Sve političke partije i koalicije koje učestvuju u izbornoj kampanji u Crnoj Gori trebalo bi ovih dana da predaju Državnoj izbornoj komisiji, izvještaj o prilozima i donacijama fizičkih i pravnih lica u izbornoj kampanji. Neke partije i koalicije su to već učinile, međutim otvoreno je pitanje može li se vjerovati tim spiskovima i ima li bilo kakve mogućnosti za provjeru - da li novac za kampanju zaista potiče od donatora.
Prema zakonu o finansiranju političkih partija, podnosioci izbornih lista su dužni da 15 dana od potvrđivanja izborne liste dostave Državnoj izbornoj komisiji izvještaj o prilozima od fizičkih i pravnih lica u izbornoj kampanji.
Izborna komisija je objavila na svom sajtu spiskove prema kojima je novoformirana Pozitivna Crna Gora imala samo dvije donacije od po 1500 eura, a kampanju finansira iz kredita od 80.000 eura. Demokratski front prema objavljenoj potvrdi nije imao donatora. To nam je potvrdio i funkcioner ove koalicije Milutin Đukanović navodeći da se izborna kampanja finnansira iz kredita.
"Za sada Demokratski front nije imao donatore. Demokratski front se isključivo finansirao iz kredita. Imamo jedan okredit od 70 hiljada eura i drugi od 38 hiljada eura i to je to. Na žalost država ponovo nije ispoštovala zakon, već kasni sa uplatom prve rate podnosiocima izbornih lista. Očigledno je da opstruiraju kampanju političkih partija koji su konkurenti vlasti. Očigledno je da se vlast ne finansira iz legalnih izvora. Oni mogu da izdrže bez novca. Nama je novac itekako potreban", naglašava on.
Milo Đukanović na predaji izborne liste, septembar 2012.
Najduži spisak donatora izborne kampanje ima vladajuća koalicija Evropska Crna Gora, koju je podržalo je donacijama više od 200 funkcionera, članova i simpatizera. Prema objavljenom spisku lider DPS Milo Đukanović je partiji donirao 1.520 eura, a potpredsjednik Svetozar Marović 20 eura manje.
Premijer Igor Lukšić kampanju vladajuće partije je pomogao sa 1020 eura, dok su politički direktor DPS-a Branimir Gvozdenović i njegova supruga donirali ukupno 1.900.
Potom slijedi spisak donatora, među kojima su gotovo svi ministri, funkcioneri javnih preduzeća i direktori državnih institucija, koji su pomogli kampanju čiji je maksimalan pojedinačni iznos 2000 eura, koliko je zakonski dozvoljeno, pa do najnižih koji iznose 300 eura. U par nedjelja vladajuća Demokratska partija socijalista je prikupila 151.000 eura.
Jednoglasna ćutnja o novcu
Da li je spisak donatora podložan provjeri, odnosno na koji način je moguće provjeriti istinitost činjenice da novac za izbornu kampanju zaista potiče od donatora? To smo pitali Milicu Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju čija se organizacija bavi finansiranjem stranaka, koja kaže da sistem kontrole nepostoji, a građanima preostaje da vjeruju ili ne vjeruju spiskovima.
"Trenutno je sistem takav da trenutno nemamo izbora osim da vjerujemo ili ne vjerujemo, zato što sistem kontrole ne funkcioniše. Zato što partije predaju te izvještaje, a njih niko ne kontroliše i oni samo bivaju objavljeni u formi u kojoj su ih partije i dostavile. Vi znate da je bilo sumnji u te izvještaje partija i zbog toga je to jako teško i urušava se povjerenje u sistem finansiranja, a to je povezano sa povjerenjem u rezultat izbora, zato što je novac imao presudnu ulogu u izborima", navodi Kovačević.
Nemogućnost provjere spiskova donatora koje predaju političke partije podjeća na prošlogodišnji slučaj, kada su mediji u Crnoj Gori objavili spisak od preko 2000 donatora Demokratske partije socijalista sa iznosom od oko 650.000 eura, a među kojima je dio članova saopštio da nije uplaćivao nikakav novac partiji. Tada je otvoreno pitanje da li su se željele sakriti velike donacije i stvarni izvori finansiranja te partije, tako što bi se taj novac fiktivno dijelio na manje uloge i pripisivao članovima partije. Taj slučaj je preuzelo tužilaštvo koje je pokrenulo pretkrivični postupak radi provjere spornih donacija DPS-u, a ta partija je saopštila da je donirani novac ostvaren u skladu sa zakonom.
Darko Ivanović iz Građanske alijanse ocjenuje da je finansiranje rada političkih partija priličan tabu u Crnoj Gori i jedna od rijetkih oblasti gdje postoji konsenzus među stranakama da se o toj oblasti ćuti.
"Simptomatično je da partije u takvim momentima imaju opšti konsenzus. Isto kao kada podižu plate u parlamentu, gdje su opet jako jednoglasni. Druga jednoglasnost je u ćutanju na pitanje - odakle pare", ističe Ivanović.
