Dostupni linkovi

Lionhart za NYT: Romnijevih prvih 100 dana


Mit Romni na jednom od predizbornih skupova, avgust 2012.
Mit Romni na jednom od predizbornih skupova, avgust 2012.
Priredio Dragan Štavljanin

Mit Romni
(Mitt Romney) i Pol Rajan (Paul Ryan) se bude u sredu, 7. novembra 2012. – nakon slavlja cele noći i kratkog sna – suočavajući se sa istim pitanjem kao i svaka administracija pre njih: koja će od mnogih obećanja u kampanji postati stvarni prioritet, piše Dejvid Lionhart (David Leonhardt) u “Njujork tajmsu” (The New York Times).

Ukoliko pobede na izborima za Belu kuću, veća verovatnoća je da će Republikanci imati i kontrolu u Predstavničkom domu i Senatu. Republikanci bi onda mogli da agresivno započnu zakonodavnu inicijativu, kao što su to uradili predsednik Barak (Barack) Obama i Demokrate 2009. godine.

Samo četiri godine nakon što je izgledalo da su Demokrate na dohvat istorijskog uspeha, Republikanci mogu mnoge od tih ostvarenja da dovedu u pitanje. Mogu da smanje poresku stopu na najniži nivo u poslednjih 80 godina (kao što predlaže Romni) i znatno izmene federalne programe.

Što je najvažnije, promena vlasti u Vašingtonu na svim nivoima omogućava promene o kojima Republikanci govore tri decenije a da ih nisu u potpunosti sproveli – znatno smanjenje vlade, odnosno državne administracije.

Ronald Regan (Reagan) je skresao domaće programe, ali je proširio vojnu infrastrukturu. Džordž Buš mlađi (George W. Bush) je govorio o maloj vladi, ali ju je, u stvari, povećao. No, sledeća godina može zaista biti drugačija.

Iako Romni nije očigledna pokretačka snaga za revoluciju “Čajanka partije” (the Tea Party), njegova kampanja i izbora Pola Rajana za kandidata za potpredsednika, sugeriše da je spreman nju, odnosno radikalne promene.

“Njegov izbor Rajana”, kaže Grover Norkvist (Norquist), konzervativni aktivista koji se zalaže za smanjenje poreza, “odgovor je na bilo koje pitanje da li se zalaže za dramatično rezanje troškova vlade”.

Članovi Kongresa iz Republikanske partije mogu u svakom slučaju da forsiraju to pitanje, tvrdeći da njihova pobeda nalaže sveobuhvatne promene.

“U toku je prava debata o veličini vlade”, kaže senator Džon Kornin (John Cornyn) iz Teksasa, koji je na čelu tima za kampanju Republikanaca na izborima za Senat. “Ako pobede guverner Romni i kongresmen Rajan, kao što to očekujem, smatram da će biti mnogo lakše da uradimo teške stvari za koje svi znamo da su potrebne”.

Republikanci se odranije pripremaju za taj poduhvat. Romnijev tim za tranziciju, poznat kao “Projekat spremnosti” (The Readiness Project), počeo je da se sastaje. Slično tome i Obamini savetnici su počeli 2008. da razmatraju da li zdravstveno osiguranje i klimatske promene treba da budu ključna pitanja.

Ukoliko pobedi, za Romnijevu adminstraciju jedno od prvih pitanja bi bilo u kojoj meri treba koristiti zakonodavnu proceduru koja se zove “pomirenje” (reconciliation). To znači da je zabranjena opstrukcija rada Kongresa različitim mehanizmima odugovlačenja rasprave (filibusters). U tom slučaju za izglasavanje odluke potrebna je samo prosta većina u Senatu od 51 glasa (ovo telo ima 100 članova), a ne 60.

Imajući u vidu da bi članovi Kongresa iz redova Demokratske stranke, kao i nekoliko umerenih Republikanaca, oponirali Romnijevim idejama – procedura “pomirenja” bi igrala veoma značajnu ulogu tokom 2013. godine.

“Biće dobro u meri u kojoj uspemo da pridobijemo Demokrate za ovu ideju. Međutim, moramo da učinimo to što smo obećali biračima u kampanji”, kaže Džim Džordan (Jim Jordan) kongresmen iz Ohaja.

Senator Džon Kornin ističe da se mnogo važnih odluka može usvojiti sa 51 glasom.

