Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Selesković: U Umjetničkom smislu BiH je već u EU


Mi jesmo u EU, ali, nažalost, moramo provesti još puno vremena dok oficijelno uđemo u EU: Edina Selesković

Edina Selesković, istaknuta umjetnica koja se iz Sjedinjenih Država vratila u Bosnu i Hercegovinu, već drugu godinu u Tuzli organizira Festival suvremene žene na koji dovodi najuspješnije žene iz oblasti poduzetništva, politike, medija, znanosti i umjetnosti. Edina Selesković je jedna od malobrojnih osoba koja vjeruje da je BiH odavno, u umjetničkom i znanstvenom smislu u Europskoj uniji.

RSE: Za Festival Suvremene žene, mnogi kažu da je jedinstven događaj, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regiji. Kako je nastala ideja za ovaj festival?

Selesković: Često imam razgovore u kojima uglavnom kažem - nama promjena treba. Ti razgovori zastanu kada dođemo do faze u kojoj tražimo odgovor na pitanje kako napraviti tu promjenu. Iskreno vjerujem da je slika, koju mi, koji živimo u BiH, ali i oni koji žive van BiH, imamo o Bosni i Hercegovini, a to je neko sivilo, neka ideja da ništa nije moguće. To nije prava istina. Istina je puno drugačija, ali nije došla na vidjelo.

Festival Savremene žene je ogromna organizacija. Naša velika želja je da promijenimo tu sliku i da pokažemo šta sve žene mogu, da pokažemo uspješne priče, koje mogu doprinijeti promjeni u društvu. Prvenstveno tako što ćemo dati mladim ljudima priliku da pronađu uzore za svoj život i za svoj drugačiji način razmišljanja, upravo kroz predstavljanje ovih žena, ali i muškaraca. Sa druge strane ćemo dokazati da se zaista sve može.

RSE: O​ve godine Festival savremene žene okupio je više od 100 govornica i mnogo više učesnika. Kako ste uspjeli odgovoriti svim obavezama koje donosi organizacija ovog događaja?

Selesković: Volim da radim i zaista puno radim. Mislim da imam obavezu, da ako mogu napraviti neke stvari, da te stvari napravim. Mislim da svi ljudi u Bosni i Hercegovini, koji su uspjeli na neki način, u svojim profesijama i svojim privatnim životima, imaju obavezu da to sve podijele sa cijelim društvom, kako bi ovo naše društvo, koje je u suštini mlado, izraslo u nešto dobro. Tu obavezu, na ovakav način, pokazujem.

RSE: Činjenica je da se nama, mnoge poznate žene, čine nedostižnima. Otkuda jednostavnost da im priđete, da Vam vjeruju i da ih dovedete u Tuzlu, u BiH?

Selesković: Kada smo krenuli u organizaciju Festivala savremene žene, sjedili smo sa ekipom mladih ljudi. Rekla sam im samo jedno – predložite žene, za koje mislite da su uspješne, koje vi želite da slušate i koje bi vi željeli da upoznate. I dalje primjenjujem tezu da se ne trebamo ograničavati sami, neka nas ograniče drugi. Tako je sve krenulo.

Korak po korak, došli smo kroz razgovore i kroz umrežavanje do žena koje su zaista fenomenalne. Došle su nam poslovne žene iz Mađarske, Slovačke i Češke. Mi smo bili u svakoj od tih zemalja, najmanje tri puta, da bi razgovarali sa svima njima, da ih mi na neki način uvjerimo da dođu. Niko od njih nikada nije bio u Bosni i Hercegovini, kamoli u Tuzli. Razgovarala sam sa njih 120 lično. Svaki put, nakon tih razgovora sam ispunjena nekom dodatnom energijom, nekim dodatnim poletom i apsolutnom vjerom da je ovo prava stvar.

I dalje vjerujem da sam tek počela, da sam na početku nečega fenomenalnog. Svaki dan imam neke nove ideje. Moja jedina borba je da realizujem što više toga. Ponekada i uz određeno žrtvovanje. Mislim da je najbolje tek pred nama.

RSE: Autor ste projekta Think freedom, što je umjetnička instalacija koja je obišla skoro cijeli svijet.

Selesković: Nekada idemo glavom kroz zid. I zidovi su nekada dobri jer naučite kako ih zaobići. Padova je uvijek puno. I u Americi je bilo momenata da ono, što sam mislila da treba raditi, nije bilo ispravno. Čak se i ovaj moj projekt, Think Freedom, rodio iz jedne cenzure i jednog zabranjivanja lijepe poštanske markice i moje želje da pričamo o budućnosti, a ne o prošlosti.

Koliko god u tom momentu da sam bila, i tužna i žalosna i isfrustrirana, nakon godinu dana se rodilo nešto, što je postala prelijepa stvar, nešto što pokreće ono što je meni jako bitno, a to je dijalog o tome šta je sloboda.

Iskreno mislim da smo, u Bosni i Hercegovini, ako ništa drugo, nakon 1995. godine, dobili slobodu da promišljamo na način na koji želimo. Ako ništa drugo, imamo slobodu govora i izražavanja. Trebamo stati na čelo jednog pokreta koji će reći - Mi nismo zemlja rata, mi smo zemlja mira, mi smo zemlja koja je već skoro 25 godina uspjela da očuva mir, dok to drugima nije pošlo za rukom.

Mi smo ti koji možemo, ne samo u zemljama, koje su bile u našoj situaciji, nego i zemljama zapadne Evrope, pa i Amerike, da pričamo o tome na koji način se može živjeti bez sputavanja, na koji način se može razmišljati, na koji način se može sarađivati, iako smo preživjeli tako veliku tragediju, na koji način se može ići dalje.

RSE: Prije nekoliko dana ste se vratili iz Rima, gdje je bila postavljena Vaša izložba. Kakva su osjećanja i kakvi su naredni planovi?

Selesković: Projekt Think Freedom je prošle godine bio u Zagrebu. To je bio sedmi grad na našoj turneji. Bilo je fenomenalno. Nakon toga smo otišli na pregovore za izložbu u Briselu. U oktobru mjesecu smo radi Think Freedom u njihovom najznačajnijem kulturnom centru, u središtu Brisela. Bili smo u okviru izložbe koja je ove godine proglašena za top pet izložbi u svijetu.

Ove godine smo krenuli sa svojom turnejom, u martu mjesecu, u Rim. Bili smo odabrani kao jedan od sto projekata. Jedino naša instalacija je bila u okviru toga događaja. Rim je mjesto gdje se baš osjeća bogatstvo istorije i kulture. Mislim da ni oni nisu ponekada svjesni toga. Bilo je fenomenalno biti u takvoj atmosferi, sa nečim što se zove savremena umjetnost.

Moja želja je da do kraja godine Think Freedom bude u Berlinu: Edina Selesković
Moja želja je da do kraja godine Think Freedom bude u Berlinu: Edina Selesković

Nakon Rima smo otišli za Mađarsku. Jako sam ponosna što je američka ambasada, ove godine, odabrala projekt Think Freedom za instalaciju u tri zemlje centralne Evrope, u znak obilježavanja 30 godina od pada Berlinskog zida. U Mađarskoj smo napravili turneju u pet gradova. Razgovarala sam sa preko stotinu mladih ljudi, onih koji su bili tu i prije 30 godina, o slobodi tada i sada.

Nakon toga smo bili u Slovačkoj. Tu radimo pripreme za postavku Think Freedom. Poslije toga smo bili u Pragu, gdje smo razgovarali o pripremama za izložbu u Pragu.

Moja želja je da do kraja godine, u kojoj se obilježava tako fenomenalan datum, Think Freedom bude u Berlinu. Nakon toga ćemo vjerovatno napustiti Evropu. Idemo u Australiju, u Aziju, u Južnu Ameriku. Godine 2022. ćemo biti u New Yorku.

RSE: Važno je naglasiti da je Bosna i Hercegovina dio tog svjetskog projekta.

Gdje god idemo, nosimo sa sobom naš duh i govorimo o tome da je Bosna i Hercegovina zaista zemlja kulture i zemlja umjetnosti.

Selesković: Think Freedom je krenuo iz Bosne i Hercegovine, iz sarajevske Vijećnice. On je svoj početak našao tu. Mislim da ćemo na kraju, u Sarajevu, kada se završi njeno putovanje, napraviti jednu lijepu perspektivu, koja će biti podsjećanje na sve to.

Gdje god idemo, nosimo sa sobom naš duh i govorimo o tome da je Bosna i Hercegovina zaista zemlja kulture i zemlja umjetnosti. I dalje tvrdim da smo mala zemlja, sa velikim brojem umjetnika, koji su rasijani svuda po svetu, a koji su stvarno napravili fenomenalne stvari. Mislim da je kultura ono što može unaprijediti glas koji mi imamo u svijetu i može unaprijediti sliku Bosne i Hercegovine, ne samo među nama, nego među ljudima širom svijeta.

RSE: Dalo bi se zaključiti, što se tiče kulture i umjetnosti, da je BiH već u EU. Kako Vi na to gledate?

Selesković: Mi jesmo u Evropskoj uniji, ali, nažalost, moramo provesti još puno vremena dok oficijelno uđemo u EU. Meni je smiješno kada kažemo da smo u tranziciji. Vjerujem da smo stotinama godina u tranzicijama i da je naša cijela istorija u tranzicijama.

Mislim da mora proći još neko vrijeme prije nego shvatimo, ne samo umjetnici, nego svi ljudi koji rade u umjetnosti, kulturni menadžment, da vrijeme u kojem smo nekada živjeli, više ne postoji. Umjetnost će morati dobiti svoju poslovnu dimenziju. Cijelo društvo će morati gledati u nju, ne samo kao u nešto što stoji u muzejima i galerijama, nego kao na nešto što povezuje ljude, nešto što može biti ogroman ekonomski potencijal, nešto što može unaprijediti društvo na kulturan i ekonomski način.

Tek kada počnemo posmatrati kulturu na taj način, ne samo vizualnu umjetnost, nego i druge, onda ćemo napraviti ogroman korak naprijed.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. godine nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina, posebice djece. Dobitnica je nagrade UNICEF-a za promicanje prava djece.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG