Američka vojna akcija protiv Irana izgleda da se vratila na političku agendu u Vašingtonu u jeku sve smrtonosnijeg obračuna vlasti s demonstrantima u gradovima i mestima širom zemlje.
Nepotvrđeni izveštaji kažu da je više od 500 ljudi ubijeno – neke organizacije za ljudska prava navode da je broj žrtava možda nekoliko puta veći – u suzbijanju ustanka, jednog od najvećih izazova klerikalnoj vlasti od Islamske revolucije 1979. godine.
Demonstracije su izazvane velikom inflacijom i obrušavanjem vrednosti valute, ali su u međuvremenu prerasle u širi protest protiv vlasti.
I Vašington i Teheran su naznačili da su otvoreni za razgovore. Ipak, predsednik SAD Donald Tramp (Trump) je rekao da bi akcije u svakom slučaju mogle biti preduzete s obzirom na izveštaje o brutalnim postupcima protiv demonstranata.
"Možda ćemo se sastati s njima. Sastanak se organizuje, ali ćemo možda morati da delujemo zbog onoga što se dešava pre sastanka", rekao je Tramp novinarima u predsedničkom avionu 11. januara.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči rekao je 12. januara da "Islamska Republika Iran ne traži rat, ali je potpuno spremna za rat".
Dakle, koje opcije Vašington ima ako diplomatija ne uspe?
Ograničeni udari
S pozitivne strane, ograničeni udari na simbolične ciljeve podrazumevali bi manji rizik za američke oružane snage i da civili budu pogođeni.
Takođe bi lakše bili izvedeni u okviru američkih vojnih kapaciteta u regionu i šire – i zamislivo je budu izvedeni bez uključivanja američkih saveznika u Zalivu.
"To je najbezbednija opcija. Nema istu verovatnoću neželjenih posledica kao… kada pokušate da uništite ključnu vojnu infrastrukturu", rekla je za RSE 12. januara Marina Miron, gostujuća istraživačica na Odeljenju za ratne studije Kings koledža u Londonu.
Neki analitičari su rekli da ta opcija ima više nedostataka, prvenstveno omogućavajući režimu da ojača patriotsku podršku i skrene pažnju s nezadovoljstava koje podstiču demonstracije širom zemlje, dok istovremeno nanosi malo značajne štete.
To bi takođe moglo da signalizira demonstrantima da Vašington ne dolazi u pomoć dok ih iranske bezbednosne snage ubijaju i hapse.
Primer takve mete bio bi objekat kao što je kasarna koja pripada policiji, paravojnim formacijama Basidž ili Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC).
Ustrajnija kampanja
Fokusiranija kampanja napada na IRGC mogla bi imati veći uticaj, posebno ako bi bila šira i uključila udare na iranske raketne objekte, komandu i kontrolu i druge bezbednosne snage.
Jedan od problema je što američke pomorske snage u regionu trenutno nisu u dovoljnom broju i kapacitetu. Najbliži nosač aviona, USS "Abraham Linkoln", trenutno se nalazi u Južnom kineskom moru, gde izvodi vežbe s bojevom municijom. To je nekoliko dana plovidbe od Persijskog zaliva.
Američke snage imaju vojne baze u regionu, u zemljama kao što su Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar. Međutim, te zemlje su navodno zamolile Vašington da ne preduzima vojnu akciju.
Mnogi bi mogli biti na oprezu zbog iranskog kontranapada. Tokom 12-dnevnog rata u junu, kada su Izrael i SAD napale nuklearni program Teherana, iranski raketni napad na vazduhoplovnu bazu u Kataru izazvao je nervozu.
Taj napad je bio uglavnom simboličan, ali je Iran zapretio odmazdom na novi američki napad i ovog puta bi mogao biti značajniji. Izvoz fosilnih goriva američkih saveznika u Zalivu, koji prolazi kroz Ormuski moreuz, mogao bi biti poremećen. Izrael bi takođe mogao biti napadnut, što bi otvorilo mogućnost šireg regionalnog sukoba.
"Trenutna situacija za Islamsku Republiku je egzistencijalna. To je bitka... koja direktno cilja u samu prirodu i suštinu režima", rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) Ali Mamuri, istraživač na Univerzitetu Dikin u Australiji. "Ako bude napadnuta, gotovo sigurno će uzvratiti svim svojim raspoloživim kapacitetima".
Specijalne snage, atentat
Posle svrgnutog venecuelanskog lidera Nikolasa Madura (Nicolas), da li je iranski vrhovni vođa Ali Hamnei sledeći na listi za hapšenje koje bi izvele američke specijalne snage?
Slična operacija deluje malo verovatno. Američke snage su oko Venecuele bile u mnogo većem broju, a, kako su izvestili mediji, pomagali su im i obaveštajni izvori unutar režima.
Drugi scenario bi mogao biti atentat, obezglavljivanje režima i pokretanje borbe za vlast unutar Irana. To bi takođe u velikoj meri zavisilo od kvaliteta obaveštajnih podataka.
Analitičarka Miron s Kings koledža reklao je da bi "najlogičnija opcija" bila "kombinovanje obaveštajnih napora na terenu, moguće naoružavanje opozicije... pokušaj preuzimanja kontrole nad bar nekim velikim gradom, a zatim širenje odatle".
Ključni nedostatak ovde bi bio što je ishod nepredvidiv i može dovesti do većeg haosa i krvoprolića. Međutim, novi režim, čak i onaj koji bi predvodio IRGC, možda bi bio spreman da sarađuje s Vašingtonom.
"Mislim da je to verovatno", rekao je 6. januara za Radio Farda Majkl Rubin (Michael), bivši zvaničnik Pentagona koji je sad viši saradnik u American Enterprise Institute iz Vašingtona.
Blokade, sajber napadi, zvučno oružje
Tramp ima i druge opcije na stolu u Ovalnoj kancelariji.
"Prilično je verovatno da se razmatraju i nevojne opcije. One bi mogle da uključuju potpunu ekonomsku blokadu Irana kako bi se sprečio njegov izvoz nafte u Kinu ili sajber napade koji bi poremetili sisteme komunikacije i odlučivanja iranskih bezbednosnih agencija", rekao je za Radio Farda Ali Vaez, direktor projekta za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi.
Sajber napadi su se dešavali i ranije.
Iranske benzinske pumpe su 2021. bile mete sajber napada, za koji je Iran okrivio SAD i Izrael bez pružanja dokaza. Slični napadi su se dešavali i posle.
Iran je 2019. tvrdio da je razbio špijunski lanac Centralne obaveštajne agencije (CIA) posle sajber napada na sisteme naoružanja. Američki mediji su u to vreme izvestile da je to bio napad SAD, pozivajući se na neimenovane vladine zvaničnike.
Takođe bi mogle postojati i manje konvencionalne opcije napada.
Posle američke operacije u Venecueli, portparolka Bele kuće Karolajn Livit (Karoline Leavitt) podelila je izjavu koju je navodno dao čovek koji je preživeo napad zvučnim oružjem.
"Bilo je to kao veoma intenzivan zvučni talas. Odjednom sam osetio kao da mi glava eksplodira iznutra. Svima je počela da curi krv iz nosa. Neki su povraćali krv. Pali smo na zemlju, nismo mogli da se pomerimo", citirana je njegova izjava.
Međutim, taj izveštaj nije nezavisno niti zvanično potvrđen.