U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li je predsednik Srbije Aleksandar Vučić potpisivanjem zakona kojima se ugrožava nezavisnost pravosuđa, a kojima se oštro protivi Brisel, zalupio vrata Evropskoj uniji. Sagovornici su bili Dragana Đurica, generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji, i Srđan Cvijić, predsednik Međunarodnog savetodavnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.
Bilo je reči o tome da li je Vučiću toliko stalo da ućutka Tužilaštvo za organizovani kriminal, koje trenutno vodi postupke protiv njegovih saradnika, da mu uopšte nije važno kakve će to imati posledice na evropski put Srbije, zašto je vlada istog dana kada je Vučić potpisao sporne zakone formirala tim za evropske integracije i da li je Vučićeva strategija da Evropsku uniju dovede pred svršen čin, pa da onda ponudi beznačajne korekcije spornih zakona.
Razgovaralo se i o tome da li će Brisel pristati na Vučićevu igru, kao što je to do sada često činio, ili će pokušati da ga natera da odustane od spornih zakona, ima li Vučić adute zbog kojih bi mu Evropska unija i ovog puta progledala kroz prste, može li se pravosuđe bez pomoći Evropske unije odupreti najnovijem napadu vlasti, kao i o tome da li Vučić uopšte želi da Srbija uđe u Evropsku uniji s obzirom da bi to značilo odustajanje od autoritarnog režima kakav je danas u Srbiji.
Omer Karabeg: Kada je Vučić potpisao zakone kojima je praktično ukinuo i ono malo nezavisnosti što je ostalo u pravosuđu, da li je očekivao oštre reakcije Evropske unije ili je mislio da će mu to i ovoga puta proći kao što su mu slični potezi i ranije često prolazili?
Dragana Đurica: Mislim da je Vučić očekivao oštru reakciju Evropske unije naročito nakon izjava komesarke za proširenje Marte Kos i komesara za pravosuđe Michaela McGratha koji su ocenili taj potez kao ozbiljan korak unazad i pozvali preko svog portparola na hitnu reviziju zakonskih izmena zato što ozbiljno podrivaju nezavisnost pravosuđa.
Vlast je očigledno računale na neku vrstu kontrolisane štete - da će Evropska unija reagovati, ali da će se cela stvar proceduralno razvući, pa će Srbija proći bez ozbiljnije sankcije. Jer dosadašnje iskustvo je naučilo našu vlast da Evropska unija reaguje samo rečima, a ne i delima kada proceni da joj je Srbija potrebna kao važan partner na Balkanu. Zato Vučićevo potpisivanje zakonskih izmena meni ne izgleda kao pogrešna procena, već kao svesno preuzimanje rizika uz računicu da će se buka smiriti kao i mnogo puta ranije. Međutim, ne verujem da će sada vlast proći bez posledica.
Igra sa Briselom
Omer Karabeg: Da li je Vučiću toliko stalo da ućutka Tužilaštvo za organizovani kriminal protiv koga su pre svega usmereni takozvani Mrdićevi zakoni da mu uopšte nije važno kakve će to imati posledice na evropski put Srbije?
Srđan Cvijić: Naravno da mu je pre svega stalo da ućutka Tužilaštvo za organizovani kriminal jer zna da bi u postojećim istragama Tužilaštvo pre ili kasnije i njemu moglo da zakuca na vrata. Zato su mu evropske reakcije sekundarne u odnosu na vlastito političko preživljavanje. Ovo što sada radi deo je njegovog dugogodišnje igre sa Briselom.
Ne bih isključio da Vučić i ovde igra dvostruku igru - prvo usvaja zakone da bi oslabio Tužilaštvo, a onda će, ako pritisak Evropske unije bude jak, da ih koriguje dok će kroz neformalne kanale zadržati potpunu kontrolu nad pravosuđem. Vučiću je evropski put važan samo da dobije međunarodni legitimitet i da mu Evropska unija bude bankomat. Kada dođe do izbora između opstanka na vlasti i evropskih standarda, on će uvek da izabere vlast.
Dragana Đurica: Tu strategiju Vučić je primenjivao i ranije. Prvo oslabi institucije, ukloni nepodobne i nelojalne i one za koje misli da bi mu mogli uzdrmati autoritet i moć, a onda sa Evropskom unijom pregovara o nekim tehničkim stvarima. I danas on stavlja Evropsku uniju pred svršen čin u očekivanje da Brisel neće želeti da pravi konflikt. To je njegova stara taktika - pređe crvenu liniju, pa onda hajde da pregovaramo o nijansama.
To mu je dosada polazilo za rukom i Evropska unija je mnoge stvari progutala. Ali sada je kontekst potpuno drugačiji jer je proširenje ponovo aktuelno. Evropska komisija je javno rekla da ni u kakvoj varijanti ne postoji mogućnost da kandidati preskaču reforme koje se tiču vladavine prava i nezavisnog pravosuđa. Zato Evropska unija sada otvoreno govori o nazadovanju Srbije.
Omer Karabeg: Zanimljivo je da je istog dana kada je Vučić potpisao sporne zakone vlada formirala operativni tim za evropske integracije. Znači oni se nadaju da će nastaviti pregovore.
Srđan Cvijić: Operativni tim je oformljen upravo zato što su zakoni usvojeni. To je Vučićeva standardna praksa. Jednom rukom ruši institucije, a drugom pravi nekakvu administrativnu kulisu. Operativni tim je PR instrument namenjen Briselu. Vučić time želi da pošalje poruku da proces evropskih integracija ide dalje dok istovremeno u potpunosti potčinjava institucije izvršnoj vlasti. To je kao kad zapalite kuću, pa onda oformite operativni tim za zaštitu od požara i očekujete pohvale. Ali ja mislim da niko u Briselu nije više naivan.
Šutiranje ispod stola
Omer Karabeg: Da li će iko u Evropskoj uniji poverovati priči ministra pravde Nenada Vujića da je Srbija sprema da koriguje sporne zakone ako Venecijanska komisija bude imala suštinske primedbe. Zašto se oni uopšte pozivaju na Venecijansku komisiju kada se zna da je ta komisija osnovana da bi kontrolisala vladavinu prava? Da li vlast očekuju da će Venecijanska komisija da podrži njihove zakone?
Dragana Đurica: Mislim da bi bio zaista apsurd kada bi Venecijanska komisija odobrila te zakonske izmene. Pozivati se na Venecijansku komisiju i govoriti o eventualnim korekcijama nakon što su te izmene usvojene u stvari je kupovina vremena i pokušaj da se dijalog prebaci na tehnički nivo. Nadam se da će u Briselu shvatiti tu igru - prvo šteta, pa kozmetika. Ali šteta se ne sanira kozmetikom, već suštinskim promenama za koje očigledno ne postoji volja.
Omer Karabeg: Da li će zvaničnici Evropske unije konačno shvatiti da ih Vučić ponovo vuče za nos ili će se kao i do sada praviti da to ne vide jer im je Srbija važna? Vučić je već najavio da Gert Jan Koopman, šef Generalnog direktorijata Evropske komisije za pregovore o proširenju, uskoro dolazi u Beograd i da će sastati s njim. Da li to znači da se nastavlja po starom ili će Evropska unija naterati Vučića da odustane od spornih zakona, a ona ima za to instrumente - od uskraćivanja finansijske pomoći iz evropskih fondova do obustavljanje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji?
Srđan Cvijić: Sve je to na raspolaganju Evropskoj uniji. Ali se njeni zvaničnici već godinama ne suočavaju sa realnošću. Ne zato što nemaju informacije, već zato što im je lakše da relativizuje problem. Ali sada je pređen prag. To što sada radi vlast u Srbiji je otvoreno i namerno slabljenje ionako kljakave nezavisnosti pravosuđa. Brisel se možda nada da situacija u Srbiji može da se vrati na period pre 1. novembra 2024, pre pada nadstrešnice u Novom Sadu i tragedije koja se tada desila.
U tom periodu postojao je nekakav simulakrum dijaloga, pa je Evropskoj uniji bilo mnogo lakše da se pravi Toša. Ali to vreme je nepovratno prošlo. Posle represije krajem 2024. i tokom 2025. iluzija o funkcionalnom dijalogu sa Vučićevim režimom više ne postoji. Više niko normalan u Srbiji ne može da prihvati da razgovara sa režimom koji ga tokom pregovora ispod stola šutira nogama, a iznad stola mu udara šljage. Mislim da Briselu sazreva shvatanje da se sa režimom Aleksandra Vučića više ne može na stari način.
Omer Karabeg: Ali zašto Gert Jan Koopman dolazi u Beograd i pored toga što je vlast ignorisala njegove otvorene zahteve da se ne usvajaju takozvani Mrdićevi zakoni? Šta on može da očekuje?
Dragana Đurica: Verovatno će ponovo biti neki pokušaj ubeđivanja. Ali moramo imati na umu da je reakcija gospodina Koopmana bila malo drugačija od reakcija komesarke za proširenje Marte Kos i komesara za pravosuđe Michaela McGratha. Koopman predlaže praćenje situacije dok su Kos i McGrath tražili obustavu primene zakona.
Ne znam da li će Brisel uspeti da natera vlast da povuku sporne zakone, ali verujem da bi mogao zapretiti uskraćivanjem finansijske podrške. Jer kandidati za prijem u Evropsku uniju više ne dobijaju pare iz evropskih fondova kao avans što je ranije bio slučaj, nego po učinku. A u slučaju Srbije i pre ovih spornih zakona nije bilo nikakvog učinka što se pokazalo smanjenjem prve tranše za 50 posto. Videćemo šta će dalje biti.
Ruske obaveštajne službe
Omer Karabeg: Ima li Vučić adute zbog kojih bi mu Evropska unija i ovog puta progledala kroz prste? Da li je jedan od tih aduta litijum?
Srđan Cvijić: Ne. Mislim da litijum nije više ključni faktor, da je stavljen malo ad acta. Glavni adut je nada Evropske unije da Srbija neće definitivno ući u rusku orbitu i da će nekako uspeti da to spreči. Možda bi Evropska unija i ovog puta Vučiću progledala kroz prste kad bi uveo sankcije Rusiji, ali on to neće učiniti iz dva osnovna razloga. Prvi je izborna matematika. Njegovo najtvrđe biračko jezgro je izrazito proruski orijentisano i on to ni u kom slučaju neće učiniti u izbornoj godini. Drugi razlog je mnogo dublji.
Tokom protesta režim je dozvolio snažno prisustvo ruskih bezbednosnih službi na terenu i u sajber prostoru. Vaša medijska kuća Radio Slobodna Evropa nedavno je izvestila o sofisticiranim hakerskim napadima ruskih službi na organizacije civilnog društva u Srbiji uključujući i naš Beogradski centar za bezbednosnu politiku. Srpski režim se radi opstanka na vlasti oslanja na pomoć GRU, vojne obaveštajne službe, i SVR, spoljne obaveštajne službe. Što režim bude više slabio, više će se oslanjati na Rusiju. To pokazuje da je ruski uticaj u Srbiji operativan, ne samo simboličan. I da će on biti snažno prisutan čak i ako se Srbija oslobodi energetske zavisnosti od Rusije.
Dragana Đurica: Strah da će Srbija ući u rusku orbitu je jedan od razloga zašto je Evropska unija tolerisala mnoge stvari. Ali problem ruskog uticaja i problem vladavine prava Evropska unija posmatra odvojeno. Problem Rusije i usklađivanja Srbije sa spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije je pitanje geopolitike, a vladavina prava je pitanje unutrašnjeg poretka. Čak i kad bi Srbija bila spremna da uvede sankcije Rusiji, ne bi postojala mogućnost trampe sankcija za vladavinu prava jer su to dve odvojene ose kredibiliteta. Sankcije Rusiji bi donele Srbiji neke koncesije, ali problem pravosuđa bi i dalje ostao centralni test. Evropska unija je jasno rekla da je vladavina prava glavni test za zemlje kandidate.
Omer Karabeg: Ima li pravosuđe snage da se odupre sprovođenju zakona kojim se ukidaju poslednje oaze nezavisnosti Tužilaštva i sudstva?
Srđan Cvijić: Jako teško. Režim praktično vodi rat protiv preostalih nezavisnih džepova u pravosuđu kombinujući zakonske promene, disciplinske postupke, premeštanje nepodobnih i imenovanje lojalnih tužilaca i sudija. To je konstantan politički i finansijski pritisak. Bez snažne društvene podrške i jasne međunarodne zaštite pravosuđe će konstantno da bude izloženo fragmentaciji, zastrašivanju i pritiscima. Ako ostane izolovano, biće slomljeno.
Dragana Đurica: Vlast ne tretira pravosuđe kao nezavisnu instituciju, nego kao neka vrsta piona u sistemu koji potpuno kontroliše. Zato je iluzorno očekivati da pravosuđe može samo da se odbrani bez veće međunarodne podrške. Jer snaga pravosuđa ne zavisi samo od herojstva pojedinaca, već pre svega od sistema koji ga štiti. Ako Evropska unija odlučno ne reaguje, preti opasnost dugoročne normalizacija ovog nakaradnog sistema.
Kad pravosuđe prestane da bude institucija koja štiti prava građana i koja je korektiv vlasti, ono postaje samo ogranak izvršne vlasti. A na tome se kod nas već dugo radi. Tako da mislim da bez jače podrške Evropske unije pravosuđe ne može da bude nezavisno u sistemu koji je projektovan da ga kontroliše i slomi.
Nakon poraza represija
Omer Karabeg: Da li Vučić uopšte želi da Srbija uđe u Evropsku uniju ili su mu samo potrebne evropske pare i evropske firme koje posluju u Srbiji?
Srđan Cvijić: Vučić ne želi da Srbija uđe u Evropsku uniju jer želi da ostane na vlasti. On zna da bi uspostavljanje stvarne vladavine prava otvorilo pitanje njegove odgovornosti i odgovornosti njegovog sistema. Njegov model vlasti nije kompatibilan sa sistemom u kojem institucije funkcionišu nezavisno. Takav model nije spojiv sa članstvom u Evropskoj uniji. Čak i oni u Evropskoj uniji, koji ga danas iz pragmatičnih razloga podržavaju, znaju da Unija ne želi nove probleme poput mađarskog premijera Viktora Orbana.
Put Srbije ka Evropskoj uniji će se odblokirati tek kada Vučić bude izgubio vlast. Sve što Vučić sada radi je u funkciji opstanka na vlasti. Evropska unija mora da bude spremna na scenario da će Vučić, ako izgubi izbore, odbiti da prizna poraz i pribeći represiji. Srbija pod Vučićem ne ide ka evropskom modelu liberalne demokratije, već ka modelu personalizovane, centralizovane vlasti. Više uopšte nije pitanje da li Srbija klizi ka autoritarizmu, već koliko brzo i koliko duboko će represija da razori preostale džepove nezavisnosti u društvu.
Dragana Đurica: Namera vlasti je da održava privid procesa evropskih integracija na bazi švedskog stola. To znači da se rade neke tehničke reforme koje nisu opasne za vlast, a izbegava se suštinska transformacija države što evropske integracije zapravo treba da donesu. Reforme se rade selektivno da bi se uzimale pare iz evropskih fondova. Ali Evropska unija nije bankomat, već zajednica pravila. Autoritarni stil vladanja i evropske integracije mogu izvesno vreme da koegzistiraju, ali ne mogu da se trajno pomire. To nije održivo i to neće tolerisati ne samo Evropska unija, nego ni građani Srbije. Građani Srbije i Evropska unija traže iste stvari - odgovornost, pravdu i funkcionalnu državu.
Omer Karabeg: U zaključku, da li je donošenjem zakona, kojima se Brisel oštro protivi, Vučić praktično zalupio vrata Evropskoj uniji?
Srđan Cvijić: Apsolutno. Vučić je već davno zalupio vrata Evropskoj uniji za one koji to žele da vide.
Dragana Đurica: I meni izgleda da je praktično zalupio vrata Evropskoj uniji mada je vidljiva namera vlasti da sprovođenjem nekih tehničkih reformi, koje nisu opasne za režim, stvori utisak kao da proces evrointegracija teče. Pitanje je samo kako će Evropska unija to svariti. Tako da ako vrata nisu zalupljena, ona su definitivno pritvorena. Ali iza tih pritvorenih vrata nema suštine. Jer vladavina prava nije samo još jedno poglavlje u procesu evropskih integracija, već je to temelj celog procesa. Ako nje nema, onda ni reforme u ekonomiji, ekologiji, obrazovanju i u bilo kojoj drugoj oblasti ne mogu biti uspešne.
Radio Slobodna Evropa na Telegramu
Registrujte se i budite u toku uz sadržaje Radija Slobodna Evropa na Telegramu!
Klikom ovde dobijate brze, pouzdane i relevantne informacije o najvažnijim dešavanjima o kojima svakodnevno izveštavamo.