Američko-izraelska kampanja bombardovanja ostavila je veliki dio iranske infrastrukture i industrije razorenim, narušavajući domaću proizvodnju i podižući cijene osnovnih prehrambenih proizvoda.
Američka pomorska blokada dodatno je pojačala ekonomski pritisak na Iran, otežavajući njegovu trgovinu kroz Hormuški moreuz, ključnu pomorsku tačku, koja je praktično zatvorena otkako je rat počeo 28. februara.
Kao odgovor, Teheran se okrenuo alternativnim rutama, prevozeći robu kamionima iz susjednih Pakistana i Turske, kao i dopremajući teret iz Rusije, saveznika, preko Kaspijskog mora. Iran takođe razmatra slanje nafte željeznicom u Kinu, ključnog trgovinskog partnera.
Steve H. Hanke, profesor primijenjene ekonomije na Univerzitetu Johns Hopkins u Baltimoreu, rekao je da alternativne rute mogu snabdjeti iransku ekonomiju robom široke potrošnje, hranom i industrijskim materijalima. Ali one "ne mogu u potpunosti zamijeniti pomorski kontejnerski saobraćaj".
"Transport kamionima je skuplji, a kapacitet kroz Kaspijsko more ograničen je kapacitetima luka i flote", rekao je Hanke, bivši ekonomski savjetnik administracije američkog predsjednika Ronalda Reagana. "Očekujte više uvozne cijene i višu inflaciju za robu koja se trguje, ali ne i ekonomski kolaps kakav su neki predviđali."
Trump je krajem aprila tvrdio da će cjelokupna iranska naftna infrastruktura "eksplodirati" jer američka blokada sprječava Teheran da izvozi naftu, ključni oslonac ekonomije zemlje. Međutim, stručnjaci su skeptični da će blokada Hormuškog moreuza natjerati Teheran da popusti ili potpiše mirovni sporazum pod američkim uslovima.
Iranski zvaničnici, sa svoje strane, tvrde da američki embargo nije uticao na sposobnost zemlje da nabavi osnovne potrepštine i hranu, ukazujući na snažnu domaću proizvodnju i alternativne uvozne rute.
"Uprkos američkoj pomorskoj blokadi, nemamo problema s nabavkom osnovnih dobara i hrane jer, zbog veličine zemlje, postoji mogućnost uvoza preko različitih granica", rekao je ministar poljoprivrede Gholamreza Nouri 21. aprila.
Rosemary Kelanic, direktorica Programa za Bliski istok u organizaciji Defense Priorities, istraživačkom centru sa sjedištem u Washingtonu, rekla je da geografski položaj Irana ublažava posljedice američke pomorske blokade.
Iran, zemlja od oko 90 miliona stanovnika, ima gotovo 6.000 kilometara kopnenih granica sa sedam zemalja, kao i oko 700 kilometara obale uz Kaspijsko more, što ga povezuje s Centralnom Azijom i Rusijom.
"Mjere poput dopremanja robe kamionima iz susjednih zemalja mogu nadoknaditi poremećaje izazvane blokadom, iako ta nadoknada nije potpuna - obim trgovine može biti manji, troškovi prijevoza nešto viši, a struktura robe drugačija", rekla je. "Ali postoji mnogo načina da ratna ekonomija zamijeni sličnu robu."
"Mogućnosti za Irance da se snađu i zaobiđu Trumpovu blokadu su gotovo neograničene jer zemlja ima hiljade kilometara kopnenih granica koje može koristiti", dodala je Kelanic.
Prema međunarodnom pravu, blokade ne smiju ometati protok hrane i lijekova. Nije jasno da li Sjedinjene Države blokiraju isporuke civilne robe Iranu nenamjerno ili kao dio politike. Radio Slobodna Evropa zatražio je komentar od Bijele kuće.
Kopneni pravci
Iranski poslanik Ebrahim Najafi rekao je prošlog mjeseca da zemlja koristi kopnene rute s Pakistanom, Turskom, Armenijom i Azerbejdžanom, kao i Kaspijsko more, za uvoz robe.
Pakistan je 25. aprila otvorio svoje luke za teret iz trećih zemalja namijenjen Iranu. Time je uspostavljeno šest kopnenih pravaca za transport robe iz luka Gwadar, Karachi i Port Qasim do iranske granice. Ove rute će se uglavnom koristiti za uvoz riže, mesa i dječje hrane.
Od kada je američka blokada uvedena 13. aprila, oko 3.000 kontejnera namijenjenih Iranu ostalo je zaglavljeno u pakistanskim lukama.
Granični prelaz Kapikoy-Razi, u međuvremenu, povezuje Iran s Turskom. Ovaj transportni koridor, koji povezuje zapadnu Aziju s Evropom, omogućava značajnu trgovinsku razmjenu. Nije jasno da li je Iran povećao uvoz kroz ovaj pravac otkako je blokada uvedena.
Rusija je ponovo pokrenula isporuke preko Kaspijskog mora do Bandar Anzalija, iranske luke na najvećem zatvorenom moru na svijetu.
Bandar Anzali bio je meta izraelskih zračnih napada 18. marta, što je izazvalo oštećenja. Tada je Izrael saopštio da je gađao ciljeve u luci i bazama iranske mornarice gdje su bili stacionirani deseci vojnih plovila, uključujući brodove s raketama i patrolne čamce.
Medijski izvještaji sugerišu da Moskva i Teheran koriste Kaspijsko more za krijumčarenje nafte i oružja pod sankcijama. Međutim, Iran i Rusija ovom rutom razmjenjuju i prehrambene proizvode. Trgovina žitaricama između Irana i Rusije prekinuta je odmah nakon izraelskog napada, ali je kasnije nastavljena.
Kompanija Kpler, koja se bavi analizom robnih i pomorskih tokova, saopštila je da je od sredine aprila u iranske luke na Kaspijskom moru stiglo oko desetak brodova iz Rusije, Kazahstana i Turkmenistana, koji su prevozili žitarice, kukuruz i suncokretovo ulje.
Izvoz nafte željeznicom
Pored osiguravanja novih uvoznih ruta, Iran traži i načine da izvozi robu, posebno naftu.
Američka blokada značajno je poremetila iranski izvoz nafte morskim putem, ali ga nije potpuno zaustavila. Prema podacima analitičke grupe Vortexa i pomorske kompanije Lloyd's List, pojedini tankeri povezani s Iranom uspjeli su zaobići blokadu.
Stručnjaci navode da bi Islamska republika mogla izdržati blokadu još oko dva mjeseca, ukazujući na do 130 miliona barela iranske nafte koji su se već nalazili na moru prije nego što je blokada stupila na snagu.
Ipak, Iran se okreće alternativama, uključujući izvoz nafte željeznicom u Kinu, koja kupuje oko 90 posto iranskih zaliha, prema Hamidu Hosseiniju, portparolu udruženja iranskih izvoznika nafte.
Željeznička infrastruktura povezuje Iran s kineskim gradovima Yiwu i Xi'an. Koridor Kazahstan–Turkmenistan–Iran otvoren je 2014. godine, a dodatno je povezan kineskom teretnom linijom dugom 10.400 kilometara, završenom 2025.
"Željeznica može prevoziti strateški značajne količine, ali kratkoročno ne može zamijeniti tankere u velikim razmjerima", rekao je Hanke sa Univerziteta Johns Hopkins.
"Njena vrijednost je djelimično logistička, a djelimično politička: funkcioniše potpuno izvan plovnih puteva koje zapadne mornarice mogu kontrolisati i izvan dolarskog platnog sistema, jer Kina iransku naftu plaća u juanima još od 2012."
Kelanic iz organizacije Defense Priorities rekla je da je transport nafte morem efikasniji, ali da postoje načini da Iran prevozi naftu kopnenim putem kako bi zaobišao američki embargo.
"Iran može prevoziti naftu i kamionima, kao što je to radio Irak, zaobilazeći Hormuški moreuz transportom preko Sirije do Sredozemnog mora", rekla je.
"Kratkoročno će količine biti manje, ograničene dostupnošću cisterni. Međutim, zemlje kupci ili treće države mogle bi obezbijediti dodatne kamione, možda kao političku uslugu Iranu ili zato što im je u interesu da povećaju vlastiti pristup nafti na zategnutom tržištu."