Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Koliko smo daleko od EU


Ministarski sastanak EU-Zapadni Balkan
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:01 0:00

Ministarski sastanak EU-Zapadni Balkan, Video:

(Suradnja na temi: Ankica Barbir Mladinović, Dženana Karabegović, Esad Krcić, Nebojša Grabež i Albana Isufi)

Samit Europska unija - Zapadni Balkan
, završio je s porukom - Vrata Evrope svima su otvorena. Istina, neke od država hodaju brže, neke su odškrinule evropska vrata, a nekima su ona još uvijek zaključana. Od posljednjeg, zagrebačkog samita, prošlo je deset godina. Administracije u Bruxellesu su se mijenjale, mijenjale su se i države regije. Od eurofoba mnogi su postali eurofili, ali ponegdje još sa čvrstom figom u džepu.

Koliko su države regije daleko, odnosno blizu, članstva u zajednici evropskih država? Zašto političke elite olako licitiraju s datumom mogućeg članstva u Europskoj uniji?



Hrvatska - fali samo "korak"

Hrvatska je od svih zemalja u regiji najbliža Europskoj uniji, korak do dovršetka pregovora, ali različite su procjene koliko bi taj „korak“ mogao vremenski trajati. Sve je očiglednije da se do kraja ove godine, unatoč Vladinim obećanjima i očekivanjima, neće uspjeti zatvoriti sva pregovaračka poglavlja i da je puno realnije govoriti o prvoj polovici 2011. godine. To bi značilo da se, u najoptimističnijoj varijanti, sam ulazak Hrvatske u Europsku uniju može očekivati 2012. Ali, većina sugovornika, ne isključuje ni 2013., pa čak i 2014. godinu.

Državni tajnik za europske integracije u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova Andrej Plenković vjeruje da će Hrvatska uspjeti održati željene rokove, dovršiti pregovore do početka iduće godine i 2012. godine postati 28. punopravna članica Europske unije:

„Hrvatska se nalazi na korak do Europske unije jer je zaista u završnoj fazi pristupnih pregovora. Ambicija Hrvatske je da se tehnički pregovori dovrše do kraja godine, da se tijekom mađarskog predsjedanja potpiše Ugovor o pristupanju i da se održi referendum o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. Na taj način smo u situaciju, da kroz ratifikaciju u nacionalnim parlamentima 27 država članica, možemo sa optimizmom očekivati članstvo tijekom 2012. godine.“

Tonino Picula
Potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku i nekadašnji SDP-ov ministar vanjskih poslova Tonino Picula kaže da su mu mnogi zamjerili kad je još 2005. godine izjavio kako Hrvatska neće u Europsku uniju prije 2012., a danas takva procjena zvuči vrlo optimistično:

„Otprilike sam prognozirao da ćemo slaviti obljetnicu 20 godina međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i friško članstvo u Europskoj uniji, a to je 2012. Bio sam proglašen pesimistom. Mislim da je to sada jedna vrlo optimistička procjena.“


I politički analitičar Davor Gjenero misli kako je teško očekivati da će Hrvatska uspjeti dovrši pregovore do kraja ove godine i da je puno realnije govoriti o prvoj polovici 2011. godine:

„To znači da je datum pristupanja Europskoj uniji još uvijek teško reći. Potencijalno to može biti i 2012. i 2013., ali i 2014. godine. Velika je vjerojatnost da će okončanje fiskalnog okvira Europske unije utjecati na Hrvatsko pristupanje Uniji. Druge države regije su cirka 10 godina u ovom procesu iza Hrvatske.“

Čekaju nas reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i neka gospodarska pitanja, kao što je privatizacija brodogradilišta i puna suradnja sa Haškim sudom. To su problemi koji se još valjaju pred Hrvatskom.
Kad je Hrvatska 2003. godine podnosila kandidaturu za Europsku uniju, nije ni sanjala koliko će pregovori biti dugi i mukotrpni. Nakon sedam godina je u završnoj fazi, pred samim je vratima, ali prije no što se otvore, ima još teškog posla - ističe doktor Damir Grubiša, profesor europskih integracija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jedno od najtežih je pregovaračko poglavlje o pravosuđu, čijem se otvaranju nada do kraja lipnja:

„Čekaju nas reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i neka gospodarska pitanja, kao što je privatizacija brodogradilišta i puna suradnja sa Haškim sudom. To su problemi koji se još valjaju pred Hrvatskom.“


Od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, Hrvatska je dosad, pojašnjava državni tajnik Plenković, otvorila 30, privremeno je zatvorila 18, a tri preostala odnose se na već spomenuto pravosuđe i temeljne slobode, tržišno natjecanje, te poglavlje o vanjskoj i sigurnosnoj politici:

„Dinamika zatvaranja poglavlja je ključni prioritet za Hrvatsku. S toga je važno da je belgijski premijer Yvesa Letermea bio u Zagrebu. Razvili su se dobri razgovori, i od strane predsjednika i od strane premijerke Kosor, te očekujemo njihovu potporu u ovoj ključnoj fazi.“


Plenković pojašnjava i ovotjednu izjavu belgijskog premijera Yvesa Letermea, da će Hrvatska, prije ulaska u Europsku uniju, morati riješiti i otvorena granična pitanja sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, pitanje koje dosad nikad nije spominjano kao uvjet dovršetka pregovora:

„Na određeni način se može reći da je došlo do malog nesporazuma u eteru. Pitanje granica nije preduvjet ostvarivanja članstva u Europskoj uniji bilo koje zemlje. Dakako da članice Europske unije žele da se većina pitanja, koje države međusobno imaju, pokušaju riješiti na miroljubiv način.“

Doktorica Višnja Samardžija, iz Instituta za međunarodne odnose, također ističe kako pitanje granica nikad do sada nije bilo na dnevnom redu:

„Zapravo bi doista bilo u evropskom duhu da se ta pitanja rješavaju, prije nego što Hrvatska uđe u Europsku uniju, kako se ne bi ponovilo iskustvo koje je bilo između Hrvatske i Slovenije, iako Hrvatska uvijek naglašava da se to neće dogoditi. Jednako tako ne bi bilo u evropskom duhu to pitanje sada povezivati sa pregovorima, budući da to nije vezano niti za jedno poglavlje, niti za jedno mjerilo za otvaranje ili zatvaranje pregovora.“


No, ovog trenutka Hrvatsku, više od izjave belgijskog premijera, zanima ishod slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu o rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog spora, koji se održava u nedjelju, 6. lipnja.

Davor Gjenero
Hrvatska je premijerka izjavila kako je sigurna da rezultat referenduma u Sloveniji, čak i ako ne bude povoljan za Hrvatsku, neće nikako utjecati na hrvatske pregovore o ulasku u Europsku uniju. Politički analitičari nisu baš tako sigurni, iako, pojašnjava Davor Gjenero, ako arbitražni sporazum ne prođe, ne mora odmah doći do nove blokade hrvatskih pregovora:

„Znači da bi se bitno moglo zakomplicirati dogovaranje o otvorenim pitanjima između dvije države, koja se mogu postaviti kao prepreka za zatvaranje nekih pregovaračkih poglavlja, prije svega onoga o financijskim uslugama zbog statusa Ljubljanske banke i onoga o ekologiji, zbog pitanja zbrinjavanja nuklearnog otpada iz nuklearke Krško.“

Koliko će hrvatski „korak“ do ulaska u Europsku uniju vremenski trajati, ovisi i o skorom izvješću glavnog Haškog tužitelja, Sergea Brammertza, Vijeću sigurnosti UN-a, o suradnji Hrvatske sa Haškim sudom i pitanju „topničkih dnevnika“. Doktorica Višnja Samardžija:

„Izvještaj nije izrazito pozitivan, niti izrazito negativan, ali će imati određenog utjecaja.“

BiH zaostaje za susjedima

Samit Europska unija - Zapadni Balkan za Bosnu i Hercegovinu nije ništa spektakularno donio, izuzev da je rečeno da će toj državi uskoro biti ukinut vizni režim, što i nije neka novina jer je to bilo najavljeno i prije samita. Istovremeno, dok se potencira regionalna suradnja, kao osnova za približavanje zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji, činjenica je da Bosna i Hercegovina ima unutrašnjih problema, koji joj onemogućavaju brži evropski put. Ustavno uređenje je jedno od njih. Evropski standardi nisu provedeni ni na polju ljudskih prava jer zbog nepostojanja političkog konsenzusa, još uvijek manjinama nije dozvoljeno da se kandidiraju na izborima.

Bosna i Hercegovina zaostaje za svojim susjedima na putu prema Evropskoj uniji. U prilog toj konstataciji treba navesti kako su još uvijek njeni građani, jedini na prostoru bivše Jugoslavije, koji u zemlje Evrope i svijeta mogu putovati jedino ukoliko imaju vizu.

Bosansko-hercegovačka politička elita će morati naučiti lekciju kojoj joj Evropa šalje, a šalje je svakodnevno - i u vezi sa prilagođavanjem Ustava evropskim standardima i u vezi sa mnogim drugim pitanjima.
Iako su obećanja Unije da će u ovoj godini Bosancima i Hercegovcima vizni režim biti ukinut, profesor mostarskog sveučilišta Slavo Kukić ocjenjuje kako se time ništa specijalno neće riješiti kada je riječ o evropskom putu Bosne i Hercegovine:

„Bosansko-hercegovačka politička elita će morati naučiti lekciju kojoj joj Evropa šalje, a šalje je svakodnevno - i u vezi sa prilagođavanjem Ustava evropskim standardima i u vezi sa mnogim drugim pitanjima. Da li je ona na to spremna? Mislim da nije. Ova politička klasa, koja u ovom momentu, ali i prethodnih 20 godina, drži u stanju pokornosti čitavu državu, mislim da na to nije spremna iz prostog razloga što njoj ovakav ambijent i ovakav odnos snaga odgovara jer su oni jamac produžavanja vijeka njihovog trajanja. Onog časa kada se taj ambijent promijeni, u pitanje dolazi njihovo vlastito postojanje. Ako je to tako, logično je očekivati da će oni guslati na istoj matrici na kojoj su guslali i prethodnih 20 godina.“


Iako su političarima puna usta priče o tome kako u državi postoji konsenzus o evropskom putu Bosne i Hercegovine, činjenica je da će jedno od otvorenih pitanja na tom putu biti ustavno uređenje države, oko kojeg se već godinama spore. Pored toga, evropski standardi nisu provedeni ni na polju ljudskih prava jer odluka Evropskog suda da se manjinama omogući kandidovanje na izborima, nije uvažena, opet zbog političkih nesuglasica.

Vehid Šehić, mart 2010, foto: Midhat Poturović
Zbog toga je, kako navodi kopredsjednik Igmanske inicijative za Bosnu i Hercegovinu Vehid Šehić značajna uloga nevladinog sektora, koji mora da stvori ambijent povjerenja među građanima, ali i među političarima:

„Političari moraju pokazati visok stepen političke odgovornosti prema budućnosti ovog našeg regiona. Sa daleko više politike, kao jednog časnog zanimanja, u korist svih građana, moraju zaboraviti određene lične interese.“

I član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojša Radmanović priznaje kako prvo treba riješiti otvorena pitanja unutar zemlje, koja koče njen napredak ka Evropskoj uniji. Kao jedno od neriješenih, Radmanović navodi popis stanovništva, kao i činjenicu da će, ukoliko ne dođe do postizanja političkog konsenzusa o tome, Bosna i Hercegovina 2011. godine biti jedina država u Evropi bez popisa, čime će joj biti narušen evropski put:

„Moramo to uraditi. Treba nam on za ekonomski razvoj, za put prema Evropskoj uniji. Mislim da ćemo ga imati.“

Foto: Midhat Poturović
Generalni sekretar Evropskog pokreta u Bosni i Hercegovini Predrag Praštalo:

„Građani Bosne i Hercegovine, u svakom slučaju, moraju da počnu da razmišljaju kao jedinke, kao pojedinac, a ne kao kolektiv - tu mislim na nacionalnu, religijsku i drugu pripadnost. Moramo, prije svega, svi da doživimo tu evoluciju u našim glavama, da shvatimo da je proces evropskih integracija vitalni interes, interes svih interesa u Bosni i Hercegovini. Moramo razmisliti gdje se nalazi svako od nas u tom procesu evropskih integracija i da tražimo pogodnosti i prednosti u proces evropskih integracija za svakog od nas.“


Uprkos brojnim unutrašnje-političkim problemima, ali i činjenici da će narednih nekoliko mjeseci proći u predizbornoj i poslijeizbornoj retorici, koja neće imati nikakve veze sa evropskim putem zemlje, neosporno je da građani u Bosni i Hercegovini priželjkuju da što prije država u kojoj žive postane dijelom Evropske unije.

No, profesor Slavo Kukić kaže kako nisu svjesni da će se na tom putu i oni morati mnogo čega odreći:

„Društvo evropskih naroda podrazumijeva da vi sami morate prihvatiti druge standarde, a ti standardi su puno veća odgovornost, puno veći rad i puno veće odricanje. Umjesto da se očekuje med i božji blagoslov, morat ćemo biti spremni na ono što se u metaforičnom smislu često oslovljava kao krv i suze.“

Crna Gora prva u redu poslije Hrvatske?


Crna Gora se nalazi pred sticanjem statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Očigledno je da za rješavanje preostaje cijeli niz krupnih reformskih pitanja, među kojima se izdvaja jačanje vladavine prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - kao ugovorni odnos Crne Gore i Evropske unije - je stupio na snagu 1. maja 2010. godine, nakon ratifikacije u svim zemljama članicama Unije, kao i u Evropskom parlamentu. Proces odgovaranja na Upitnik, slanjem odgovora na skoro 700 dodatnih pitanja, najvjerovatnije je okončan prošlog aprila, a sljedeća faza je sticanje statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, što se u Crnoj Gori očekuje do kraja 2010. godine.

Evropski komesar za proširenje Štefan File je ovih dana rekao da vjeruje da će mišljenje Evropske komisije o Crnoj Gori biti gotovo na jesen, a da će sticanje statusa kandidata, kao i sve ostalo, zavisiti od članica Unije.

Miodrag Vuković, Foto: www.danas.co.yu
Predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije Miodrag Vuković smatra da je za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora poslije Hrvatske, prva u redu:

„Ne iz političkih i privrednih razloga i ocjene da smo dobra balkanska priča, nego stvarno. Kada su u pitanju ekonomski kriteriji, kada su u pitanju politički kriteriji i kada su u pitanju ljudska prava i slobode, mi smo po svemu lider u region. To su razlozi koji će Crnu Goru brzo dovesti do države kandidata za ulazak u Evropsku uniju, mi se nadamo do kraja godine. Poslije otvaranja pregovora sa Evropskom unijom, možda do 2014. godine, možemo da ostvarimo ono što su pretpostavke za ulazak u Evropsku uniju.“


Iz Evropske unije u Crnu Goru stižu brojne pohvale, ali i konstantno i snažno insistiranje na jačanju vladavine prava i odlučnijoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, što je ugrađeno i u zvanične izvještaje Evropske komisije.

„Uvjereni smo da je sada ključni reformski izazov vladavina prava“
, rekao je i sam premijer Milo Đukanović, tokom susreta sa američkim kongresmenima: Džonom Tanerom, Dejvidom Skotom i Denisom Murom, koji su prije tri dana posjetili Crnu Goru.

Visoki funkcioner Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) Miodrag Vuković kaže da organizovanog kriminala i korupcije u Crnoj Gori ima kao i u drugim zemljama regiona i pojedinim članicama Evropske unije:

„Kriminala i korupcije u Crnoj Gori stvarno ima, ali ni manje ni više nego u drugim državama. Čak mislim da je priča o organizovanom kriminalu i korupciji u Crnoj Gori priča koja ima političku podlogu. Ima slabosti u radu naših institucija, ali niko ne može dovesti u pitanje borbu protiv te pošasti, i to na način koji je ohrabrujući.“

Crna Gora, kada su u pitanju administrativni procesi pridruživanja EU, nije daleko, ali Crna Gora je itekako daleko kada su u pitanju konkretniji rezultati iz oblasti vladavine prava, iz oblasti borbe protiv korupcije i tako dalje.
„Da bi bila spremna da se pridruži evropskoj porodici naroda, Crna Gora će, po pitanju borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, i jačanja vladavine prava, morati da postigne ozbiljnije rezultate od dosadašnjih“, smatra član Nacionalnog savjeta za evropske integracije Boris Raonić:

„Crna Gora, kada su u pitanju administrativni procesi pridruživanja Evropskoj uniji, nije daleko, ali Crna Gora je itekako daleko kada su u pitanju konkretniji rezultati iz oblasti vladavine prava, iz oblasti borbe protiv korupcije i tako dalje. Evropska unija, nakon iskustva sa Bugarskom i Rumunijom, više sebi neće dozvoliti takve greške.“

U domaćoj javnosti, do sada su se više puta čule ocjene da Vlada zamagljuje pravo stanje u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije statistikom, odnosno, mnoštvom presuda za sitnu korupciju, dok krupniji igrači ostaju nedirnuti. Iako i izvještaji Evropske komisije govore o potrebi procesuiranja krupnijih riba, u vladajućim strukturama kažu da ne dijele korupciju na sitnu i krupnu.

Momčilo Radulović
Generalni sekretar Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović kaže da to više neće biti moguće:

„Kako se približavamo Evropskoj uniji, neke vrste zamagljivanja očiju sa određenim procentima, statistikama i nizom nekih manjih presuda ili procesa na nižim nivoima, više neće prolaziti, odnosno nećemo dobijati onakve ocjene kakve smo dobijali do sada. Vrijeme je da se sistem odlučno uhvati u koštac sa sistemskim problemima organizovanog kriminala i korupcije i to evidentno na mnogo višem nivou nego što je to bilo do sada.“

Po svemu sudeći, glavni izazovi Crne Gore u procesu integracije u Evropsku uniju su na domaćem terenu jer, što se tiče spoljne politike, odnosno eventualnih otvorenih pitanja sa susjedima, Crna Gora nema nikakvih sporova, osim djelimično zahlađenih odnosa sa Srbijom zbog priznanja nezavisnosti Kosova i pitanja razgraničenja na moru sa Hrvatskom kod Prevlake, što se takođe ne može smatrati otvorenim pitanjem jer su se obije strane unaprijed obavezale da će prihvatiti rezultat Međunarodnog suda.

Srbija - neophodnost ispunjavanja uslova

Da li se i kada može očekivati punopravno članstvo Srbije u EU? U kojoj meri su haški begunci prepreka na putu njenih evropskih integracija?

Odgovore na ova pitanja bilo je mnogo jednostavnije dobiti u nedavnoj prošlosti - kada su evropske integracije bile samo futuristička projekcija i predizborna obećanja političara, nego danas - kada su, ipak, kako tvrde mnogi, učinjeni neki vidljivi pomaci na tom složenom putu.

Da li to znači da su političke elite ozbiljnije shvatile evropsku realnost, kao i brojne obaveze i zadatke koje stoje pred Srbijom u izgradnji društva po meri evropskih standarda?

O datumima željenog ulaska u Evropsku uniju u Srbiji, već duži period, više niko ne govori. Ranije najoptimističnije prognoze, da bi to mogla da bude 2014. godina, a potom korigovane i mnogo realnije 2016. ili 2017. godina, nisu više predmet razgovora u političkoj javnosti. Stiče se utisak da je, koliko god primamljivo zvučali jasno određeni vremenski rokovi, preovladao stav o neophodnosti uspostavljanja uslova i okvira koji Srbiju čine prihvatljivom za članstvo.
Milica Delević, foto: Vesna Anđić

Na ovakvom pristupu uporno insistira direktorka Kancelarija za evropske integracije Milica Delević, koja tvrdi da je proces evropske integracije najbolji saveznik da se u Srbiji sprovede nešto što garantuje da će ona postati onakva, kakvu njeni građani žele da vide, dakle, sprovođenje reformi:

„Koje će uvesti bezbednost na putevima, bezbednost hrane, bolje, efikasnije i transparentnije pravosuđe koje će bolje upravljati granicama, gde će nezavisna tela kontrolisati rad izvršne vlasti, gde će Skupština funkcionisati efikasnije i razmatrati Zakone koji se donose.“


Sličan pristup ima i Ivan Vejvoda, direktor Balkanskog fonda za demokratiju, koji kaže da je najvažnije imati mapu puta, ispuniti postavljene zadatke i konačno - sprovesti demokratsku reformu koja će dovesti do ulaska:

„A to znači zakonodavstvo koje se primenjuje, drugačiji pristup, kako državnih institucija, tako i samog društva. Region mora da shvati da ulazak u Evropu jeste nešto što je samo za nas važno. Samim tim dolazimo do datuma. Da li će to biti 2014., 2016. ili 2018. godina, na kraju je manje bitno. Važno je da se oseća da se krećemo.“

Ivan Vejvoda
A kako razmišljaju građani Srbije? Kada vide svoju zemlju u Evropskoj uniji? Anketa iz Užica:

„Ući ćemo 2017. godine, a možda nikada.“
„Mislim tek za sedam ili osam godina, u najboljem slučaju za pet, ali sumnjam. Ne možemo ući dok ne ispoštujemo sve potrebne stvari.“
„To se samo onako priča. Lažu narod da bi još ostali na vlasti.“
„To niko ne zna. Razne okolnosti su u pitanju.“
„Tajkunima i političarima ne odgovara da uđemo u Evropsku uniju, ovim što su pokupovali sve po Srbiji. Nismo mi kao narod za Evropsku uniju.“
„Ne verujem da će to biti skoro, obzirom na sve dosadašnje situacije, da smo uvek uslovljeni nečim. Mislim da će to biti za sedam-osam godina.“


Uprkos jasno izraženom opredeljenju građana Srbije za Evropsku uniju, utisak je da ih postepeno napušta optimizam. Takvo raspoloženje podgrevaju i tonovi koji stižu sa Zapada o dimenzijama ekonomske krize i skepsi o daljem proširenju. S druge strane, građani ne prepoznaju ni čvrstu odlučnost u ispunjavanju preuzetih obaveza.

Najvidljivija prepreka za dalje evropske korake je, svakako, saradnja sa Haškim tribunalom i hapšenje begunaca Ratka Mladića i Gorana Hadžića, što je i uslov za ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Da je ovo krupno pitanje u evropskim integracijama Srbije, priznaje i Dušan Ignjatović, šef Vladine kancelarije za saradnju sa Tribunalom u Hagu, ali takođe napominje:

„Pričaju da se saradnja sa Tribunalom svodi samo na hapšenje Ratka Mladića i Gorana Hadžića, ali ona obuhvata i mnogo toga drugog.“

U najboljem interesu Srbije je da se reši pitanje preostale dvojice begunaca. To nije samo zbog evropskih integracija.
Što se tiče ostalih haških obaveza, Srbija nema nijedan nerešen zahtev u pogledu administrativne saradnje, koja podrazumeva dostavljanje dokumentacije, pristup arhivama i dostupnost svedoka. Pozitivno je rešeno više od 1.900 zahteva koji su stigli iz Tribunala. U pogledu operativne potrage za haškim optuženicima, istražitelji i tužilaštvo Tribunala su redovno informisani, kaže Ignjatović:

„Siguran sam da svi nadležni organi, i sa najvećom mogućom ozbiljnošću, shvataju ovo pitanje. U najboljem interesu Srbije je da se reši pitanje preostale dvojice begunaca. To nije samo zbog evropskih integracija. Prevashodno, ta saradnja i suđenje za ratne zločine pred našim sudovima, su bitni zbog utvrđivanja istine o onome što se dogodilo, zbog kažnjavanja odgovornih, zbog toga da se živi u relanosti, da se shvati šta se sve dogodilo, da se to sve ne bi ponovilo sledeći put. Prihvatamo vrlo ozbiljno to što je naša obaveza i svi državni organi tome tako pristupaju.“


Jedna od bitnih pretpostavki za dalje integracije je, takođe, dobra regionalna sardnja i dobri susedski odnosi. Srbija je, u ovom kontekstu, u regionu percipirana kao zemlja koja je najmanje učinila na tom polju. Međutim, kako podseća Ivan Vejvoda, potezi koji su učinjeni u poslednje vreme, i brojni susreti na različitim nivoima, bitno menjaju takvu sliku:

„U tom smislu, Srbija, čini mi se, da je na tragu jedne intenzivnije saradnje. Naravno, sva otvorena pitanja su identifikovana. Radi se na njima. Kada je reč o suočavanju, prilaženju i rešavanju preostalih pitanja, mislim da ćemo tu videti nekakvu intenzivniju aktivnost. Ništa tu nije lako, niti može preko noći da se reši. Ukoliko postoji odlučnost i politička volja, rezultata će biti.“


Poslednji primeri unapređenja ove saradnje su, svakako, sastanak regionalnih lidera pod okriljem Igmanske inicijative i Ministarski sastanak u Sarajevu, o čemu direktorka Kancelarije za evropske integracije, Milica Delević, kaže:

„Tačno je da se i Evropska unija i zemlje regiona suočavaju sa izazovima. Tačno je da smo prešli veliki put, ali mislim da je ovo prilika da se podsetimo da će se taj proces završiti tek ulaskom država u punopravno članstvo. Mislim da je to i najvažnija poruka delegacije Srbije. Srbija jeste posvećena daljem odvijanju reformskih procesa u zemlji i u regionu, svesna je važnosti koju završetak ovog procesa ima za Srbiju i za region.“

Kosovo od samita nije dobilo ništa konkretno


Kosovo na samitu u Sarajevu nije tretirano kao država, a građani Kosova ostati će jedini koji će i dalje morati stajati u redovima za vize, kako bi otputovali u zemlje Evropske unije. Istodobno, analitičari na Kosovu naglašavaju da i Kosovo mora učiniti nužne reforme, kako bi se vrata Evrope brže otvarala.

Stručnjak za evropske integracije Šenol Muharemi kaže da je najveće postignuće skupa u Sarajevu sudjelovanje Kosova i Srbije. Ipak, Muharemi ističe - Kosovo nije dobilo ništa konkretno:

„Mislim da Kosovo nije ništa dobilo kao država. Naprotiv, ako pogledate zaključnu Deklaraciju, Kosovo se ne spominje i terminologija koja se koristi, kao na primjer u rečenici gdje se kaže da su sve zemlje zapadnog Balkana potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Kosovo je potpuno izostavljeno. Ne navodi se da je i Kosovo među državama regije. Važno je što su Srbija i Kosovo sjedili za istim stolom. Još jednom su Bosna i Hercegovina i Albanija dobile zeleno svjetlo da će im se tokom ove godine ukinuti vize za Šengen zemlje. Sa ovim korakom, Kosovo ostaje jedino izolirano mjesto na zapadnom Balkanu, čiji građani ne mogu putovati slobodno u Europsku uniju.“
EU ne dobiva jasne signale da se Kosovo uistinu namjerava integrirati u evropsku obitelj. Evropa nije samo želja. Mi trebamo ispuniti neke kriterije, koji su inače dobro elaborirani, kako bi smo stigli do jedne specifične faze - u ovom slučaju do liberalizacije viza.

Odgovori se ne mogu uvijek tražiti samo u Briselu. I Kosovari imaju mnogo toga ispuniti, kako bi se osiguralo slobodno kretanje:

„Europska unija ne dobiva jasne signale da se Kosovo uistinu namjerava integrirati u evropsku obitelj. Evropa nije samo želja. Mi trebamo ispuniti neke kriterije, koji su inače dobro elaborirani, kako bi smo stigli do jedne specifične faze - u ovom slučaju do liberalizacije viza. Činjenica da Albanija i Bosna i Hercegovina postaju dio bijele šengen liste, vrlo je pozitivna vijest za Kosova i pokazuje našim građanima kako jedna država, ako je ozbiljna i postigne napredak, može imati koristi od slobode kretanja.“

Verena Knaus, iz Evropske inicijative za stabilnost, smatra da su države Balkana previše dugo na čekanju za evropske integracije. Unija mora mnogo više učiniti kako bi potaknula zemlje regije da prihvate standarde i pravila evropskog ponašanja:

„Sada je vrijeme i da Evropska unija pokaže nešto više. Kosovo treba dobiti mapu puta za liberalizaciju viznog režima. Upravo bi to mogla biti poruka kakvu ta zemlja očekuje.“

****
Pročitajte i ovo:
Beograd ne očekuje promene u politici Brisela za Balkan
Konferencija samo djelimično ispunila očekivanja u BiH
NGO traže da Zapadni Balkan bude prioritet Brisela
Samit bi mogao označiti prekretnicu
Skup u Sarajevu značajan za evropske ambicije Srbije
Delević: Proces proširenja EU neće se zaustaviti
Sarajevski samit budi velika očekivanja
Lideri iz regiona: Zajedno ka EU, rješavanjem nesuglasica dijalogom
U Sarajevu region može prigrliti novu euroatlantsku dinamiku
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica Međunarodne novinarske nagrade Lorenzo Natali 2008. koju dodjeljuje Europska komisija u suradnji sa Reporterima bez granica.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG