BiH više nije u opasnosti od novog sukoba, ali međunarodna zajednica mora redefinisati i ojačati angažman, ako domaći političari ne uspiju postići dogovor, piše, između ostalog, u posljednjem izvještaju Međunarodne krizne grupe o stanju u BiH.
Vijeće za implementaciju mira ipak nije iskazalo jasniju potrebu čvršćeg angažovanja međunarodne zajednice, a bh. političari još nisu uspjeli postići tražene dogovore. Sve ovo su teme o kojima razgovaramo sa direktorom Ureda za Balkan Međunarodne krizne grupe Markom Prelecom.
Prelec: To su dvije stvari. Prvi problem, možda čak i važniji, je sukob Republike Srpske i Ureda visokog predstavnika, koji je eskalirao odbijanjem RS da prihvati zadnji paket zakona koji je gospodin Inzko nametnuo. To pokazuje, nažalost, realnu snagu Ureda visokog predstavnika u svom sadašnjem obliku i pokazuje na jednu prazninu u prisustvu međunarodne zajednice koja se treba popuniti. I mi smo ukazali na dva moguća načina popunjavanja, s time da je ovo sadašnje stanje status quo upravo najopasnije i za međunarodnu zajednicu i za BiH. Drugo pitanje je butmirski proces, proces ustavnih reformi.
Prelec: Mi smo u martu ove godine zahtijevali, odnosno preporučivali da se sačuva mandat Ureda visokog predstavnika. Međutim, zadnji mjeseci su pokazali da nema baš nekih pozitivnih efekata, što u Mostaru, gdje je Ured intervenirao nekoliko puta, što u drugim dijelovima zemlje. I unatoč tome, kriza se produbljuje. Dakle, treba preći na drugi tip angažmana pod vođstvom EU, NATO saveza i stabilizirati na taj način BiH i dozvoliti domaćim liderima, odnosno prisiliti domaće lidere da djeluju odgovorno.
Prelec: OHR je dobra isprika za sve. Dakle, nije to namjerna krivica nikoga u Uredu visokog predstavnika, ni samog visokog predstavnika. Činjenica je da više godina domaći lideri izbjegavaju teške, pa čak i ne tako teške odluke jer preferiraju da prebace odgovornost na Ured visokog predstavnika. I kad ta odgovornost stigne na njegov stol, on mora djelovati. Dakle, to oslabljuje domaće političke snage.
ZA ILI PROTIV PAKETA
Marko Prelec: Mogući su, dakako, nekakvi tragični pojedini incidenti poput ovoga što smo vidjeli u Širokom Brijegu, ali od nekog oružanog sukoba zaista nema straha
Prelec: Ako čitate između redova, vidi se da čitava snaga tog komunikea je da gura međunarodne, odnosno domaće lidere da ispune ovih 5+2 uvjeta za zatvaranje Ureda visokog predstavnika. Apsolutno je nužno donijeti nekakvu odluku o budućnosti međunarodnog prisustva tu, o Uredu visokog predstavnika do slijedećeg PIC-a - ne možda na slijedećem PIC-u nego čak i prije, ili ga ojačati tako da može uspješno izaći iz ovog sukoba sa RS. To je moguće, ali bi značilo jedan veliki korak nazad za ovu zemlju, ili preći na drugi tip angažmana. Mi mislimo da je to bolja varijanta.
Prelec: Nažalost, nisu velike. Dakako, taj paket je dobar i trebao bi biti prihvaćen u cjelini. On ne škodi nikome, ni u kom suštinskom obliku. Ono što me naročito frustrira je strah da, ukoliko paket propadne, će svi njegovi pojedini dijelovi propasti. Stranke koje odbijaju paket jer smatraju da ne ide dovoljno daleko moraće objasniti svojim glasačima zašto su se opredijelile da zadrže u Ustavu BiH one dijelove Ustava koji krše ljudska prava. Nema tu isprike da paket nije bio idealan. Na kraju dana morate reći jeste li za pojedine mjere ili protiv. Također isto i za drugi najvažniji dio - tzv. evropska klauzula koja ovlašćuje državu da vodi pregovore sa EU i tako otvara put za kandidatski status.
Prelec: Ako govorite o oružanim sukobima, nisu mogući i nisu realni i krajnje je neodgovorno spekulirati o tome. Vidimo da je situacija u svakom obliku drugačija od one prije prethodnog rata, dakle susjedstvo je drugačije, nema oružanih formacija, nema volje u narodu, nema nikakvog bitnog političkog cilja do kojeg se može doći oružanim sukobom. Mogući su, dakako, nekakvi tragični pojedini incidenti poput ovoga što smo vidjeli u Širokom Brijegu, ali od nekog oružanog sukoba zaista nema straha.
Vijeće za implementaciju mira ipak nije iskazalo jasniju potrebu čvršćeg angažovanja međunarodne zajednice, a bh. političari još nisu uspjeli postići tražene dogovore. Sve ovo su teme o kojima razgovaramo sa direktorom Ureda za Balkan Međunarodne krizne grupe Markom Prelecom.
RSE: Koji su to osnovni problemi koji su nagnali Međunarodnu kriznu grupu na ovakav izvještaj o stanju u BiH?
Prelec: To su dvije stvari. Prvi problem, možda čak i važniji, je sukob Republike Srpske i Ureda visokog predstavnika, koji je eskalirao odbijanjem RS da prihvati zadnji paket zakona koji je gospodin Inzko nametnuo. To pokazuje, nažalost, realnu snagu Ureda visokog predstavnika u svom sadašnjem obliku i pokazuje na jednu prazninu u prisustvu međunarodne zajednice koja se treba popuniti. I mi smo ukazali na dva moguća načina popunjavanja, s time da je ovo sadašnje stanje status quo upravo najopasnije i za međunarodnu zajednicu i za BiH. Drugo pitanje je butmirski proces, proces ustavnih reformi.
RSE: U izvjestaju također navodite da svakim danom OHR postaje sve više dio problema, a ne rješenja. Možete li pojasniti ove tvrdnje?
Prelec: Mi smo u martu ove godine zahtijevali, odnosno preporučivali da se sačuva mandat Ureda visokog predstavnika. Međutim, zadnji mjeseci su pokazali da nema baš nekih pozitivnih efekata, što u Mostaru, gdje je Ured intervenirao nekoliko puta, što u drugim dijelovima zemlje. I unatoč tome, kriza se produbljuje. Dakle, treba preći na drugi tip angažmana pod vođstvom EU, NATO saveza i stabilizirati na taj način BiH i dozvoliti domaćim liderima, odnosno prisiliti domaće lidere da djeluju odgovorno.
Prvi problem je sukob Republike Srpske i Ureda visokog predstavnika, koji je eskalirao odbijanjem RS da prihvati zadnji paket zakona koji je gospodin Inzko nametnuo
RSE: Da li to znači da ih OHR u ovakvom sadašnjem stanju ometa da funkcionišu odgovorno?
Prelec: OHR je dobra isprika za sve. Dakle, nije to namjerna krivica nikoga u Uredu visokog predstavnika, ni samog visokog predstavnika. Činjenica je da više godina domaći lideri izbjegavaju teške, pa čak i ne tako teške odluke jer preferiraju da prebace odgovornost na Ured visokog predstavnika. I kad ta odgovornost stigne na njegov stol, on mora djelovati. Dakle, to oslabljuje domaće političke snage.
ZA ILI PROTIV PAKETA
RSE: Ipak, nakon posljednje sjednice PIC-a rečeno je da OHR ostaje u BiH i da neće još uvijek biti transformacije u ured specijalnog predstavnika EU. Kako to komentarišete?
Prelec: Ako čitate između redova, vidi se da čitava snaga tog komunikea je da gura međunarodne, odnosno domaće lidere da ispune ovih 5+2 uvjeta za zatvaranje Ureda visokog predstavnika. Apsolutno je nužno donijeti nekakvu odluku o budućnosti međunarodnog prisustva tu, o Uredu visokog predstavnika do slijedećeg PIC-a - ne možda na slijedećem PIC-u nego čak i prije, ili ga ojačati tako da može uspješno izaći iz ovog sukoba sa RS. To je moguće, ali bi značilo jedan veliki korak nazad za ovu zemlju, ili preći na drugi tip angažmana. Mi mislimo da je to bolja varijanta.
RSE: Kolike su šanse, po vašem mišljenju, da bh. političari private prijedlog SAD i EU predstavljen na takozvanim butmirskim razgovorima?
Prelec: Nažalost, nisu velike. Dakako, taj paket je dobar i trebao bi biti prihvaćen u cjelini. On ne škodi nikome, ni u kom suštinskom obliku. Ono što me naročito frustrira je strah da, ukoliko paket propadne, će svi njegovi pojedini dijelovi propasti. Stranke koje odbijaju paket jer smatraju da ne ide dovoljno daleko moraće objasniti svojim glasačima zašto su se opredijelile da zadrže u Ustavu BiH one dijelove Ustava koji krše ljudska prava. Nema tu isprike da paket nije bio idealan. Na kraju dana morate reći jeste li za pojedine mjere ili protiv. Također isto i za drugi najvažniji dio - tzv. evropska klauzula koja ovlašćuje državu da vodi pregovore sa EU i tako otvara put za kandidatski status.
RSE: Mnogo se govori o mogućim novim sukobima i podjelama u BiH. Koliko su oni mogući?
Prelec: Ako govorite o oružanim sukobima, nisu mogući i nisu realni i krajnje je neodgovorno spekulirati o tome. Vidimo da je situacija u svakom obliku drugačija od one prije prethodnog rata, dakle susjedstvo je drugačije, nema oružanih formacija, nema volje u narodu, nema nikakvog bitnog političkog cilja do kojeg se može doći oružanim sukobom. Mogući su, dakako, nekakvi tragični pojedini incidenti poput ovoga što smo vidjeli u Širokom Brijegu, ali od nekog oružanog sukoba zaista nema straha.
