Ostrvo Diego Garcia u Indijskom okeanu nalazi se oko 4.000 kilometara od Irana. Pokušaj da ga Iran gađa raketama izazvao je uzbunu zbog raketnih kapaciteta ove zemlje i povećao strah da bi Teheran mogao ciljati velike dijelove Evrope, teoretski čak i Kosovo.
Raketne projektili ispaljeni su 20. marta prema američko‑britanskoj vojnoj bazi - jedan je otkazao, a drugi je oboren. Onaj koji je uspio poletjeti preletio je oko 3.000 kilometara od mjesta lansiranja.
Izraelska vojska saopštila je da je Iran ispalio balističke rakete dugog dometa prema američkom cilju, pokazujući kapacitete od oko 4.000 kilometara - dovoljno da se nađe na nišanu i nekoliko evropskih prijestonica.
"Ove rakete nisu namijenjene za gađanje Izraela. Njihov domet obuhvata evropske prijestonice. Berlin, Pariz i Rim nalaze se unutar zone direktne prijetnje", rekao je načelnik izraelske vojske Eyal Zamir.
Institut za proučavanje rata (ISW), sa sjedištem u Washingtonu, ocijenio je da je to bio najudaljeniji iranski pokušaj gađanja nekog cilja raketama do sada.
"Napad je pokazao da iranske rakete mogu premašiti granicu od 2.000 kilometara, koju je režim dugo predstavljao kao samonametnuto ograničenje… Ovaj pokušaj napada dovodi u pitanje neke pretpostavke o iranskom raketnom programu, posebno u pogledu prijetnje koju može predstavljati za Evropu", navodi ISW.
Do sada se vjerovalo da Iran nema kapacitet da gađa ciljeve na takvim udaljenostima, dok je sam režim tvrdio da je postavio limit od 2.000 kilometara na svoj program balističkih raketa.
Prema procjenama američke obavještajne zajednice, Iran raspolaže sa oko 14 različitih vrsta takvih raketa, opremljenih nuklearnim ili konvencionalnim bojevim glavama.
Na upit Radija Slobodna Evropa, NATO nije komentarisao napade na Diego Garciju niti iranske raketne kapacitete, već se pozvao samo na raniju izjavu iz slučaja kada je Turska uspješno presrela slične iranske napade.
Dok se sposobnosti iranskih raketa i dalje procjenjuju, jedan zvaničnik EU rekao je za Radio Slobodna Evropa, pod uslovom anonimnosti, da je ovo nova dimenzija rata s Iranom te da je protivvazdušna odbrana kontinenta, četiri godine nakon početka rata u Ukrajini, značajno oslabljena.
Do sada je EU izdvojila više od 70 milijardi eura vojne pomoći Ukrajini za borbu protiv ruske invazije.
Mark Cancian, penzionisani pukovnik američkog marinskog korpusa i sada viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, smatra da je prijetnja Evropi "veoma realna".
Prema njegovim riječima, na osnovu demonstriranog dometa ranijih raketnih lansiranja, Iran bi mogao gađati pojedine dijelove jugoistočne Evrope.
Navodi i da su Sjedinjene Države i NATO ovaj rizik predvidjeli odavno te da su zato izgradili sisteme protivraketne odbrane u Poljskoj i Rumuniji, ali upozorava da Evropa i dalje nije potpuno spremna.
"…jer je prijetnja relativno nova. Prvi koraci za odbranu od Irana su poduzeti, dok se istovremeno razvijaju kapaciteti na istoku za odbranu od ruskih raketa i dronova. Poljska je izgradila snažnu vojsku i moćan sistem protivvazdušne odbrane, a slične korake preduzimaju i baltičke zemlje", rekao je Cancian za program Exposé Radija Slobodna Evropa.
Skeptičniji pogled na sposobnost Irana da direktno pogodi Evropu ima Gordan Akrap, bivši zvaničnik hrvatske obavještajne zajednice i sada predavač na Sveučilištu za odbranu i sigurnost "Dr. Franjo Tuđman".
"Prvo, treba potvrditi da li Iran uopšte ima rakete koje mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti od 4.000 do 5.000 kilometara. Čak i ako posjeduje takve mogućnosti, uzimajući u obzir veliku flotu u Mediteranu i raspoređene antiraketne sisteme, uvjeren sam da bi te rakete bile uništene tokom prilaska, jer bi morale preletjeti preko Izraela ili Turske. Vrlo vjerovatno bi bile neutralisane u tom prostoru", rekao je Akrap za Exposé.
U ovom kontekstu, i Kosovo ulazi u analize zbog svoje međunarodne prisutnosti. Zemlja je domaćin mirovne misije NATO‑a, KFOR‑a, kao i najveće američke baze na Balkanu - Bondsteela. Prema mišljenju oba stručnjaka, to čini Kosovo potencijalnom metom, ali ne i nezaštićenom.
Pukovnik Cancian naglašava da je Kosovo obuhvaćeno NATO‑vim protivraketnim sistemom u Rumuniji i da dodatno može ojačati svoju odbranu kroz blisku saradnju s Alijansom.
"Mnoge zemlje imaju odnose s NATO‑om koji im omogućavaju koordinaciju u oblastima poput protivvazdušne odbrane. Primjerice, Švedska i Finska su imale takvu saradnju mnogo prije nego što su postale članice. Dakle, moguće je staviti manju zemlju pod NATO zaštitu i bez njenog formalnog članstva", rekao je Cancian.
NATO, odnosno njegova misija KFOR, nadzire niski vazdušni prostor Kosova, dok je visoki vazdušni prostor - iznad 6.200 metara - pod kontrolom Mađarske, zemlje članice NATO‑a.
Premijer Kosova Albin Kurti obećao je da će tokom novog mandata vlade biti izdvojeno više od milijardu eura za Kosovske snage bezbjednosti (FSK), koje već posjeduju oružje kupljeno od NATO saveznika.
Akrap se slaže da Kosovo ima koristi od odnosa s NATO‑om, ali smatra da se budućnost bezbjednosti ne može oslanjati isključivo na velike strukture poput Evropske unije i NATO‑a, zbog složenosti odlučivanja.
On naglašava da fleksibilniji oblici saradnje - poput sporazuma o odbrani Kosova sa Albanijom i Hrvatskom - mogu pomoći zemlji da se bolje pripremi za buduće izazove.
"Niko ne može izaći kao pobjednik iz bilo kakvog sukoba ili rata ako djeluje sam. Zato je potrebno graditi partnerstva, i na međunarodnom i na unutrašnjem nivou. Podjele ne koriste nikome, osim napadačima", rekao je Akrap.
Kosovo nema diplomatske odnose s Iranom, koji se svrstao uz Srbiju u protivljenju priznanju kosovske nezavisnosti. Nekoliko građana Srbije na društvenim mrežama dijelilo je koordinate američke baze Bondsteel, pozivajući Iran da je napadne.
NATO je za Radio Slobodna Evropa saopštio da KFOR nastavlja obezbjeđivati mirno i sigurno okruženje za sve građane Kosova, dok su vlasti u Prištini poručile da pomno prate moguće implikacije rata, ali zasad nisu iznijele više detalja.
Cancian ocjenjuje da su Kosovo i Evropa već indirektno uključeni u ovaj rat kroz nestašice energije, blokade transporta nafte u Hormuškom moreuzu i ekonomsku neizvjesnost.
Akrap upozorava da te zemlje s pravom treba da budu zabrinute i zbog potencijalnih terorističkih napada pojedinaca ili mreža povezanih s Iranom.
"Ne treba zaboraviti činjenicu da su mnogi pripadnici različitih šiitskih organizacija već napadali zapadne i izraelske ciljeve širom svijeta", kaže Akrap.
Sukob u Iranu izbio je 28. februara, kada su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli zajedničke napade s ciljem ograničavanja nuklearnog programa Islamske Republike. U odgovoru, Iran i njegovi saveznici gađali su Izrael i američke ciljeve u savezničkim državama - od Saudijske Arabije do Kipra.
Cancian navodi da je napad na Diego Garciju bio signal da Iran ima još "karata u rukavu", uprkos sedmicama intenzivnih borbi.
"Drugim riječima, on gađa zemlje koje ugošćuju američke baze ili dopuštaju SAD‑u da koristi njihove baze", rekao je.
Prema njegovim riječima, niko sa sigurnošću ne može znati koliko će sukob trajati, pa izbjegava jasne prognoze. Ističe da su potencijalni pregovori o kojima se govori izuzetno složeni, jer bi se šest strana moralo usaglasiti: SAD, Izrael, posrednici, Iranska revolucionarna garda, zemlje Zaljeva i ključni globalni akteri - Evropa i Japan.
Ukratko, stručnjaci opisuju situaciju kao "evoluirajuću prijetnju", u kojoj sve više država razvija kapacitete za gađanje ciljeva na velikim udaljenostima. To znači da Evropa, smatraju, mora biti spremna na svijet u kojem prijetnje više nisu geografski ograničene.
U tom okviru, Akrap naglašava da Kosovo mora postupati mudro, voditi odgovorne politike i prihvatiti strateške kompromise koji bi unaprijedili odnose zemlje s EU‑om i NATO‑om.
