Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Walker: Od 'meke' do 'oštre' moći Rusije i Kine


Christopher Walker, potpredsjednik Studija i analiza Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED)

Rusija i Kina su "meku moć" (soft power) koju godinama primjenjuju širom svijeta zamijenili sa takozvanom "oštre moći" (sharp power), pokazuje posljednja analiza Nacionalne zadužbine za demokratiju (National Endowment for Democracy - NED).

Kako se sa "meke moći" prešlo na "oštre" i koji su njeni najvidljiviji oblici za Radio Slobodna Evropa​ govori Christopher Walker, potpredsjednik NED-a.

Najranjivije na "oštra moć" su mlade demokratije. Kina je velika nepoznanica mnogima u svijetu, ali od ruske aneksije Krima i njenih različitih aktivnosti na destabilizaciji demokratskih društava, sve je postalo mnogo vidljivije. Donosioci odluka i političke elite mnogo su senzitivniji na izazove danas nego što su bili prije samo nekoliko godina.​ Valjan odgovor međutim još uvjek izostaje, procjenjuje Walker.

RSE: Nova analiza NED-a zaključila je da mi ustvari ne živimo u svijetu u kojem Rusija i Kina demonstriraju i primjenjuju „meku moć“, kako se do sada definisalo, već „oštru moć“ (sharp power). Možete li nam pojasniti ovaj novi termin i zašto ga tako definišete?

Walker: Izvještaj koji smo upravo objavili istražuje način na koji Kina i Rusija ostvaruju uticaj u nekoliko mladih demokratija, dvije su u Centralnoj Evropi i dvije su u Latinskoj Americi, u sferama koje se često povezuju sa terminom „meka moć“. Tako smo pratili oblasti obrazovanja, kulture, medija, a pratili smo i način na koji su te ideje oblikovane i predstavljene.

U suštini, ono što smo pronašli jeste da, kroz te vrste aktivnosti kroz koje se najviše reflektuju na kineske i ruske forme uticaja u obrazovanju, kulturi i medijima, više ne možemo govoriti o oblicima koji se najviše povezuju sa „mekom moći“, u smislu privlačenja i ubjeđivanja, već su mnogo više imali oblike manipulacije i ometanja. Iz tih razloga smo smatrali da je važno da pokažemo tu razliku između onoga što se najčešće povezuje uz termin „meka moć“ i onogo što Kina i Rusija rade, a to je našto sasvim drugo.

RSE: Ko je opasniji u toj „oštroj moći“ - Rusija ili Kina i zašto?

Walker: Mislim da se u tonu i obliku koji koriste, Rusija i Kina unekoliko razlikuju. Rusija na primjer teži da podijeli i destablizuje sa svojim aktivnostima, Kina pak ima tendenciju da ubijedi u ono što bi se moglo nazvati kao otvorena cenzura i manipulacija.

Na primjer sprečavanje da se o određenim temama raspravlja kroz medije ili državne medije koje kontrolišu, ili da preko svojih surogata teže da nametnu pristup određenim pitanjima. Ali na kraju analize, naš osjećaj je da u oba ova slučaja, i Rusija i Kina preferiraju državnu kontrolu nad slobodama, i cenzuru nad slobodom izjašnjavanja, što je veoma konzistentno sa načinom na koji njihovi domaći sistemi vladanja funkcionišu.

I na neki način oni koriste adaptirane forme u pristupu važnim pitanjima koja se tiču kulture i obrazovanja, a koja se primjenjuju unutar njihovih domaćih granica.

RSE: Ono što mi je bilo interesantno je da vaša studija istražuje četiri zemlje, Argentinu, Peru, Poljsku i Slovačku. Do sada smo znali za ruski uticaj ili miješanje u bivšim sovjetskim državama, njihovoj takozvanoj sferi uticaja, Baltiku, Zapadnom Balkanu, EU i čak i SAD. Zašto ste baš odabrali ove četiri države za analizu. Dvije iz Latinske Amerike, dvije iz Centralne Evrope?

