Mladen Lišanin sa Instituta za političke studije u Beogradu, za ‘Zašto?’ komentariše mogućnosti za razrješenje slučaja Bitići, ubistva trojice američkih državljana albanskog porekla koji su 1999. ubijeni na jugu Srbije i čija se tijela pronađena dvije godine nakon toga.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u nedjelju izjavio da je tokom Minhenske konferencije o sigurnosti razgovarao sa američkim kongresmenima i da im je rekao da su za razrješenje slučaja 'potrebni dokazi' kao i da niko ne očekuje da se to može riješiti 'preko noći'.
Paradoks
Slučaj Bitići je nešto što je davalo municija i američkoj i srpskoj strani da se, pogotovo u sklopu celokupnog diskursa oko pregovora o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, fokus pomeri sa pravnih aspekata slučaja na političke, pa je tako sa američke strane ovo korišteno kao jedan relativno pouzdan instrument pritiska na Srbiju da čini ustupke ne samo u ovom slučaju nego i u nekim drugima, a sa srpske kao jedna standardna ilustracija da SAD zapravo imaju neke druge ciljeve kada je reč o Kosovu, a ne samo promociju njegove nezavisnosti i, svojevremeno, zaštitu albanske populacije.
Najnovija dešavanja u pogledu ovog slučaja zapravo i nisu ništa novo.
Što se tiče opaske predsednika Vućića da se ovakav jedan slučaj ne može rešiti na brzinu i preko noći, on zaista zvuči s jedne strane paradoksalno budući da je prošlo dve decenije od tada.
Visoki ulozi
S druge strane, u Srbiji kao i u drugim zemljama takozvanog Zapadnog Balkana i dalje postoji vrlo veliki broj i drugih slučajeva vezanih, ne samo za ratne okolnosti nego već i za druge, uključujući na primer ubistva novinara koja nisu razrešena posle velikog broja godina.
Tako da je ovo slučaj koji je jedna nesretna okolnost, a daje mnogo municije svim stranama, ne samo za jedno autentično interesovanje za pravno razrešenje slučaja već i za različite vrste političkih manipulacija.
Nažalost, kao i u mnogim drugim sličnim slučajevima, bojim se da će politika u dobroj meri igrati ulogu.
Dakle, ni do sad poznavaoci slučaja nisu bili u velikom broju ubeđeni da je ovde problem u pravnim aspektima slučaja i u kapacitetima srpske strane da vodi istragu, nego da je reč o političkim aspektima cele stvari, što je s jedne strane i razumljivo, imajući u vidu visoke uloge vezano za srpsko-američke, srpsko-albanske i albansko-američke odnose koji su svi uključeni u ove aspekte.
Optuženička klupa
Iz tog razloga, kao i u velikom broju drugih slučajeva, mislim da će nažalost od političke probitačnosti krajnje odluke državnog rukovodstva zapavo zavisiti i eventualni pravni ishod ovog slučaja.
Zaista nema opravdanja da ovako nešto traje 20 godina i da ne samo da ne dopušta porodicama žrtava da dobiju neku vrstu razrešenja, nego i opretećuje srpsko-američke odnose na jedan način koji Srbiji ne ide u prilog, naročito u okolnostima danas kada, uslovno rečeno, američka podrška albanskoj strani u razgovorima o normalizaciji donekle popušta i Srbija bi mogla da traži osnove za neki kvalitativan pomak u odnosima sa Amerikom.
Pitanje je i ako se slučaj razreši, to smo također često imali prilike da vidimo na svim stranama u sukobima u bivšoj Jugoslaviji, da li će zapravo oni koji su bili rukovodeći u situaciji koja je dovela do likvidacije braće Bitići biti oni koji su se na kraju našli na optuženičkoj klupi i eventualno biti osuđeni ili će to biti neka lica sa nižih nivoa odgovornosti.
To su sve stvari koje vrlo često u najvećem broju slučajeva u našem regionu, ponavljam, više zavise od politike, nego od prava.
