Pakistanski premijer Šehbaz Šarif odlazi u Peking u subotu dok njegova zemlja nastoji da ponovo oživi svoje napore za posredovanju u sukobu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana.
Tokom trodnevne posete na poziv Kine, ključnog diplomatskog i trgovinskog partnera Irana, Šarif će takođe nastojati da produbi bilateralnu odbrambenu saradnju i obezbedi nove kineske investicije za Pakistan.
"Nije jasno koje će konkretne zahteve Pakistan imati od Kine tokom ove posete, ali zemlja uglavnom nastoji da unese urgentnost u proces pregovora između SAD i Irana, koji je zastao poslednjih nedelja", rekla je za RSE Elizabet Trelkeld (Elizabeth Threlkeld), viša saradnica i direktorka programa za Južnu Aziju u vašingtonskom Stimson centru.
Trelkeld je dodala da je, s obzirom na bliske odnose Kine s Iranom, Pakistan bio pažljiv da se redovno konsultuje s liderima u Pekingu.
Pakistan i Kina će razmotriti bilateralne veze "i saradnju u političkim, ekonomskim i strateškim oblastima", rekao je u petak portparol pakistanskog Ministarstva spoljnih poslova Tahir Andrabi.
On nije rekao da će se razmatrati posredovanje Pakistana u ratu u Iranu, ali je ministar spoljnih poslova Ishak Dar ranije rekao pakistanskim poslanicama da je Islamabad bio u bliskom kontaktu s Kinom tokom rata SAD i Izraela s Iranom koji je počeo 28. februara.
Majkl Kugelman (Michael Kugelman), viši saradnik Atlantskog saveta sa sedištem u Vašingtonu, rekao je da Pakistan priznaje uticaj koji Kina ima nad Iranom.
"Dakle, u tom smislu, mislim da će Šarif tražiti uveravanja od kineske vlade da i dalje podržava napore koje Pakistan ulaže", rekao je Kugelman za RSE.
Šarifova poseta će uslediti ubrzo nakon poseta američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) i ruskog predsednika Vladimira Putina Pekingu, gde su rat u Iranu i njegove globalne energetske i ekonomske posledice bili u centru pažnje na njihovim sastancima s kineskim predsednikom Si Đinpingom.
Trampova poseta je posebno skrenula pažnju na to kakvu ulogu Kina može da igra u pritiskanju Irana na ustupke koji bi doveli do sporazuma. Tramp je u intervjuu snimljenom u Pekingu za Foks njuz (Fox News) rekao da je Si ponudio pomoć u posredovanju u postizanju sporazuma s Teheranom.
"Pakistan je dosledno obaveštavao Kinu o svojoj ulozi posrednika i tražio je kinesku podršku u ubeđivanju iranskog režima da pristane na dijalog sa SAD", rekao je Husein Hakani s Instituta Hadson u Vašingtonu i Diplomatske akademije Anvar Gargaš u Abu Dabiju.
Skoro 40 dana posle početka rata, Tramp je objavio prekid vatre pošto je Pakistan zatražio obustavu operacije Epski bes – bombardovanja koje su predvodile SAD protiv vojnih ciljeva u Iranu – kako bi se otvorio put mirovnim pregovorima. Visoki američki i iranski timovi održali su pregovore u Islamabadu 11. i 12. aprila koji su završeni bez sporazuma.
Hakani, koji je takođe bio ambasador Pakistana u SAD, rekao je za RSE da će Pakistan, pošto se suočava s ekonomskim izazovima zbog rata u Iranu, verovatno tražiti kinesku podršku kako bi mu pomogla da prebrodi krizu.
Ta pitanja bi mogla da se nađu na dnevnom redu Šarifa i Sija, a ključni pakistanski zvaničnici moći će da prenesu detalje o svojim nedavnim kontaktima u Teheranu.
Razgovori u Teheranu
Pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Nakvi sastao se u petak s iranskim ministrom spoljnih poslova Abasom Arakčijem po drugi put otkako je stigao u Teheran pre dva dana u svoju drugu posetu iranskoj prestonici za 30 sati – što je pokazatelj da se intenzivna diplomatija ubrzava, iako se nisu pojavili detalji o razgovorima.
Usred spekulacija da će moćni komandant pakistanske vojske, feldmaršal Asim Munir, otputovati u Iran, Bakir Sadžad, diplomatski dopisnik pakistanskog lista Dawn napisao je da će Munir to učiniti samo da bi "finalizovao" dogovor. Veruje se da je Nakvi Munirov najbliži saradnik među pakistanskim civilnim vlastima.
I Pakistan i Kina su duboko pogođeni skoro potpunim zatvaranjem Ormuskog moreuza.
Kina kao najveći svetski izvoznik ima jasan interes da ponovo otvori ovaj ključni plovni put. Njegovo zatvaranje izazvalo je ogromne poremećaje u globalnoj ekonomiji i ozbiljno bi smanjilo potražnju za kineskim proizvodima ako bude dugo trajalo.
Hakani je rekao da je Kina u boljoj poziciji da izdrži posledice blokade Ormuza zbog svojih velikih strateških rezervi i domaćih kapaciteta, ali da bi volela da se moreuz ponovo otvori.
Oko 40 odsto nafte u Kini i 30 odsto njenog uvoza tečnog prirodnog gasa (TPG) takođe protiče kroz moreuz, uključujući i one iz zemalja Persijskog zaliva koje je Iran napao.
Pakistan je pogođen nestašicom energenata i mogao bi se suočiti sa širokim spektrom rizika ako se oružani sukob nastavi.
Trelkeld je rekla da to uključuje ekonomska pitanja kao što je poremećaj u isporukama đubriva, ali i bezbednosne probleme: "unutrašnja trvenja, prekogranična nesigurnost zbog izbegličkih tokova i militantnih grupa koje koriste nemire, i potencijalni pritisak da se direktno uđe u sukob u ime odbrambenog partnera Saudijske Arabije".
Hakani je dotle rekao da, na strateškom nivou, "Kina nastoji da se pozicionira kao izvoznik bezbednosti u različitim delovima sveta, posebno onima odakle se SAD ili povlače ili gde narušavaju svoj ugled".
"Bliski istok je jedan takav region i ovde bliski odnosi s Pakistanom mogu pomoći Kini da igra tu ulogu", dodao je on.