Walker: U ovom slučaju smo odabrali zemlje na bazi toga da je prije svega riječ o mladim demokratijama. Takođe smo imali institute za istraživanja sa kojima smo mogli sarađivati i koji su mogli raditi na terenu. U principu postoji određeni broj drugih država koje su se mogle uklopiti u ovaj generalni okvir, uključjujući i zemlje u centralnoj Evropi, bez dileme u subsaharskoj Africi, kao i latinoameričke. Ja bih rekao da bi i zemlje na jugoistoku Evrope mogle da se uklope u taj okvir. U ovom slučaju je pak u velikoj mjeri bilo i zbog partnera koje imamo a koji su sposobni da valjano rade posao u tim postavkama.

Boris Varga: Sukob mekih moći Rusije i Zapada
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:45 0:00

RSE: Naveli ste u izvještaju da su najranjivije za uticaje "oštre moći" krhke demokratije. U današnjem svijetu rekla bih da ima jako puno ranijivih demokratija. Svjeočili smo tome čak i u državama koje su nekada bile stabilne demokratije. Dakle, kolika je zaista opasnost od takozvane „oštre moći“ Kine i Rusije ?

Walker: U ovoj postavci mladih demokratija, koje takođe uključuju zemlje na Balkanu ima nekoliko važnih stvari koje utiču. Ono što smo pronašli kada je riječ o Kini, je da postoji veoma slabo razumijevnje i znanje o Kini i njenoj spoljnoj politici, kao i unutrašnjem profilu te zemlje i njenom lošem skoru po pitanju ljudskih prava. Postoje određeni stručnajaci i novinari u svim ovim mladim društvima koji mogu pomoći u stvaljanju Kine u kontekst.

U slučaju Rusije je malo drugačije u Evropi, zahvaljući istorijskoj i geografskoj bliskosti. Sasvim sigurno ove zemlje imaju bolje razumijevanje Rusije.

Ali čak i u Evropi u slučaju Kine, gdje je u toku Incijativa 16 +1 (saradnja Kine sa centralno i istočnoevropskim zemljama), i koja je vrlo aktivna, utvrdili smo da je vrlo malo dosljednjih i suštinskih informacija, koje mogu dati kritičku procijenu Kine u zemljama kao što su Poljska i Slovačka, ali i ostalima u regionu. Zbog toga su ove zemlje ranjive jer ne mogu računati na donošenje informisanih odluka o tome kako pristupiti sve aktivnijoj i angažovanijoj Kini, ne samo u ekonomskom smislu već sve više i u političkom.

RSE: U jednom dijelu ovog izvještaja ste naveli da Rusija na Balkanu još uvjek ima veliki uticaj. Procijenjeno je da je u 2016. registrovano 109 nevladinih organizacija, društava i medija koji se mogu dovesti u vezu sa ruskim lobističkim naporima, te da je 21 medij izuzetno aktivan. Da li je moguće pronaći efikasnu strategiju protiv toga i ko bi to trebalo da predvodi, domaće politike u tim državama, koje imaju, kako rekosmo, ranjive demokratije, ili međunarodna zajednica predvođena SAD ili EU?

Walker: Dakle to je užasno važno pitanje. Ukazali ste na veoma dobar posao koji je uradio Centar za evroatlanske studije i ovo što ste pomenuli je potreba za mnogo konzistentnijim i dugoročnijim pristupom za suočavanje sa ovim izazovima, koji su iskoristili i koriste momentum već nekoliko godina.

Djelokrug, recimo samo aktivnosti ruskih i kineskih medija na mnogim mjestima to potvrđuje, i u Latinskoj Amarici i u značajnim dijelovima Evrope. To se izgrađivalo godinama, a u isto vrijeme demokratije u transatlantskoj zajednici su obraćale relativno malo pažnje na taj prostor.

Rusi o medijima kao 'stranim agentima'
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:07 0:00

Mislim da je u tom kontekstu potrebno naglasiti važnost nezavisnog novinarstva, istraživačkog novinarstva unutar zemalja koje su sada predmet mnogo veće pažnje ovih autoritarnih država. Korupcija bi mogla biti adekavatno istražena, da bi društva u ovim zemljama imala sveobuhvatno razumijevanje o tome kakav izazov predstavlja saradnja sa autoritarnim režimima.

