Porečko-pulskoj biskupiji Katoličke crkve prijeti bankrot, jer je papa Benedikt XVI dao za pravo traženju talijanskih benediktinaca da im se vrati bivši samostan Dajla i gotovo 200 hektara zemljišta u Istri plus nadoknada sudskih troškova, ili da im se isplati oko 30 milijuna eura.
Analitičari upozoravaju da je cijeli slučaj rezultat podilaženja hrvatske politike Katoličkoj crkvi u devedesetim godinama, a da je aktualni sukob biskupije i benediktinaca isključivo materijalno-financijske naravi.
Hoće li privatno pismo hrvatske premijerke Jadranke Kosor papi Benediktu XVI i lobiranje hrvatske diplomacije spasiti Porečko-pulsku biskupiju od bankrota?
Nakon razgovora u ponedjeljak sa porečko-pulskim biskupom Ivanom Milovanom, koji možda zbog traženja talijanskih benediktinaca postane beskućnik, ona – čini se – u to vjeruje.
“Kao predsjednica Vlade napisati ću već danas jedno pismo vatikanskom državnom tajniku Bertoneu sa pravnim činjenicama koje govore o ovoj stvari, ali sam sa biskupom dogovorila da uputim i jedno osobno pismo Svetom ocu sa zamolbom da pomogne u razrješavanju ove situacije”, kazala je Kosor.
O čemu se ukratko radi? Talijanski benediktinci su bili dvjesto godina u Istri. Odlaze nakon pobjede nad fašizmom i pripojenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji i ostavljaju svoj samostan u Dajli i 186 hektara zemlje na istarskoj obali, između Umaga i Novigrada Istarskog.
Nakon više decenija natezanja Italija i socijalistička Jugoslavija potpisuju Osimske sporazume u kojima se Jugoslavija odriče naplate ratne štete od Italije, a Italija zauzvrat preuzima obavezu da će ona nadoknaditi štetu za imovinu koju su benediktinci, ali i ostalih nekoliko desetaka tisuća talijanskih optanata ostavili u Hrvatskoj kada su svojevoljno odselili u Italiju. Italija isplaćuje benediktincima 1,7 milijarde lira čime su njihova potraživanja namirena.
Međutim, koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, Hrvatska denacionalizira te nekretnine i poklanja ih Porečko-pulskoj biskupiji, koja ih velikim dijelom prodaje ili daje u najam kako bi namakla novac za svoje aktivnosti.
Financijski interesi
Talijanski benediktinci još jednom traže povrat te imovine - sada od biskupije - i posebna vatikanska komisija i sam papa Benedikt XVI daju im za pravo. U situaciji kada mora vratiti nešto što je davno prodano, porečko-pulski biskup Milovan panično uzvikuje da će – da vrati dugove - morati prodati porečku Eufrazijevu baziliku, a njegov kancelar Ilija Jakovljević je podjednako dramatičan.
“Mi se nalazimo pred jednim bankrotom! Ostajemo bez sve imovine. Opasnost je da biskup bude deložiran! Će si morat’ otvorit’ šator gdje će bit’ sjedište biskupije!”
I dok istarski župan Ivan Jakovčić i bivši predsjednik Stjepan Mesić u ovom potezu benediktinaca i Vatikana vide prste talijanske iredente, bivši jugoslavenski i hrvatski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko - podsjećajući da su benediktinci bili isplaćeni, a država postala vlasnik nekretnina - kaže za RSE da je zbog hrvatske politike iz devedesetih država sada - nemoćna!
“Međutim, što radi ta ista država?! Devedesetih godina – zbog podilaženja Katoličkoj crkvi – ona ne samo što je plaćene nekretnine preuzela, nego je te nekretnine vratila Katoličkoj crkvi! Doduše, sada jednoj drugoj instituciji – Porečko-pulskoj biskupiji, ali instituciji koja je u okvirima Katoličke crkve”, ističe Maštruko.
I time – kaže Maštruko – Hrvatska nema dalje mogućnosti utjecanja na sudbinu tih nekretnina, već one prelaze u nadležnost kanonskog prava i Katoličke crkve.
“Država je to dala, i crkva ima pravo raspolaganja! Hoće li to pretvoriti u teren za boksačke treninge između franjevaca, benediktinaca i biskupije – to je sada stvar odluke vlasnika tih terena...”
Unutar jedne institucije – Katoličke crkve – očito postoje različiti interesi, zaključuje Maštruko priču o sukobu benediktinaca i biskupije.
“I sve je to motivirano isključivo financijskim, materijalnim i novčanim interesima!” ocjenjuje Maštruko.
Analitičari upozoravaju da je cijeli slučaj rezultat podilaženja hrvatske politike Katoličkoj crkvi u devedesetim godinama, a da je aktualni sukob biskupije i benediktinaca isključivo materijalno-financijske naravi.
Hoće li privatno pismo hrvatske premijerke Jadranke Kosor papi Benediktu XVI i lobiranje hrvatske diplomacije spasiti Porečko-pulsku biskupiju od bankrota?
Kosor: Sa biskupom dogovorila sam se da uputim i jedno osobno pismo Svetom ocu sa zamolbom da pomogne u razrješavanju ove situacije.
Nakon razgovora u ponedjeljak sa porečko-pulskim biskupom Ivanom Milovanom, koji možda zbog traženja talijanskih benediktinaca postane beskućnik, ona – čini se – u to vjeruje.
“Kao predsjednica Vlade napisati ću već danas jedno pismo vatikanskom državnom tajniku Bertoneu sa pravnim činjenicama koje govore o ovoj stvari, ali sam sa biskupom dogovorila da uputim i jedno osobno pismo Svetom ocu sa zamolbom da pomogne u razrješavanju ove situacije”, kazala je Kosor.
O čemu se ukratko radi? Talijanski benediktinci su bili dvjesto godina u Istri. Odlaze nakon pobjede nad fašizmom i pripojenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji i ostavljaju svoj samostan u Dajli i 186 hektara zemlje na istarskoj obali, između Umaga i Novigrada Istarskog.
Nakon više decenija natezanja Italija i socijalistička Jugoslavija potpisuju Osimske sporazume u kojima se Jugoslavija odriče naplate ratne štete od Italije, a Italija zauzvrat preuzima obavezu da će ona nadoknaditi štetu za imovinu koju su benediktinci, ali i ostalih nekoliko desetaka tisuća talijanskih optanata ostavili u Hrvatskoj kada su svojevoljno odselili u Italiju. Italija isplaćuje benediktincima 1,7 milijarde lira čime su njihova potraživanja namirena.
Međutim, koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, Hrvatska denacionalizira te nekretnine i poklanja ih Porečko-pulskoj biskupiji, koja ih velikim dijelom prodaje ili daje u najam kako bi namakla novac za svoje aktivnosti.
Financijski interesi
Talijanski benediktinci još jednom traže povrat te imovine - sada od biskupije - i posebna vatikanska komisija i sam papa Benedikt XVI daju im za pravo. U situaciji kada mora vratiti nešto što je davno prodano, porečko-pulski biskup Milovan panično uzvikuje da će – da vrati dugove - morati prodati porečku Eufrazijevu baziliku, a njegov kancelar Ilija Jakovljević je podjednako dramatičan.
“Mi se nalazimo pred jednim bankrotom! Ostajemo bez sve imovine. Opasnost je da biskup bude deložiran! Će si morat’ otvorit’ šator gdje će bit’ sjedište biskupije!”
I dok istarski župan Ivan Jakovčić i bivši predsjednik Stjepan Mesić u ovom potezu benediktinaca i Vatikana vide prste talijanske iredente, bivši jugoslavenski i hrvatski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko - podsjećajući da su benediktinci bili isplaćeni, a država postala vlasnik nekretnina - kaže za RSE da je zbog hrvatske politike iz devedesetih država sada - nemoćna!
“Međutim, što radi ta ista država?! Devedesetih godina – zbog podilaženja Katoličkoj crkvi – ona ne samo što je plaćene nekretnine preuzela, nego je te nekretnine vratila Katoličkoj crkvi! Doduše, sada jednoj drugoj instituciji – Porečko-pulskoj biskupiji, ali instituciji koja je u okvirima Katoličke crkve”, ističe Maštruko.
I time – kaže Maštruko – Hrvatska nema dalje mogućnosti utjecanja na sudbinu tih nekretnina, već one prelaze u nadležnost kanonskog prava i Katoličke crkve.
“Država je to dala, i crkva ima pravo raspolaganja! Hoće li to pretvoriti u teren za boksačke treninge između franjevaca, benediktinaca i biskupije – to je sada stvar odluke vlasnika tih terena...”
Unutar jedne institucije – Katoličke crkve – očito postoje različiti interesi, zaključuje Maštruko priču o sukobu benediktinaca i biskupije.
“I sve je to motivirano isključivo financijskim, materijalnim i novčanim interesima!” ocjenjuje Maštruko.