Bosna i Hercegovina je još 2009. godine donijela zakon o genetski modificiranim organizmima (GMO). Sejad Mačkić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH najavio je suradnju s inspekcijskim organima Bosne i Hercegovine kako bi se ispitalo krije li se od potrošača u BiH GMO hrana.
„Osnovno je pitanje kakvu mi zapravo hranu jedemo. Mi želimo da na jedan nezavisan način izvršimo uzorkovanje hrane u sedamnaest bh gradova, u saradnji sa inspekcijskim organima u Bosni i Hercegovini, uz prisustvo naših službenika, i da se takvi uzorci hrane dostave u četiri ovlaštene laboratorije, da se ispita da li ima prisustva genetski modifikovane hrane na tržištu Bosne i Hercegovine ili nema. Mi ćemo po dobijanju takvih nalaza obavijestiti javnost i preduzeti sve one mjere koje se preduzimaju na osnovu laboratorijskih nalaza.“
Stručnjaci napominju da naše tržište ipak nije imuno na ove sastojke. Profesor Midhat Jašić, nutricionista s UNTZ otkriva gdje je GMO zastupljen:
„Genetski se modificiraju organizmi u farmaceutskoj industriji, recimo, u proizvodnji inzulina, u proizvodnji koaugulanata za sireve i slično. U proizvodnji salame, na primjer, dodaje se soja, koja često zna biti genetski modificirana – što smo imali prije tri-četiri godine sučajeve u Hrvatskoj. Kad bismo prekontrolirali sada i u Bosni i Hercegovini, vjerovatno bismo mogli u mnogim proizvodima pronaći tragove genetske modifikacije. To uvijek dodaju proizvođači, jer im je to jeftinija sirovina nego ostale sirovine.“
Profesor Jašić navodi što proizvođači najčešće genetski modificiraju:
„Najviše je genetski modificirane soje, poslije toga kukuruza, krompira, pamuka. Na početku je paradajz bio prvi.“
Istraživanja su pokazala da preko 90 posto ljudi ne želi GMO hranu, jer misle da loše utječe na zdravlje ljudi. Među njima su i građani Bosne i Hercegovine, iako je BiH dobila pozitivnu ocjenu od Europske komisije za zakon o GMO proizvodima. Profesor Rifat Terzić, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća za GMO u BiH:
„Na putu smo kontroli GMO. Da bismo mogli reći da li jedemo GMO hranu ili ne, moramo imati sistem kontrole. Formirane su četiri laboratorije koje su dobile akreditaciju Vijeća ministara, imaju saradnju sa evropskim laboratorijama, i u ovom konkretnom slučaju, imaju pomoć – supervizor laboratorija je iz Rima. Sada se planira uspostava jednog nacionalnog monitoringa za genetski modificiranu hranu. Krenuće se sa uzimanjem uzoraka, i na taj način mi ćemo znati odgovor – da li mi jedemo genetski modificiranu hranu ili ne, i da li ima GMO hrane ili ne.“
U zemljama eurozone, od raspoloživih 110,000.000 hektara, na 115.000 hektara su genetski modificirani usjevi. Od 27 članica Europke unije, 19 je reklo NE genetski modificiranim organizmima. Zemlja pod najviše GMO hektara je Španjolska, a slijedi je Poljska. Nama najbliža je Rumunija gdje je GMO potpuno liberaliziran. U Njemačkoj je također dozvoljena proizvodnja GMO hrane, dok u Mađarskoj nije. U Italiji i Sloveniji postoje posebne zone na kojima se proizvodi ovakva hrana.
Građani Bosne i Hercegovine puni su nepovjerenja prema genetski modificiranoj hrani, kaže nam nutricionistica Marizela Šabanović.
„Ne možemo se osloniti na neke relevantne kontrole u Bosni i Hercegovini. Prema mojim saznanjima, u BiH se još uvijek ne primjenjuje proizvodnja GMO i genetski modifikovane hrane, ali s druge strane, vjerovatno je moguće da postoji genetski modifikovana hrana na našem tržištu, a da mi to ustvari i ne znamo.“
Iako štetni utjecaji genetski modifikovane hrane na organizam nikada nisu dokazani, Marizela Šabanović, koja se bavila istraživanjem GMO, upozorava:
„Genetski modifikovani organizmi možda neće ispoljiti svoje štetno djelovanje u jednoj generaciji ljudi. Moguće je da će do nekih genetskih modifikacija i mutacija doći za naredne dvije, tri ili pet generacija, što mi sada ne možemo utvrditi. Sa druge strane, ako pogledate malo istraživanja koja se danas provode, ona su vrlo često kontroverzna i zavise od toga ko ih finansira. Naime, veliki lobiji su velikih kuća za proizvodnju modifikovane hrane ovog tipa. Pravi uticaj na ljude se ne može još uvijek znati niti potvrditi sa ovim čime danas raspolažemo.“
Oko genetski modificiranih organizama već godinama se lome koplja - neki smatraju da se radi o izuzetno štetnim produktima koje nitko ne bi trebao konzumirati, dok druga strana, pogotovo zainteresirane kompanije, tvrde kako se radi o bezopasnim organizmima koji bi čak mogli svijet osloboditi gladi.
„Osnovno je pitanje kakvu mi zapravo hranu jedemo. Mi želimo da na jedan nezavisan način izvršimo uzorkovanje hrane u sedamnaest bh gradova, u saradnji sa inspekcijskim organima u Bosni i Hercegovini, uz prisustvo naših službenika, i da se takvi uzorci hrane dostave u četiri ovlaštene laboratorije, da se ispita da li ima prisustva genetski modifikovane hrane na tržištu Bosne i Hercegovine ili nema. Mi ćemo po dobijanju takvih nalaza obavijestiti javnost i preduzeti sve one mjere koje se preduzimaju na osnovu laboratorijskih nalaza.“
Stručnjaci napominju da naše tržište ipak nije imuno na ove sastojke. Profesor Midhat Jašić, nutricionista s UNTZ otkriva gdje je GMO zastupljen:
„Genetski se modificiraju organizmi u farmaceutskoj industriji, recimo, u proizvodnji inzulina, u proizvodnji koaugulanata za sireve i slično. U proizvodnji salame, na primjer, dodaje se soja, koja često zna biti genetski modificirana – što smo imali prije tri-četiri godine sučajeve u Hrvatskoj. Kad bismo prekontrolirali sada i u Bosni i Hercegovini, vjerovatno bismo mogli u mnogim proizvodima pronaći tragove genetske modifikacije. To uvijek dodaju proizvođači, jer im je to jeftinija sirovina nego ostale sirovine.“
Profesor Jašić navodi što proizvođači najčešće genetski modificiraju:
„Najviše je genetski modificirane soje, poslije toga kukuruza, krompira, pamuka. Na početku je paradajz bio prvi.“
Istraživanja su pokazala da preko 90 posto ljudi ne želi GMO hranu, jer misle da loše utječe na zdravlje ljudi. Među njima su i građani Bosne i Hercegovine, iako je BiH dobila pozitivnu ocjenu od Europske komisije za zakon o GMO proizvodima. Profesor Rifat Terzić, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća za GMO u BiH:
„Na putu smo kontroli GMO. Da bismo mogli reći da li jedemo GMO hranu ili ne, moramo imati sistem kontrole. Formirane su četiri laboratorije koje su dobile akreditaciju Vijeća ministara, imaju saradnju sa evropskim laboratorijama, i u ovom konkretnom slučaju, imaju pomoć – supervizor laboratorija je iz Rima. Sada se planira uspostava jednog nacionalnog monitoringa za genetski modificiranu hranu. Krenuće se sa uzimanjem uzoraka, i na taj način mi ćemo znati odgovor – da li mi jedemo genetski modificiranu hranu ili ne, i da li ima GMO hrane ili ne.“
U zemljama eurozone, od raspoloživih 110,000.000 hektara, na 115.000 hektara su genetski modificirani usjevi. Od 27 članica Europke unije, 19 je reklo NE genetski modificiranim organizmima. Zemlja pod najviše GMO hektara je Španjolska, a slijedi je Poljska. Nama najbliža je Rumunija gdje je GMO potpuno liberaliziran. U Njemačkoj je također dozvoljena proizvodnja GMO hrane, dok u Mađarskoj nije. U Italiji i Sloveniji postoje posebne zone na kojima se proizvodi ovakva hrana.
Građani Bosne i Hercegovine puni su nepovjerenja prema genetski modificiranoj hrani, kaže nam nutricionistica Marizela Šabanović.
„Ne možemo se osloniti na neke relevantne kontrole u Bosni i Hercegovini. Prema mojim saznanjima, u BiH se još uvijek ne primjenjuje proizvodnja GMO i genetski modifikovane hrane, ali s druge strane, vjerovatno je moguće da postoji genetski modifikovana hrana na našem tržištu, a da mi to ustvari i ne znamo.“
Iako štetni utjecaji genetski modifikovane hrane na organizam nikada nisu dokazani, Marizela Šabanović, koja se bavila istraživanjem GMO, upozorava:
„Genetski modifikovani organizmi možda neće ispoljiti svoje štetno djelovanje u jednoj generaciji ljudi. Moguće je da će do nekih genetskih modifikacija i mutacija doći za naredne dvije, tri ili pet generacija, što mi sada ne možemo utvrditi. Sa druge strane, ako pogledate malo istraživanja koja se danas provode, ona su vrlo često kontroverzna i zavise od toga ko ih finansira. Naime, veliki lobiji su velikih kuća za proizvodnju modifikovane hrane ovog tipa. Pravi uticaj na ljude se ne može još uvijek znati niti potvrditi sa ovim čime danas raspolažemo.“
Oko genetski modificiranih organizama već godinama se lome koplja - neki smatraju da se radi o izuzetno štetnim produktima koje nitko ne bi trebao konzumirati, dok druga strana, pogotovo zainteresirane kompanije, tvrde kako se radi o bezopasnim organizmima koji bi čak mogli svijet osloboditi gladi.