Efekat nove revolucije

Kongres bi u slučaju pobede Romnija najpre privremeno odložio odluku o povećanju poreza i smanjenju potrošnje – koja, prema planu Obamine administracije, treba da stupi na snagu 1. januara.

Mit Romni
Mit Romni
Republikanci bi onda mogli da se okrenu dugoročnim prioritetima. Kada je reč o porezima, ključno pitanje je da li će težiti radikalnim promenama poreskog sistema, sa nižim stopama i smanjenjem poreskih olakšica. I Romni i Rajan su predložili transformaciju, ali nisu precizirali koje će poreske olakšice ograničiti kako smanjenje poreza u celini ne bi produbilo budžetski deficit. U svakom slučaju, veoma su popularne velike poreske olakšice, kao što su na zdravstveno osiguranje i kamate na kredite za nekretnine.

U slučaju potpunog reformisanja poreskog sistema, najverovatniji pristup će biti ograničenje koliko poreskih olakšica neko može da traži, kako bi se izbeglo u nedogled nadmetanje raznih lobija.

Republikanci bi morali da se suoče sa kritikama da odstupaju od Romnijevih izbornih obećanja, jer smanjuju poreska opterećenja na račun bogatih, čime se produbljuje budžetski deficit. Republikanci bi, pak, mogli da uzvrate da će ekonomski rast u budućnosti rešiti taj problem, mada se nezavisni analitičari ne slažu sa tom procenom.
Kada je reč o zdravstvenoj zaštiti, fokus u početku možda neće biti na Medikeru (Medicare), uprkos pažnji koju je ovo pitanje dobilo u kampanji. Romni je obećao da neće dovoditi u pitanje postojeće povlastice, što nagoveštava da će najpre preduzeti skromnije reforme, kao što su pilot programi za smanjenje uloge vlade.

Romnijeva admnistracija može umesto toga da se usredsredi na dva politički manje osetljiva područja: Obamine zakon o zdravstvu i Medicaid, koji pokriva mnoge siromašne i osigurava dugoročniju brigu o starima.

Mada Republikanci ne mogu da ukinu sve Obamine zakone o zdravstvu sa procedurom “pomirenja”, mogu da ponište mnoge od odredbi o proširenju osiguranja na veći deo stanovništva, jer se oslanja na vladine subvencije za neosigurane.

Kongres takođe može da smanji sredstva za Medicaid, koji pokriva svakog šestog Amerikanca. Rajan predlaže da se budžet za ovu namenu smanji za 75 odsto. Osim zdravstva, Romni i Republikanci u Kongresu se zalažu za veće rezove federalnih programa. Oni zasada nisu precizirali o kojim smanjenjima je reč. Međutim, pošto je vojska izuzeta iz ove redukcije, to znači da će većina ostalih oblasti biti na udaru znatnih rezova.

Koji će biti efekat nove revolucije Republikanaca? Pojedine vladine agencije će biti manje rasipničke i naučiće kako da urade više sa manje novca. Takođe, privatni sektor će preuzeti pojedine vladine funkcije. Ali, to neće biti jedine promene. Američka ekonomija će odvojiti manje sredstava za oblasti koje uobičajeno ne omogućavaju profit na slobodnom tržištu: javni prevoz, gradnja puteva, naučna istraživanja u početnim fazama, zatim mnogi aspekti obrazovanja i javne bezbednosti.

Sviđala vam se ili ne ova ideja, njena realizacija bi svakako stvorila drugačije okolnosti. U svetu je istorijski obrazac da se vlada uvećava u meri u kojoj društvo postaje bogatije i birači glasaju za sve više usluga koje tržište samo po sebi ne obezbeđuje. Na federalnu potrošnju danas otpada 22 procenta američke ekonomije u odnosu na samo 3 odsto pre jednog veka.

U društvu, u kome je sve više starih, koje se hvata u koštac sa globalizovanom ekonomijom – gde zdravstvena zaštita i obrazovanje postaju sve zahtevniji i skuplji – SAD moraju da se odluče. Da li će dozvoliti širenje vladinih funkcija ili će se, kao što bi to uradila Romnijeva administracija, opredeliti za još izraženiji pristup slobodnom tržištu, kao što to nijedna bogata država dosada nije pokušala.
XS
SM
MD
LG