U tom kontekstu je proširivanje suženog broja informacija o obje zemlje, i Rusiji i Kini je ključno. Sve to utiče na maskiranje autoritarnog uticaja jer značajan dio onoga što zovemo „oštra moć“ se oslanja na naporima, i to ne u maloj mjeri, kao što su kamuflaže i prikirivanje od države usmjerenih projekata preko komercijalnih medija ili domaćih organizacija koje djeluju na terenu. U te svrhe koriste se i lokalni igrači ili partneri kao eksponenti propagande ili dezinformacija. Što su više takvi izvori dopadljivi i što više svjetla ima na njima do su efektivniji i predstavljaju veći izazov.

Da bi se nosili sa takvim izazovom potrebno je bolje osnažiti domaća društva, ali to takođe sugeriše da veće demokratije sa boljim izvorima u Sjevernoj Americi i Evropi moraju imati veću solidarnost sa svojim prirodnim saveznicima širom Evrope, a u ovom slučaju i u drugim regionima.

Sve ovo je slabljeno već više godina i potrebno ga je prilično ojačati.

RSE: Kako biste procijenli rusku politiku, kampanju dezinformacija, takozvane hibridne ratove, prema EU čak i prema SAD? Koliko su efektne te strategije, kako god ih nazovemo „meke“ ili „oštre moći“, i da li vidite bilo kakve naznake da neko u EU na mjestima odlučivanja prepoznaje kako pronaći dobru strategiju protiv toga?

Walker: U tom pogledu ima nekih obećavajući vijesti, ali i nekih zabrinjavajućih.

RSE: Šta je obećavajuće, a šta zabrinjavajuće?

Walker: Obećavajuće je da je od ruske anksije Krima i njenih različitih aktivnosti na destabilizaciji demokratskih društava, sve postalo mnogo vidljivije. Donosioci odluka i političke elite u mnogim državama, mnogo su senzitivnije na izazove danas nego što su bili prije samo nekoliko godina.

I vi u tom smisli vidite da stižu i određeni odgovori i na nivou vlada ali i na nivou civilnih društava, odakle stiže najveći dio mobilizacije i inovacija.

U isto vrijeme djelokrug izazova je zaista prilično značajan. Evidentno je da se ruske aktivnosti pojavljuju u velikom broju država i na razlitim platformama, medijskim, političkim, finansijskim, sve do izvoza korupcije. I još uvijek ogroman posao po tom pitanju treba uraditi, a to nam još ne uspijeva.

Sa jedne strane napredak je postignut i mislim da postoji mnogo veća svjesnost i razumijavanje problema, a u isto vrijeme odgovor na to nije dovoljan i neophodno ga je poboljšati.

RSE: Ne znam da li biste se saglasili samnom, ali trenutno bi svijet u kojem živimo mogli opisati naslovom knjige Richarda Haassa „Svijet u neredu“ (World In Disarray). U takvom okruženju, kako se suprostaviti "oštroj moći“ bilo da dolazi iz Rusije ili Kine?

Walker: Postavili ste važno pitanje koje podvlači promjene koje su se dogodile na tako mnogo mjesta i globalni trend koji privlači velike i moćne snage fragmentacije. To se deševa u medijskoj sferi, u politici, u načinu na koji političke stranke funkcionišu u mnogo država. Mnogo je manje kohezije a sve više fragmentacije. To otvara vrata za jednu vrstu manipulacije koju vidimo na online platformama koje su preduzeli neki, uključujući i Rusiju.

To je pak nešto što je probudilo demokratske države koje se bore da nađu odgovor koji će imati smisla i valjano se suprostaviti izazovu, ali isto tako održavati svoja demokratska društva na liberlanim vrijednostima. Mislim da je to jedan od najvećih izazova u godinama neizvjesnosti i nereda. I mislim da je to i simptom većih promjena koje su se pojavile sa populističkim pokretima koji su tako očigledni u većem broju država.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG