nam karte za prevoz, koristimo ih za komunikaciju, planiranje, zabavu i učenje. Svaka nova generacija koja izrasta digitalno je spremnija od prethodne i dok vlade sa jedne strane traže načine kako da blokiraju pristup internetu, korisnici sa druge pronalaze nove načine da se povežu.
I dok ljudi u brojnim zemljama pronalaze najnovije metode borbe protiv internet restrikcije, globalna internet sloboda nastavlja se urušavati što dovodi do zabrinutosti brojnih organizacija uključujući UNESCO koji osuđuje "sve radnje koje građanima uskraćuju pravo na pristup informacijama, uključujući i putem online alata."
U svijetu, prema podacima Freedom Housea pristup internetu ima 5,5 milijardi ljudi od čega 81 posto žive u zemljama u kojima su pojedinci bili uhapšeni ili zatvoreni zbog objavljivanja sadržaja o političkim, socijalnim ili vjerskim temama.