Gotovo 43.000 stranih muškaraca, žena i djece povezanih s tzv. Islamskom državom i dalje su zatočene u neljudskim ili ponižavajućim uvjetima.
Regionalne vlasti na sjeveroistoku Sirije ove ljude drže zatvorenima već dvije godine, nakon što su uhapšeni tokom pada "kalifata" tzv. Islamske države 2019. godine, često s eksplicitnim ili implicitnim pristankom njihovih država, saopćio je Human Rights Watch (HRW) u izvještaju o kampovima i zatvorima u Siriji, dijelu zemlje koje kontroliraju kurdske snage.
Strani pritvorenici nikada nisu izvedeni pred sud, što pritvor čini arbitrarnim i neodređenim, piše HRW.
Među njima je 27.500 djece, većina u zatvorenim kampovima i najmanje 300 u zatvorima za muškarce, te brojni drugi u zatvorenima rehabilitacijskim centrima.
Zatočenici trpe zbog porasta nasilja i pada vitalne pomoći, uključujući medicinsku njegu.
U samo jednom slučaju, Francuska je odbila pustiti ženu s uznapredovalim rakom debelog crijeva da se vrati kući na liječenje.
Jedna privedena žena rekla je Human Rights Watchu da je stražar pregazio malo dijete u vozilu, slomivši mu lobanju.
"Muškarci, žene i djeca iz cijelog svijeta ulaze u treću godinu nezakonitog zatočenja u uvjetima opasnim po život na sjeveroistoku Sirije, dok njihove vlade gledaju u drugu stranu", rekla je Letta Tayler, suradnica direktorice za krizne situacije i sukobe u Human Rights Watchu.
"Vlade bi trebale pomagati u pravičnom procesuiranju pritvorenika osumnjičenih za teška kaznena djela i osloboditi sve ostale, ne pomažući u stvaranju novog Guantanama."
Vlade koje aktivno doprinose ovom nasilnom zatvaranju mogu biti sudionici u nezakonitom pritvaranju i kolektivnom kažnjavanju hiljada ljudi, većinom žena i male djece, navode iz HRW-a.
Izvještaj na osnovu svjedočenja zatvorenih
U februaru i martu 2021. godine HRW je komunicirao putem tekstualnih poruka, e-pošte ili telefona s osam stranih žena zatočenih u kampovima za članove obitelji muškaraca osumnjičenih da su militanti „Islamske države“ na sjeveroistoku Sirije, kao i s rođacima pet zatvorenika.
Human Rights Watch također je razgovarao ili poslao e-poštu članovima šest humanitarnih organizacija i šest skupina civilnog društva koji su vršili pritisak za repatrijaciju zatočenika, kao i regionalnim vlastima, zapadnim vladinim dužnosnicima, UN-ovim dužnosnicima, novinarima i akademicima.
Uz to, HRW je pregledao na desetke izvještaja, članaka u medijima i videozapisa o kampovima i zatvorima.
Intervjuirani ljudi opisivali su sve očajnije majke i djecu koji se trude održati dostojanstvo usred teških uvjeta i straha od zaraze COVID-19.
Tri žene u kampu Roj rekle su da su stražari oduzimali Kur'ane, prijetili ženama da nose nikabe i noću napadali šatore.
Žene uhvaćene s mobitelima ili osumnjičene za uskraćivanje podataka o zločinima u logoru ponekad su tučene i zatvarane danima ili čak sedmicama, rekli su žene i njihovi rođaci.
Regionalna vlast, nazvana Autonomna uprava sjeveroistočne Sirije, porekla je bilo kakvo zlostavljanje i rekla da su neke žene napale stražare kamenjem i oštrim predmetima. Badran Čia Kurd, zamjenik dopredsjedavajućeg Autonomne uprave, rekao je za HRW da su žene u većini slučajeva zatvorene samo na "nekoliko dana" ako pokušaju pobjeći.
Kao i svi zatočenici koji su komunicirali s HRW-om, i žene su zatražile da ih ne identificiraju po imenu ili nacionalnosti zbog straha od odmazde drugih zatočenika ili čuvara kampa.
Držanje stranaca "ogroman je teret" za autonomnu upravu bez novca, rekao je Čia Kurd.
"Međunarodna zajednica, posebno zemlje koje imaju građane u kampovima i zatvorima, ne preuzimaju svoju odgovornost. Ako se ne riješi, ovo pitanje neće utjecati samo na nas, već i na cijeli svijet."
Zemlje čiji su državljani zadržani na sjeveroistoku Sirije trebale bi odgovoriti na opetovane apele autonomne uprave kako bi im pomogle da pritvorenicima pruže pravni postupak, uključujući pravo na osporavanje zakonitosti i nužnosti pritvora.
Svi pritvorenici koji su držani u neljudskim ili ponižavajućim uvjetima ili koji nisu pravovremeno optuženi za prepoznatljivo kazneno djelo u pravičnom postupku trebali bi biti odmah pušteni, piše HRW.
Strane bi se zemlje također trebale pridržavati opetovanih poziva Autonomne uprave da vrate pritvorenike koji nisu optuženi za zločin, dajući prednost najugroženijima. Vraćenu djecu trebali bi pratiti njihovi roditelji u skladu s djetetovim pravom na jedinstvo obitelji. Stranci koji se suočavaju s rizikom kod kuće od smrti, mučenja ili drugog zlostavljanja trebali bi biti prebačeni u sigurnu treću zemlju.
Nakon premještaja kući ili u inozemstvo, ovim osobama se mogu pružiti usluge rehabilitacije i reintegracije, a prema potrebi, istrazi i procesuiranju, rekao je Human Rights Watch.
Djeca koja su živjela pod „Islamskom državom“ i sve žene kojima su bile žrtve trgovina ljudima unutra „Islamske države“ trebaju se ponajprije tretirati kao žrtve, a djeca bi se trebala suočiti s kaznenim progonom i pritvorom samo u iznimnim okolnostima.
U međuvremenu, strane vlade i donatori trebali bi odmah povećati pomoć za poboljšanje uvjeta u kampovima i zatvorima na sjeveroistoku Sirije i „pritisnuti“ Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da ponovno odobri operacije vitalne pomoći preko sirijskih sjeveroistočnih i sjeverozapadnih granica kako bi se ubrzala dostava pomoći.
Poznato je da je samo 25 zemalja repatriralo državljane sjeveroistočne Sirije, a većina ih je dovela kući ili pomogla povratku samo nekoliko, prije svega siročadi ili male djece, u nekim slučajevima bez majki.
Ujedinjeni narodi i donatori, uključujući mnoge matične zemlje stranih zatočenika, pružaju humanitarnu pomoć zatočenicima i drugima na sjeveroistoku Sirije. Ali i dalje postoji akutna nestašica čiste vode, hrane, lijekova i odgovarajućeg skloništa i sigurnosti, kažu stručnjaci UN-a i drugi, navodi HRW.
Američka vojska, koja predvodi američku koaliciju protiv „Islamske države“, financirala je mjere za jačanje sigurnosti i ublažavanje prenatrpanosti nekih zatvora, prema Čia Kurdu, medijima i izvješćima američke vlade.
Međutim, čini se da mjere nisu učinile dovoljno na usklađivanju zatvora s minimalnim pritvorskim standardima. Štaviše, ni SAD ni druge članice međunarodne zajednice, uključujući zemlje s državljanima zatočenima na sjeveroistoku Sirije, nisu financirale nikakve mjere kojima bi se zatvorenicima osigurao pravni postupak, rekao je Čia Kurd.
Međunarodna koalicija protiv „Islamske države“ također planira financirati izgradnju dodatnih pritvorskih centara za osumnjičene žene, kao i "rehabilitacijski centar" s 500 kreveta za starije dječake.
Ujedinjeno Kraljevstvo, još jedan ključni član koalicije, navodno financira projekt udvostručenja kapaciteta jednog od zatvora u Hasaki, s 5.000 na 10.000 pritvorenika.
Britanski i američki dužnosnici obrane nisu odgovorili na zahtjeve za komentar HRW-u u predviđenom vremenu.
"Poboljšanje užasnih zatvorskih uvjeta ne mijenja činjenicu da je neodređeno zadržavanje bez sudske kontrole nezakonito", rekla je Tayler.
"Proširivanje zatvora i zatvorenih rehabilitacijskih centara za stotine djece koja nikada nisu odlučila živjeti pod 'Islamskom državom' je nesavjesno."
