Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Kreševljaković: Odsustvo komunikacije je najveći problem u BiH


Nihad Kreševljaković: Umrežavanje, odnosno, komunikacija je u našem vremenu toliko potrebna

Nihad Kreševljaković, direktor bosanskohercegovačkog festivala MESS, dobitnik je ovogodišnje nagrade KAIROS, jedne od najprestižnijih evropskih kulturnih nagrada. Ovu nagradu uručuje njemačka fondacija Alfred Toepfer i dodjeljuje evropskim umjetnicima i naučnicima koji djeluju u području likovne, teatarske umjetnosti, muzike, arhitekture, dizajna, filma i fotografije.

RSE: Šta za Vas znači ovo priznanje?

Kreševljaković: Velika je ovo nagrada. Prije svega, i ja sam bio iznenađen, obzirom da se radi o jednoj od najprestižnijih nagrada u Evropi. Selekcija je ogromna. U toj selekciji se nalaze svi ljudi iz svih krajeva Evrope. Biti u samoj selekciji, već mi je bilo velika stvar, a dobiti nagradu, moram iskreno priznati, da sam bio veoma pozitivno iznenađen. Ona se zove po grčkom bogu Kairosu, bogu pravog trenutka i ideja.

Ideja nagrade Kairos je da se dodijeli ljudima u trenutku njihove karijere, koji oni prepoznaju kao pravi trenutak da se treba dati neki dodatni impuls tom radu. Iskreno se nadam da ću ispuniti očekivanja ljudi iz Fondacije, odnosno ljudi koji su me predložili, selektirali i dodijelili mi tu nagradu.

RSE: Je li pravi trenutak?

Kreševljaković: Nadam se da jeste. Ovih dana, kako razgovaram dosta sa medijima, kažem im da je problem u našoj zemlji. Očigledno da mi imamo dosta uspješnih ljudi. Meni je recimo problem, kod svih ovih 20 godina, koliko se bavim ovim poslom, da nikada ne znam gdje sam. Ta standardizacija vrednovanja stvari je loše postavljena, da ni nakon 20 godina ne znam da li sam jako dobar u svome poslu, da li sam potpuno bez veze u svom poslu ili sam onako, pa bih mogao biti bolji.

Ova nagrada, sigurno je dobar pokazatelj onoga kako sam do sada radio, da je bilo dobro i da to neko prepoznaje kao dobro. Ne mogu sada nešto radikalno promijeniti, ali iskreno se nadam i želja mi je nastaviti raditi kao što sam i do sada radio.

RSE: Jesu li Vama nagrade bitne? Koliko su Vam bitne i koliko Vam je bitno da neko prepozna taj višegodišnji rad i trud?

Kreševljaković: Bio sam jedan od tih koji govore kako nagrada nije baš toliko bitno, ali je stvarno jako dobar osjećaj dobiti nagradu. I dalje ne mislim da su nagrade stvarni pokazatelj. Čak i u slučaju ove nagrade, sto posto sam siguran da i u našoj zemlji, a kamo li u cijeloj Evropi, postoji ogroman broj ljudi koji su podjednako, ili čak možda i više zaslužili tu nagradu od mene. Sa nagradama uvijek ima i element neke sreće. Nagrade nisu totalni pokazatelj nečega, ali su stvarno neka važna informacija dobitniku nagrade, za nešto što radi, da je prepoznato.

U poslu kojim se bavim, stvarno postoji neka čežnja, da neko prepozna to čime se bavimo, da je to važno. Obzirom na zemlju i vrijeme u kojem se mi bavimo time, mi naravno da vjerujemo da jeste važno, ali je potrebna i ta neka povratna informacija, pogotovo na Balkanu, u BiH, u zemlji koja je siromašna, da se nadovežem i na priču iz perioda opsade. Mi i dalje postavljamo pitanje smisla bavljenja svim tim stvarima.

Opsada Sarajeva: 'Obrisi planina su bili granice planete za nas'
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:05:02 0:00

Naravno da mi, koji se bavimo time, smo sto posto uvjereni da su kultura i umjetnost zaista suština jednog društva i vremena i da bez kulture i bez umjetnosti, sve ostalo bi izgledalo drugačije i puno besmislenije.

RSE: U obrazloženju nagrade se navodi, između ostalog, kako ste višestruko talentovan kulturni radnik, sa naglašenom sposobnošću umrežavanja, kao inspiracije i mentor brojnim kolegama. Koliko je upravo umrežavanje, naročito u BiH, potrebno da bi kulturna scena, u ovako teškim uslovima, uspjela da djeluje?

Kreševljaković: Mi živimo u vremenu neke opće globalizacije, tako da svi problemi, koje mi imamo, su problemi koji su i globalni. Umrežavanje, odnosno, ja bih to nazvao komunikacijom, je u našem vremenu toliko potrebna stvar. Komunikacija, ne samo između umjetnika, komunikacija između običnih ljudi, komunikacija sa vašim komšijom, komunikacija sa nekim ljudima koje vi srećete. Duboko vjerujem da smo mi stvoreni, da bi se upoznavali jedni sa drugima, da bi se povezivali jedni sa drugima i prije svega, da bi komunicirali jedni sa drugima. Otkrivamo tako i sami sebe i svijet u kome živimo. Komunikacija sa samim sobom i umrežavanje sa samim sobom je prvi korak.

Tako da je to, u svakoj situaciji, u svakom obliku, jedna od, po meni, suštinskih stvari. Duboko vjerujem da je u našem društvu jedna od najdeficitarnijih stvari. Mislim da je odsustvo komunikacije, sigurno kada govorimo o BiH, jedan od naših najvećih problema danas.

RSE: Citiraću još jedan dio iz obrazloženja nagrade, u kojem se kaže kako u "sumornoj političkoj i ekonomskoj situaciji djelujete kombinujući idealizam, istrajnost i pragmatizam". Ovaj dio zapravo mnogo govori o tome u kakvim uslovima rade umjetnici u BiH. Koliko je to teško?

Kreševljaković: Teško jeste, ali biti umjetnik, nije posao, to je uvijek neka vrsta misije, posvećenja. I u najtežim trenutcima naše historije, umjetnost i kultura su bile svijetla stranica ovog društva. Umjetnost i kultura opstaju zbog tih individualaca, zbog ljudske potrebe da djeluje u tom smjeru. Međutim, kada govorimo o današnjem društvu, činjenica je da, ne samo u BiH, nego u cijeloj Evropi, pa i šire, ali kada govorimo o BiH, je situacija jako teška. Ovdje je vrlo skromno finansiranja kulture i umjetnosti. Izdvajanje za film, u našoj zemlji, najmanje je u cijeloj Evropi, a mi imamo najveće uspjehe, kada govorimo, bar u odnosu na našu regiju.

Rekao bih da je puno veći problem, od finansiranja, koje jeste problem, to što mi se čini da postoji jedno ozbiljno odsustvo svijesti o važnosti kulture i umjetnosti za društvo, prevashodno kod ljudi koji trebaju odlučivati o tome. Na žalost, bez obzira na sve rezultate, koji su kulturnjaci, umjetnici i umjetnice postigli u ovom vremenu, nekako se prelako njihov uspjeh doživljava. To ne znači da vas neko samo finansijski pomogne, to znači da vas uvažavaju. Sigurno su kulturnjaci i umjetnici jedan intelektualniji dio ovog društva. Očigledno je da živimo u društvu gdje su nam potrebni malo pametniji ljudi.

RSE: Čini se da je upravo festival MESS pokazao sve ono što je prepoznato i u obrazloženju nagrade, koja će Vam biti uručena 28. aprila. Godinama opstajete, između ostalog, rekla bih, prije svega zahvaljujući velikom entuzijazmu ljudi okupljenim oko MESS-a.

Kreševljaković: Jeste, apsolutno. Čak i ovu nagradu, na određeni način, doživljavam kao i nagradu mojim suradnicima i ljudima koji su prije mene vodili MESS, sa kojima sam surađivao i ljudima generalno sa kojim sam surađivao, ne samo u MESS-u, već i van MESS-a. S obzirom na to da upravo taj entuzijazam, ljubav i posvećenost poslu, kojim se bavim, najznačajniji je razlog zašto mi u kulturi i umjetnosti imamo uspjehe.

Žalosno je da uspjesi i vrednovanja toga, češće dolazi iz vana, nego u našoj zemlji. Kada se taj odnos promijeni, to će biti najbolji znak da smo mi jedno društvo koje je puno ozbiljnije, koje je puno svjesnije ozbiljnosti i odgovornosti prema svakom građaninu i građanki ove zemlje.

RSE: Pretpostavljam da govorite o tome da bi institucije ove države trebale prepoznati važnost kulture. Da li je publika u Sarajevu prepoznala napore koje godinama, ljudi okupljeni oko MESS-a, ulažu, kako bi Festival bio, i veći i bolji, uprkos okruženju u kojem djeluje jer on zapravo i jeste i veći i bolji?

Kreševljaković: Mi imamo stvarno dobru publiku. MESS-ova publika jeste vrlo karakteristična i vrlo je specifična. U svojim reakcijama, ona zna biti jako stroga. Sigurno da je zahvaljujući MESS-u, taj vrlo rafinirani ukus sarajevske teatarske publike, građen kroz vrijeme, kroz ovih skoro 60 godina, koliko festival MESS postoji. Svakako da je za ovo, čime se mi bavimo, jedna od ključnih stvari u našem poslu, upravo publika i njeno prepoznavanje važnosti onoga, čime se mi bavimo.

RSE: I na kraju, čestitke za nagradu, koja će Vam biti uručena 28. aprila.

Kreševljaković: Hvala Vam puno, zahvaljujem se. Želim stvarno da ova nagrada, koju sam sada dobio, bude poticaj i drugim ljudima, da vjeruju da ono, čime se bave, kada dođu u sumnju, da li je to važno, da nastave vjerovati u sebe i svoj rad jer je nekada stvarno teško, u ovoj zemlji, raditi stvari isključivo na bazi entuzijazma i ljubavi.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG