Zašto su kineska rudarska kompanija Ziđin i Naftna industrija Srbije (NIS) bile u radnoj grupi za izradu državne Strategije upravljanja mineralnim i drugim geološkim resursima u Srbiji?
Ovo pitanje postavio je deo nevladinih organizacija i stručne javnosti nakon što je Skupština Srbije usvojila ovaj propis.
Strategija koja, između ostalog, definiše kako će se eksploatisati rude u Srbiji do 2040. godine, sa projekcijama do 2050, predstavlja osnov za druge propise u ovoj oblasti.
Dok deo javnosti u učešću Ziđina i NIS-a u radnoj grupi vidi spregu vlasti i stranih kompanija u promovisanju rudarenja nauštrb zaštite životne sredine, iz Ministarstva rudarstva i kineske kompanije Ziđin za Radio Slobodna Evropa (RSE) to demantuju.
"Ovakvo učešće privrednih subjekata predstavlja uobičajen i opravdan deo šireg konsultativnog procesa", navode iz Ministarstva.
Iz kompanije Ziđin za RSE kažu da je njihova uloga u radnoj grupi bila da predstavi iskustva iz poslovanja.
"Cilj učešća bio je doprinos boljem razumevanju realnih uslova u kojima posluju rudarska i metalurška preduzeća", piše u odgovoru.
Učešće Ziđina u radnoj grupi privuklo je pažnju javnosti budući da je reč o rudarskom gigantu koga prate optužbe za zagađenje životne sredine u istočnoj Srbiji gde ova kompanija upravlja rudnicima bakra i zlata.
Naftna industrija Srbije, u većinskom ruskom vlasništvu, upravlja jedinom rafinerijom nafte u Srbiji i nalazi se u registru državne Agencije za zaštitu životne sredine kao jedan od velikih zagađivača.
Iz NIS-a, koji je zbog ruskog vlasništva pod sankcijama SAD-a, nije odgovoreno na upit RSE o njihovom učešću u radnoj grupi.
U radnoj grupi, koju je formiralo Ministarstvo rudarstva, osim NIS-a i Ziđina, učestvovalo je više ministarstava i državnih institucija, preduzeća i strukovnih udruženja.
Kritika i odbrana Strategije
I samo donošenje Strategije u aprilu pratile su kritike i primedbe dela stručne javnosti.
Pojedini članovi Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), okupljeni u odbor "Životna sredina", podneli su desetine primedbi na dokument.
Tvrde i da im nije bilo omogućeno da prisustvuju javnoj raspravi o ovom propisu jer, kako im je objašnjeno, nije bilo mesta.
Akademik i predsednik ovog odbora Bogdan Šolaja za RSE kaže da je Ministarstvo prihvatilo pojedine primedbe odbora, ali da je pravac u kome se razvija rudarstvo u Srbiji zabrinjavajuć.
"Trend promena zakona rezultira prilagođavanjem zakona i pratećih podzakonskih akata, a posebno inspekcijskog kontrolnog aparata, stranim investitorima, a ne državi. Prema našem mišljenju - na štetu države", navodi Šolaja.
Neke od primedbi koje je izneo odbor SANU je da Strategija nije predvidela izdvajanja za životnu sredinu imajući u vidu planove o razvoju rudarskih projekata, da parkovi prirode i drugi zaštićeni lokaliteti nisu ekplicitno zaštićeni od rudarenja, kao i da propis nastavlja praksu "ustupaka" privatnim kompanijama.
Kritikama na račun Strategije pridružila se i nevladina ekološka organizacija "Pravo na vodu".
"Preterani rast rudarenja nosi ogromne zdravstvene i ekološke posledice i troškove, kao i društvene konflikte", upozorava Iskra Krstić iz ove organizacije.
Krstić za RSE navodi da Strategija ignoriše problem "mizerne rudne rente", kao i da dodatno olakšava dobijanje dozvola za rudarenje.
Rudna renta predstavlja vrstu poreza koji državi plaćaju kompanije za korišćenje mineralnih sirovina. Godinama unazad deo stručne javnosti navodi da je rudna renta u Srbiji niska, što ministarstvo rudarstva demantuje.
Osnovica za rudnu rentu je prihod koji je firma ostvarila od iskorišćenih ili prodatih mineralnih sirovina.
Na primer, za metalne rude renta iznosi pet odsto, a za naftu i gas sedam odsto od prihoda.
Ipak, ta rudna renta ne važi za Naftnu industriju Srbije (NIS) koja je 2008. godine prodata ruskom Gaspromnjeftu i tada je dogovoreno da rudnu rentu plaća u visini od tri odsto od prihoda.
Ministarstvo rudarstva u odgovoru RSE odbacuje tvrdnje da Strategija nije uspostavila balans između rudarstva i potrebe zaštite životne sredine.
"Strategija upravo polazi od principa da se mineralni i drugi geološki resursi mogu koristiti isključivo na odgovoran, kontrolisan i održiv način", navode u odgovoru dodajući da se Strategijom ne odobravaju rudarski projekti, već se samo daje okvir za korišćenje mineralnih resursa.
Bojazan od uticaja privatnih kompanija
Akademik Bogdan Šolaja u odgovoru za RSE ocenjuje da je učešće Ziđina i NIS-a u radnoj grupi za izradu ove strategije "loše" i da se ovim "država stavlja u poziciju kolonije".
"Potrebno je podsetiti se da su Ziđin i NIS (strane kompanije), osim toga što ekstenzivno i rapidno eksploatišu neobnovljive resurse Srbije, ekstremno veliki zagađivači životne sredine i da nisu odgovarajuće sprečeni u tome ni od jednog od navedenih ministarstava", navodi on.
Krstić iz "Pravo na vodu" ističe da ove kompanije "spadaju u najprofitabilnije industrije u Srbiji, dok istovremeno ne trpe gotovo nikakve posledice zbog zagađenja koje izazivaju".
Ziđin kroz dve kompanije rukovodi rudnicima bakra i zlata u Boru i Majdanpeku, na istoku Srbije od 2018. kada je preuzela deo u Rudarsko-topioničarskom basenu (RTB) Bor.
Ovaj kineski rudarski gigant u vrhu je liste najvećih izvoznika iz Srbije, ali se u više navrata suočavao sa sudskim postupcima za zagađenje životne sredine.
RSE je u aprilu objavio i da je inspekcija rada utvrdila da Ziđin godinu dana nije preduzeo zakonske mere za zaštitu radnika izloženih povećanim koncentracijama teških metala.
Nakon usvajanja Strategije, u pripremi je novi Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima za koji sagovornici RSE izražavaju bojazan da će dodatno ugroziti standarde za zaštitu životne sredine.
Iz Ministarstva rudarstva nisu eksplicitno odgovorili na pitanje RSE da li će i u izradi ovog propisa biti konsultovani Ziđin i NIS, ali su naveli da "privredni subjekti mogu biti konsultovani".
Ministarstvo ističe da to ne znači da "privredni subjekti utvrđuju zakonska rešenja".
Iz kompanije Ziđin su takođe naveli da bi o zakonu mogli da budu konsultovani "ukoliko je to predviđeno procedurom".
RSE je i 2021. pisao da su predstavnici NIS-a i Ziđina, ali i drugih privatnih kompanija, učestvovali u radnim grupama za izrade i izmene zakona u oblasti rudarstva i energetike u poslednjih pet godina.
Eksploatacija litijuma u Strategiji
U Strategiji upravljanja mineralnim i drugim geološkim resursima spominje se i ležište litijuma Jadar u zapadnoj Srbiji i navodi da postoji mogućnost eksploatacije litijuma "ukoliko se zadovolje ekološki standardi".
Ležište "Jadar" i mineral jadarit, kombinacija litijuma i bora, otkriveni su 2004. godine u dolini istoimene reke kod Loznice, na zapadu Srbije.
Zbog namera multinacionalne kompanije Rio Tinto da tu otvori rudnik litijuma u Srbiji je prethodnih godina pokrenut talas masovnih protesta.
Eksploataciji litijuma protivi se deo stručne javnosti i ekoloških udruženja koji navode da bi rudarenje litijuma moglo imati negativne posledice po životnu sredinu.
Nakon protesta, kompanija Rio Tinto saopštila je 2025. za RSE da ostaje u Srbiji, a da projekat eksploatacije litijuma "Jadar" ulazi u fazu "nege i održavanja", koja podrazumeva procenu troškova i resursa u okviru projekta.
Evropska komisija uvrstila je 2025. "Jadar" među 13 novih strateških projekata povezanih s kritičnim sirovinama.
Prema procenama, projekat "Jadar" bi mogao da opskrbi 90 odsto evropskih potreba za litijumom.