Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Latić Hulusić: Živimo srednji vijek


Nejra Latić Hulusić: Kod nas postoji jedna ozbiljna neobrazovanost

Rediteljka, aktivistica i feministkinja Nejra Latić Hulusić nedavno je napisala kolumnu sa naslovom "Po vama se ništa neće zvati", u kojoj govori o odnosu bosanskohercegovačke vlasti prema kulturi i slobodi riječi.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ona odgovara zbog čega je bitno poštivanje ljudskih i prava na različitost te koliko je bila izložena predrasudama kao žena sa hidžabom.

RSE: Napisali ste kolumnu sa naslovom 'Po vama se ništa neće zvati'. Vrlo simboličan naslov. Referirate li se na današnju vlast u Bosni i Hercegovini i ono što će ostati iza njih?

Latić Hulusić: Referiram se na jedan poražavajući odnos prema kulturi, kulturnom stvaralaštvu, prema umjetnicima, a malo više se referiram na odnos prema novinarima, prema slobodnoj riječi, prema slobodnoj misli uopšte i postavljam tezu da mi sada živimo neki srednji vijek i da je pitanje da li ćemo ikada dočekati neki misaoni preporod ili renesansu.

'Bh. društvo ponovo proganja neke heretike, neke ljude proglašava izdajnicima.'

RSE: Zbog čega mislite da BiH živi u srednjem vijeku?

Latić Hulusić: Srednji vijek je bio jedan period mračnjaštva kada je svako propitivanje, istraživanje, bavljenje naukom, bavljenje umjetnošću bilo osuđivano. Takođe, ono zbog čega povlačim tu paralelu sa srednjim vijekom jeste to širenje neslobode mišljenja, lahki su na proglašavanju ljudi izdajicama. Srednji vijek je poznat po inkvizicijama i proganjanjima heretika, a bojim se da je naše društvo modernije možda tehnološki, ali u tom nekom stanju svijesti bh. društvo u ovom trenutku ponovo proganja negdje neke heretike, neke ljude proglašava izdajnicima. To je tako srednjovjekovno.

RSE: Gdje najviše vidite te inkvizicije o kojima govorite, tu neslobodu misli?

Latić Hulusić: Ona se najviše i uvijek se primjećivala upravo na umjetnicima, danas nekim kulturnim radnicima i na novinarima. U srednjem vijeku nije baš postojalo novinarstvo na način na koji danas postoji, ali stalno stavljam novinare ovamo, gdje su i umjetnici i filozofi, jer ipak to su ljudi koji kreiraju jednu novu misao, koji kreiraju društvo. U tim oblastima mislim da smo svi skupa u jednoj velikoj gabuli – umjetnici se ucjenjuju kroz nefinansiranje slobodoumnijih projekata – evo, Bog zna koliko napada se samo desilo na novinare, što fizičkih, što nekog maltretiranja online, i niko još nije uradio ništa da to ozbiljno spriječi. Odnosno, svi su pokazatelji da to i dolazi iz nekih vladajućih struktura.

Ne propustite pročitati:

RSE: U jednoj drugoj kolumni ste napisali: 'Kao što moja vjera nije prijelazna na one koji je u srcu već ne osjećaju, tako nije ni njihova seksualna orijentacija'. Pisali ste, zapravo, o najavljenoj Paradi ponosa u Sarajevu. Nakon te najave BiH je opet imala i u online prostoru i u ovom stvarnom prostoru jako izražen govor mržnje. Zbog čega je to tako ovdje?

Latić Hulusić: Kod nas postoji jedna ozbiljna neobrazovanost, kod nas se nikada nije komuniciralo o pitanjima slobode seksualne orijentacije. S druge strane, ono što je prestrašno, što se upravo dešava jeste i nezauzimanje medija za odgovornost, odgovornost medija za ono što prenose, čije riječi prenose i način na koji predstavljaju nešto što je Ustavom zagarantovano – slobodno okupljanje građana. I onda se dešava da svako ima neko mišljenje za koje ne treba da se pita, da svako ima neki stav, taj stav se onako širi socijalnim mrežama, pa onda to mediji zbog klikova prenose.

Tako se stvara jedna ružna atmosfera, umjesto da se to nekako lijepo komunicira, šta to kome treba, ko je ko i šta se zapravo dešava. Vi imate već u aprilu jednu strašnu atmosferu koja se stvara i sa jedne i sa druge strane. Onda mislim da je dobro da u ovom trenutku da se bavimo samo i isključivo komunikacijom, jedni sa drugima, da mediji ignorišu one koji se koriste govorom mržnje i da se spusti malo lopta. Ja se bojim da bi nevini ljudi mogli stradati bez veze zato što neko usijava nečije glave.

RSE: Pomenuli ste neznanje. Da li je neznanje ključni problem Bosne i Hercegovine?

Latić Hulusić: Neznanje jeste, ali mi nismo svjesni da ne znamo. Kao da nam je genetska predispozicija, da se mi osjećamo kao da znamo sve o svemu, da nemamo potrebu da učimo. Nemamo uopšte potrebu da upoznajemo drugačije, nemamo potrebu da razgovaramo, nemamo potrebu da istražujemo.

Kod nas je ovdje sve živo besplatno, kod nas je obrazovanje besplatno, kod nas je besplatno ući u crkvu, u džamiju, i upoznati osobu homoseksualne orijentacije. To je nama sve na dohvat ruke, mi to nikad u životu nismo iskoristili. Znači, nije pitanje formalnog obrazovanja. Pitanje je prosto neke ne-želje da se komunicira. Iz toga izlazi i to neznanje, jer naš bosanski čovjek, imam osjećaj, da se rodio sa tim stavom 'Ja već sve znam o svemu'. To je potpuno pogrešan stav.

RSE: Je li Vas lično iskustvo, iskustvo predrasuda, učinilo da se sada na ovakav način odnosite prema svim devijacijama u društvu, da ih tako nazovem?

Latić Hulusić: Ja nisam sigurna da sam imala tu vrstu iskustva na sopstvenoj koži, ja nisam nikad to pustila da dođe do mene. Ja sam, od trenutka kad počnem nekako komunicirati s ljudima, komuniciram s tim da ljudi nemaju znanja o tome šta sam ja, ko sam ja, i da je logično možda da imaju i strah i predrasude. Onda prvo gledam da ljudima objasnim, iskomuniciram svoj identitet.

Sa druge strane, o tome sam i pisala prije dvije sedmice, ja sam dijete političkih disidenata koji su progonjeni u vrijeme nekog bivšeg sistema i ja ne mogu da vjerujem da se isti ljudi koji su nekada bili proganjani zbog svog vjerovanja danas zalažu za neslobode nekih drugih ljudi. To je potpuno poražavajuće. To ne mogu prosto da shvatim, nije više pitanje emocije moje. Ja to ne mogu da 'prerendam' u svom mozgu.

RSE: Vi ste također napisali i više puta ste ponovili da marama koju nosite nije jedini Vaš identitet, da je ona jedan od identiteta. Koliko to ljudi razumiju?

Latić Hulusić: To ljudi nikako ne razumiju. Ja maramu nosim iz religioznih razloga, ja je nosim iz ljubavi prema Bogu, ali ona mene ne čini ni sveticom ni nepogrešivom, ni zatucanom, ni zatvorenom. To je prosto način na koji se ja odijevam, propisan je mojom religijom. Ali, ja sam isto tako i redateljka, i majka, ako hoćete i Bosanka i Hercegovka, pa žena, pa svašta nešto. Način na koji se neko odijeva ne može biti kompletan identitet te osobe.

RSE: Jeste li uspjeli to da objasnite ljudima ovdje?

Latić Hulusić: Nisam, ali objašnjavam. Uporna sam jako u tom objašnjavanju, napravila sam film na tu temu koji se zove 'Undercovered' i koji govori o pokrivenim ženama u Bosni i Hercegovini, i meni stvarno nije lijeno dvjesto puta odgovoriti na jedno te isto pitanje jednoj te istoj osobi, dok god ljudi pitaju. I sve je zdravo i dobro dok ljudi pitaju. Onda kad se ljudi ušute i daju svoje stavove i svoja mišljenja, a da ne istražuju, to je onda problem.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG