Dostupni linkovi

Zašto je COVID-19 manje pogodio Afriku?


Dječak ispred grafita koji promiče borbu protiv korona virusa (COVID-19) u sirotinjskim četvrtima Mathare u Nairobiju, Kenija, 22. maja 2020.

U Africi se od sredine jula 2021. povećao broj smrtnih slučajeva od COVID-19. No utjecaj pandemije u podsaharskoj Africi ostaje znatno manji u usporedbi s Amerikom, Europom i Azijom. Zašto?

Razlozi za to još nisu jasni, piše World Economic Forum (WEF).

Navedeno je nekoliko faktora koji potencijalno utječu na niski teret bolesti COVID-19.

To uključuje dobnu demografiju, nedostatak ustanova za dugotrajnu skrb, potencijalnu unakrsnu zaštitu od prethodne izloženosti cirkulirajućim korona virusima, ograničenja testiranja na SARS-CoV-2 koja su mogla rezultirati potcjenjivanjem broja smrtnih slučajeva, te učinkovite mjere javnog zdravstva.

U nedavnom radu tim istraživača javnog zdravstva za WEF, predvođen zdravstvenom analitičarkom Janicom Adams, ispitao je ova moguća objašnjenja pregledavajući znanstvenu literaturu. Cilj je bio pomoći usmjeravanju javnog zdravstva pri donošenju odluka o suzbijanju COVID-19.

Iz pregleda literature proizašao je niz hipoteza.

Demografska kategorija mladih u podsaharskoj Africi

Dob je promatrana kao značajan faktor rizika za tešku bolest COVID-19. Većina smrtnih slučajeva događa se u dobi od 65 ili više godina. Prosječna dob u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Aziji kreće se od 32 do 42,5 godina.

Dobna demografska struktura podsaharske Afrike mnogo je mlađa – srednja dob je 18.
Velika razlika u dobnoj demografiji može se dokazati usporedbom Kanade i Ugande, koje su slične po stanovništvu. U Kanadi je srednja dob 41,1 godina. Oko 18 posto stanovništva ima 65 ili više godina. Nasuprot tome, srednja dob Ugande je 16,7 godina.

Samo 2 posto stanovništva ima 65 ili više godina. Kanada je zabilježila gotovo 1,5 miliona slučajeva COVID-19 i 27.000 smrtnih slučajeva u usporedbi s manje od 100.000 slučajeva i 3.000 smrtnih slučajeva u Ugandi. COVID-19 ima značajan utjecaj na starije osobe. Zemlje s većim udjelom starijih ljudi vjerojatno će biti najteže pogođene.

Nedostatak ustanova za dugotrajnu skrb

Većina starijih ljudi u podsaharskoj Africi ne živi u ustanovama za dugotrajnu skrb. Ove ustanove predstavljaju značajan rizik za zarazne bolesti. COVID-19 značajno je utjecao na one koji žive u ovim ustanovama. Tokom prvog vala pandemije, oko 81 posto smrti u Kanadi dogodilo se u tim ustanovama.

U podsaharskoj Africi skrb je uglavnom prepuštena obiteljima. To ograničava broj službenih njegovatelja i tako smanjuje mogućnost prijenosa. Izuzetak je Južna Afrika, koja ima uspostavljen sektor dugotrajne skrbi. Južnoafrička Republika bila je najteže pogođena država u podsaharskoj Africi. A 33 posto izbijanja COVID-19 u Južnoj Africi dogodilo se u ustanovama za dugotrajnu skrb tokom prvog vala.

Potencijalna unakrsna zaštita od lokalnih cirkulirajućih korona virusa

Istraživanja su pokazala da bi prethodno izlaganje cirkulirajućim korona virusima moglo smanjiti ozbiljnost bolesti COVID-19 ako su ljudi razvili antitijela. Ranija studija pokazala je da je prethodna izloženost endemskim korona virusima rezultirala manjom šansom za smrt i manjom težinom bolesti u usporedbi s onima koji prethodno nisu bili izloženi. Interakcije čovjek-šišmiš uobičajene su u nekim ruralnim područjima Afrike.

Ograničenja testiranja na SARS-CoV-2

Postoji zabrinutost da je ograničeno testiranje na SARS-CoV-2 moglo rezultirati potcjenjivanjem broja smrtnih slučajeva povezanih s COVID-19 u podsaharskoj Africi. Nedovoljno prikupljanje podataka može značiti zapravo nepoznatu incidenciju i prevalenciju COVID-19. Iako se razlikuju po podsaharskoj Africi, razine testiranja bile su niske u usporedbi s drugim područjima svijeta.

Učinkovit odgovor vlade na javno zdravstvo

Brzi odgovor nekoliko afričkih vlada i zdravstvenih organizacija možda je odigrao značajnu ulogu. Na početku pandemije poduzeto je nekoliko mjera: uspostava Afričke radne skupine za novi korona virus, obustava letova iz Kine i zatvaranje granica u 40 afričkih država. Novi programi također promiču razmjenu informacija o COVID-19 u podsaharskoj Africi.

Za razliku od zemalja s visokim prihodima koje se usredotočuju na nezarazne bolesti, zdravstvene organizacije u podsaharskoj Africi usredotočene su na zarazne bolesti. Formiranje nacionalnih javnih zdravstvenih ustanova bilo je ključno u suzbijanju zaraznih bolesti u Africi putem nadzora bolesti, dijagnostike i brzog odgovora na izbijanja.

No, stroge mjere zatvaranja uzele su ozbiljan gospodarski i društveni danak u podsaharskoj Africi. Lockdown je rezultirao povećanom nesigurnošću hrane, tinejdžerskom trudnoćom, rodno uvjetovanim nasiljem i poremećajima u liječenju malarije, tuberkuloze i HIV-a. Pedeset četiri afričke nacije nisu sve iste, pa bi lokalni odgovori trebali biti prilagođeni zdravstvenoj, društvenoj i ekonomskoj stvarnosti u određenim zemljama.

Izuzetak: Južna Afrika

Za razliku od ostatka podsaharske Afrike, Južna Afrika je doživjela veći udio hospitalizacija i smrti povezanih s COVID-om. Južna Afrika ima znatno višu srednju dob i sektor dugotrajne skrbi.

Osim toga, veće stope HIV-a i tuberkuloze u Južnoj Africi povezane su s većom stopom smrtnosti od COVID-19. Prevalencija nezaraznih bolesti u Južnoj Africi veća je nego u drugim regijama, što može pridonijeti većem opterećenju bolesti COVID-19. Južna Afrika također ima bolje dijagnostičke mogućnosti i zdravstvenu dokumentaciju od ostalih afričkih zemalja podsaharske.

To može pridonijeti većim stopama statističkih nalaza.

WHO: U Africi broj slučajeva COVID-19 opao za 23 posto

Regionalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije za Afriku rekla je u četvrtak, 9. septembra, da je broj novih slučajeva COVID-19 na kontinentu pao za 23 posto prošle sedmice, što je najstrmiji pad u osam sedmica od vrhunca u julu.

Tokom sedmičnog brifinga o COVID-19, šefica WHO-a za Afriku Matshidiso Moeti rekla je da su te brojke dobre vijesti i pokazatelj da je treći val infekcija u "silaznoj putanji".

U isto vrijeme, rekla je, Afrika je prešla brojku od 200.000 smrtnih slučajeva od COVID-19 od početka pandemije.

Moeti je rekla da znanstvenici također prate novu varijantu, C.1.2, varijantu koja je pronađena u 130 slučajeva u deset zemalja svijeta, uključujući pet afričkih zemalja s više od 90 posto slučajeva. No rekla je da do sada nema dokaza da je C.1.2 više prenosiv ili da utječe na učinkovitost vakcina protiv COVID-19.

Što se tiče vakcina, Moeti je rekla da isporuke na kontinent nastavljaju rasti, s oko 5,5 miliona doza primljenih preko COVAX mehanizma u prvoj sedmici septembra.

Međutim, afrički Centar za kontrolu bolesti kaže da je nešto više od tri posto stanovništva kontinenta potpuno vakcinisano.

Moeti je rekla da je COVAX u srijedu revidirao prema dolje svoju prognozu isporuke za ostatak godine, iz više razloga, što znači da kontinent može očekivati 25 posto manje doza vakcina.

Neispunjena "crna predviđanja"

Način na koji se pandemija COVID-19 razvila u Africi prilično se razlikovao od početnih predviđanja, piše News Medical.

Veliko širenje i veliki teret bolesti predviđeni su na temelju dinamike prijenosa virusa, socioekonomske deprivacije, nehigijenskih životnih uvjeta i lošeg zdravstvenog sustava diljem afričkog kontinenta.

Neka su istraživanja tvrdila da su faktori poput demografskog profila i ranih odgovora odgovorni za manji teret od COVID-19, ali još uvijek postoji mnogo pitanja bez odgovora, piše naučni magazin.

Nova studija objavljena u International Journal of Environmental Research and Public Health ističe da je SARS-CoV-2 već bio široko rasprostranjen u Africi, ali očito bez ozbiljnih posljedica opterećenja COVID-19, poput značajnog povećanja hospitalizacija i smrti koje su doživjele mnoge druge regije.

XS
SM
MD
LG