Zatočenici
Potpomognuti koalicijom koju predvodi SAD, regionalni borci nazvani Sirijskim demokratskim snagama zatvorili su desetke hiljada osumnjičenika „Islamske države“ i članova obitelji tokom pada Baguza, tada posljednjeg uporišta „Islamske države“ u Siriji, tokom višesedmične bitke koja je završila 23. marta 2019.
Sirijske demokratske snage još uvijek drže gotovo 63.400 članova obitelji, od kojih su gotovo sve žene i djeca, u dva zaključana, dobro čuvana kampa na otvorenom, okružena bodljikavom žicom. Otprilike 20.000 je iz Sirije, 31.000 iz susjednog Iraka, a gotovo 12.000 ostalih - 8.000 djece i 4.000 žena - iz gotovo 60 drugih zemalja.
Sirijske demokratske snage također drže oko 10.000 muškaraca, kao i najmanje 700 dječaka svih nacionalnosti, većina u dobi od 14 do 17 godina, u prenatrpanim, improviziranim zatvorima za osumnjičenike „Islamske države“, rekao je Čia Kurd.
Zatvorski uvjeti "ne udovoljavaju minimalnim standardima", rekao je, optužujući oskudnu međunarodnu pomoć za loše uvjete.
Uvjeti u kampovima
U Al-Holu i Roju, zatvorenim kampovima za članove obitelji, više od 90 posto djece mlađe je od 12 godina, a više od polovice ispod pet godina, kažu skupine za pomoć.
Sirijci i Iračani u logorima imaju relativnu slobodu, uključujući mogućnost odlaska i povratka u kampove.
Tokom višestrukih posjeta dvama kampovima od 2017. do 2019., Human Rights Watch dokumentirao je uvjete u aneksima stranaca koji su iznosili okrutno, ponižavajuće i neljudsko postupanje.
U kombinaciji s neodređenom i proizvoljnom prirodom pritvora, ovi uvjeti mogu predstavljati i mučenje kada pritvoreniku namjerno nanose ozbiljnu fizičku ili mentalnu štetu.
"Možete osjetiti da ljudi odustaju od vanjskog svijeta, toliko su očajni da naiđete na zid beznađa", rekla je Natascha Rée Mikkelsen, osnivačica organizacije Repatriate the Children-Denmark, koja je kampove posjetila nekoliko puta, uključujući u februaru.
"A mala djeca, neka od njih stalno imaju proljev, tako su mršava i tako mala. Jednostavno izgledaju kao da su zatvoreni. Oni nemaju što raditi i ne znaju ništa o svojoj budućnosti."
Pritvorenici i drugi s kojima je razgovarao Human Rights Watch žalili su se na kontaminiranu vodu, neuvjetne zahode, nedostatak svježe hrane i pelena, šatore koji prokišnjavaju ili se pale, bolesti, nedovoljnu medicinsku skrb i gotovo nikakvo školovanje za djecu ili savjetovanje za teško traumatizirano stanovništvo.
Iako su uvjeti u Roju nešto bolji nego u većem kampu Al-Holu, pritvorenici i članovi obitelji i tamo su opisali teške uvjete.
Sredinom marta, rekao je čovjek iz Zapadne Europe čiji su unuci u kampovima, mala skupina djece starija od šest godina prešla je unutarnju ogradu kampa da bi brala maslačke s druge strane.
"Čuvari kampa vidjeli su ih, uhvatili i žestoko pretukli", rekao je. "Djeca nisu odlučila biti tamo, ne zaslužuju živjeti ovako u tako strašnim uvjetima."
Životni uvjeti
Prema humanitarnim skupinama i UN-ovom Uredu za protuterorizam, u posljednje dvije godine umrlo je više od 700 zatočenika u Al-Holu i Roju – od kojih je najmanje polovina djeca. Nekoliko su ih ubili zatočenici u Al-Holu koji su i dalje odani „Islamskoj državi“, dok su drugi umrli u unakrsnoj vatri između stražara i pritvorenika ili zbog nedostatka medicinske skrbi, nehigijenskih uvjeta i nesreća poput požara u šatorima.
Najmanje 29 ljudi ubijeno je samo u kampu Al-Hol u januaru i februaru 2021. godine, uključujući sedmero djece.
"Ljudi koji tamo rade osjećaju se sve više i više uplašeni situacijom, kao da nemaju kontrolu", rekla je Mikkelsen.
"Imate osjećaj da biste u svakom trenutku mogli biti ubijeni."
U februaru je deset Francuskinja u logorima stupilo u štrajk glađu kako bi objavile svoj zahtjev da im se sudi kod kuće. Istog mjeseca, Pascale Descamps, Francuskinja čija se 32-godišnja kći i četvero unučadi nalaze u Roju, započela je vlastiti štrajk glađu pritiskajući vladu da pusti njezinu kćer na liječenje zbog uznapredovalog raka debelog crijeva.
Liječnici na sjeveroistoku Sirije rekli su njezinoj kćeri da joj treba "hitno" liječenje, ali da će operacija biti visoko rizična ako se provede lokalno, rekao je Descamps za Human Rights Watch.
U decembru je UN-ov Komitet protiv mučenja pozvao Francusku da vrati kćer Descamps radi medicinske njege, ali ona ostaje u Roju. Descamps je rekla da je u isprekidanim audioporukama njezina kći zvučala očajno:
"Svaki put kad moja kći razgovara sa mnom, ona počne plakati. Kaže mi da joj je sve gore, mnogo krvari i postaje sve slabija. Ona je poput životinje u svom šatoru, koja umire pred djecom..."
COVID-19 je još jedna prijetnja. Od 16. februara UN je izvijestio o 8.537 slučajeva virusa na sjeveroistoku Sirije, no humanitarci upozoravaju da su brojevi znatno viši zbog nedostatka osoblja i zaliha za opsežna ispitivanja.
Najmanje 13 slučajeva COVID-19 zabilježeno je u Al-Holu i Roju od decembra 2020. Veća epidemija mogla bi nesrazmjerno naštetiti zatočenicima logora i zatvora, jer je većina pothranjena s ozbiljno ograničenim pristupom medicinskim uslugama.
Neljudski zatvorski uvjeti
Unatoč nekim poboljšanjima, samo jedan od 14 improviziranih zatvora za muškarce osumnjičenike „Islamske države“ pogodan je za tu svrhu, navodi se u američkom vojnom izvješću iz juna 2020.
Oko 10 000 muškaraca, većina Sirijaca i Iračana i 2 000 iz drugih zemalja, zatvoreno je u ozbiljno prenatrpanim ćelijama s otvorenim zahodima i lošom ventilacijom. Zatvori nemaju osnovne usluge, „uključujući odgovarajuću medicinsku skrb za gnojne rane i zarazne bolesti, uključujući tuberkulozu“.
Do nekoliko stotina muškaraca umrlo je u zatvorima, uključujući jednog iz Njemačke i drugog iz Velike Britanije.
Oko 700 ili više dječaka u zatvorima drže se odvojeno od muškaraca. Oko 400 je Sirijaca, 200 Iračana, a ostatak dolazi iz nekoliko drugih zemalja, rekao je Čia Kurd.
Dječaci imaju pristup dvorištima na otvorenom, ali imaju mali pristup obrazovanju, rekreaciji i drugim osnovnim uslugama, rekao je.
Tri dobro informirana izvora koja su govorila pod uvjetom da ostanu anonimna rekla su da su mnogi dječaci u zatvorima odvedeni iz kampova u kojima su živjeli s majkama i braćom i sestrama kad su dosegnuli sredinu adolescencije, a da su neki bili u dobi od 12 godina.
Čia Kurd je rekao da su neki dječaci odvedeni iz kampova za obitelji "zbog počinjenja djela nasilja" ili zbog ideologije „Islamske države“, iako je Human Rights Watch dobio izvještaje od lokalnih grupa za potporu obitelji da su neki dječaci odvedeni jednostavno zato što su dostigli adolescenciju.
Koalicija pod vodstvom Kurda procesuirala je oko 8 000 Sirijaca osumnjičenih za članstvo u „Islamskoj državi“ i drugim oružanim skupinama na narodnim sudovima od početka 2021. godine, a još oko 4.000 čeka lokalne kaznene postupke.
Dvije godine je Autonomna uprava tražila od stranih vlada da joj pomognu u stvaranju hibridnog ili međunarodnog suda za procesuiranje zatočenika, rekla je Čia Kurd. Povremeno su regionalne vlasti predlagale sudove na lokalnom nivou s međunarodnom pomoći. Ali "međunarodna zajednica nije surađivala s nama", rekao je.
Humanitarni pristup
Medicinskih i drugih potrepština u kampovima i zatvorima nema, dijelom i zbog poteškoća s kojima se pomoćni radnici suočavaju u pristupu regiji.
Rusija je od januara 2020. godine upotrijebila moć veta u Vijeću sigurnosti UN-a da prisili na zatvaranje tri od četiri vitalna granična prijelaza u Siriju koja su UN-ove agencije koristile za prijevoz lijekova i druge pomoći u zemlju. Turska i snage koje podržava također su više puta prekidale opskrbu vodom područjima sjeveroistočne Sirije pod kontrolom autonomne uprave, uključujući kamp Al-Hol.
Predstavnici četiri humanitarne organizacije rekli su da su ovi čimbenici u kombinaciji s rastućom nesigurnošću prisilili mnoge humanitarne organizacije da obustave ili smanje operacije u sjeveroistočnoj Siriji.
Mali broj repatrijacija
Unatoč nehumanim uvjetima, samo je 25 od gotovo 60 matičnih županija repatriralo nekoga od svojih državljana iz sjeveroistočne Sirije, a operacije repatrijacije pale su s 29. u 2019. na 17. u 2020. i tri u prvih deset sedmica 2021., prema Save the Children and Human Rights Watchu.
Kazahstan, Kosovo, Rusija i Uzbekistan vratili su zajedno više od 1.200 svojih građana, oko 85 posto svih povratka. Repatrijacije zapadnih zemalja ostaju djelomične. Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i Danska oduzeli su državljanstvo nekim državljanima zatočenim na sjeveroistoku Sirije, u nekim slučajevima čak i kad bi ih takav potez mogao ostaviti potpuno bez državljanstva.
Nekoliko zemalja, uključujući Njemačku i Finsku, vratile su kući neke majke s djecom. Ali drugi, uključujući Kanadu, Veliku Britaniju i Francusku, vratili su jedno ili više djece bez majki, a drugi, poput Švedske i Belgije, to planiraju učiniti.
Sustavni povratak djece bez roditelja narušava Konvenciju o pravima djeteta, koja kaže da bi zemlje trebale podržavati načelo jedinstva obitelji bez stručne ocjene da je odvajanje "neophodno u najboljem interesu djeteta". Iako vlade dobivaju pismeni pristanak majki da odvedu djecu bez njih, Human Right Watch postavlja pitanje može li pristanak biti informiran i dobrovoljan za žene na neodređeno vrijeme zatočene u zaključanim kampovima bez pristupa pravnom lijeku ili savjetima.
"Da moram ponovno birati, ne znam bih li to učinila", rekla je kanadska majka u Roju o svojoj tjeskobnoj odluci da dopusti Kanadi da u martu vrati svoju četverogodišnju kćer bez nje. "To je najteža žrtva za majku."
Mnoge vlade tvrde da repatrijacije predstavljaju preveliki sigurnosni rizik. Iako su vlade dužne čuvati ljude na sigurnom, sigurnosni problemi ne uklanjaju njihovu paralelnu dužnost poštivanja ljudskih prava, rekao je Human Rights Watch. Štaviše, kao što čak tvrdi i američka koalicija protiv „Islamske države“, prepuštanje tih zatočenika na neodređeno vrijeme u lošim uvjetima može predstavljati veći rizik od njihovog odvođenja kući.
Muškarci koji su bili zatvoreni kao osumnjičeni militanti na sjeveroistoku Sirije u više su navrata imali pobune, a više od 100 je pobjeglo. Bez ikakvog legalnog načina, žene redovito plaćaju trgovcima ljudima da bi ih i njihovu djecu krijumčarili iz kampova, izlažući ih riziku od trgovine ljudima na prisilni rad i seksualno iskorištavanje, između ostalih zlostavljanja ili ponovnog pristupanja militantima. Djeca mogu biti osjetljiva na novačenje u zatvorima i logorima od militanta „Islamske države“.
Repatrijacije stranaca također mogu poboljšati uvjete za sirijske osumnjičenike i članove obitelji koje lokalne vlasti također drže u logorima i zatvorima. Autonomna uprava dopustila je više od 9.100 Sirijaca da se vrati u svoje zajednice od 2019. godine, uključujući više od 2.600 po amnestiji koju je najavila u oktobru 2020., ali hiljade drugih ostaje.
U januaru je glavni tajnik UN-a António Guterres repatrijaciju matičnih zemalja, posebno djece, nazvao "hitnim i strateškim protuterorističkim imperativom".
Europski parlament i UNICEF također su pozvali države članice da vrate svu djecu, vodeći računa o najboljim interesima djeteta.
Povjerenik UN-a za ljudska prava, šef UN-a za borbu protiv terorizma i 22 specijalizirana stručnjaka za ljudska prava UN-a pozvali su matične zemlje da također vrate svoje državljane.
Međunarodni pravni standardi
Države su odgovorne za poduzimanje koraka kako bi zaštitile svoje građane kada se suoče s ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, uključujući gubitak života i mučenje. Ova se obaveza može proširiti na državljane stranih zemalja kada ih razumna radnja njihovih matičnih vlada može zaštititi od takve štete, piše HRW.
Međunarodno pravo o ljudskim pravima također predviđa da svako ima pravo na državljanstvo. Vlade imaju međunarodnu pravnu obavezu da što prije omoguće pristup državljanstvu svoj djeci koja su rođena u inozemstvu jednom od njihovih državljana koji inače ne bi imali državljanstvo. Svi pojedinci imaju pravo na odgovarajuću hranu, vodu, odjeću, sklonište i mentalno i fizičko zdravlje te na poštena suđenja. Sva djeca imaju pravo na obrazovanje.
Zadržavanje ljudi u uvjetima koji predstavljaju nečovječno ili ponižavajuće postupanje strogo je zabranjeno zakonom o ljudskim pravima.
Neodređeno zadržavanje stranaca bez pravnog postupka, uključujući njihovo pravo da se pojave pred sucem radi provjere zakonitosti i nužnosti njihovog zatočenja, proizvoljno je i nezakonito, piše HRW.
Pritvor članova obitelji osumnjičenih militanata „Islamske države“, posebno djece, ali i žena koje se ne istražuju zbog bilo kakvih zločina, također predstavlja krivnju udruživanjem i kolektivnu kaznu, zabranjenu međunarodnim pravom.
Samovoljno zadržavanje i nedostatak podrške za reintegraciju ove djece krše međunarodna načela za djecu povezanu s naoružanim skupinama, koja se prvenstveno moraju promatrati kao žrtve. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2396 iz 2017. godine, koja je obvezujuća za sve države članice, naglašava važnost pružanja pomoći ženama i djeci povezanim sa skupinama poput „Islamske države“ koje su i same mogle biti žrtve terorizma.
Rezolucija 2396 također poziva države članice da istraže i procesuiraju osumnjičene za povezanost sa stranim terorističkim skupinama, ako je potrebno. S obzirom na nepostojanje bilo kakvog poštenog postupka za strance zatočene na sjeveroistoku Sirije, istrage matičnih zemalja i dalje su jedina održiva opcija za pružanje odštete žrtvama za bilo kakva ozbiljna kaznena djela koja su ovi pritvorenici počinili.
Zemlje s državljanima zatočenima na sjeveroistoku Sirije
Državljani najmanje 58 zemalja zatvoreni su u kampovima i zatvorima na sjeveroistoku Sirije, riječ je o državljanima: Afganistana, Albanije, Alžira, Australije, Austrije, Azerbejdžana, Belgije, Bangladeša, Bosne i Hercegovine, Kanade, Kine, Danske, Egipta, Estonije, Finske, Francuske, Gruzije, Njemačke, Indonezije, Indije, Irana, Iraka, Kazahstana, Kirgistana, Libanona, Libije, Maroka, Maldiva, Sjeverne Makedonije, Malezije, Nizozemske, Norveške, Pakistana, Palestine, Filipina, Poljske, Portugala, Rumunjske, Rusije, Saudijske Arabije, Senegala, Južne Afrike, Španjolske, Sudana, Somalije, Srbije, Švedske, Švicarske, Tadžikistana, Trinidad i Tobaga, Tunisa, Turske, Ukrajine, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država, Uzbekistana, Vijetnama i Jemena.
