Subota, 8. decembar
Obično mi poslednjih mjeseci subota počinje ranim buđenjem i pripremom za vikend u Kolašinu. Slično će biti i ovog puta, ali ovu dočekujem malo ranije i nešto drugačije. Prve sate subote provodim u podgoričkom noćnom klubu, u društvu kolega sa posla. Nastavili smo proslavu rođendana koleginice Milene, započetu kasnom večerom. Gost večeri je bila zvijezda folk estrade. Nevjerovatno kako ta vrsta muzike, koju javno niko ne voli i ne sluša, utiče na raspoloženje.
Poslije kratkotrajnog sna, opet subota. Ovaj put ona uobičajena. Supruga i ja pokušavamo da ubijedimo sina da nam se pridruži, ali odmah odustajemo jer nam odgovara da ima časove - škola nadoknađuje radni dan potrošen u spajanju sa nekim od praznika. Kiša oteževa putovanje, kanjon Platije traži oprez. Ljudi koji rade na saniranju te dionice puta zaslužuju svako poštovanje. I pored užasno teških uslova u kojima rade, vjerujem da im teže pada ponašanje nervoznih vozača. Popodne brzo prolazi u kačenju zavjesa, raspakivanju i preslaganju stvari koje smo donijeli. Tek kasno naveče stižem da pregledam novinske naslove i pročitam tekst Balše Brkovića. Jedino što se njegovim kolumnama može dodati su karikature Gorana Šćekića.
Nedjelja, 9.decembar
Budim se uz huk Svinjače. Nedavno sam pročitao da su opštinske vlasti pokrenule postupak za promjenu imena ove lijepe kolašinske rječice, pritoke čuvene Tare. Valjda će biti čistija ako joj promijene ime. Moja supruga uvijek izbjegava da kaže ime Svinjača kad god pokušava da nekome objasni gdje se nalazimo. Nekako joj neprijatno.
Vajar Šćepanović smatra da je ljepša od Sene. Kaže da u njoj vidi svaki kamen, a Sena mu liči na naftu.
Iako smo planirali povratak u Podgoricu prije ručka, odložili smo to za kasnije. Ustvari, držali smo se plana i vratili se u Podgoricu prije ručka. Ručali smo u 21 čas. Odmah žurim da sa majkom otpratim tetku na voz za Beograd. Javljaju da će voz kasniti “u polasku”. Kasni, a nije ni krenuo. Slično nam ide sa evropskim integracijama.
Ponedjeljak, 10.decembar
Redovan radni dan. Spremanje za posao, dolazak i brzo prelistavanje dnevne štampe. Pregled dešavanja na regionalnom tržištu kapitala nam daje uvjerenje da je pad cijena akcija zaustavljen ili je bar pri kraju. Očekujemo rasplet pregovora, ako se uopšte može tako reći, o Kosovu i odgovor na pitanje koliko taj problem utiče na finansijsko tržište regiona. Mislim da se više koristi u funkciji pravdanja loših investicija nego što stvarno ima uticaja na regionalno tržište. Radni dan završava kako je i počeo - kišom koja itekako utiče na raspoloženje.
Sjednica Skupštine etažnih vlasnika, zakazana za poslijepodne, se odlaže zbog nedostatka kvoruma. Još uvijek imaju većinu oni koji očekuju da im neko drugi rješava probleme. Preslikana slika našeg društva.
Darko Ivanović, u sjajnoj emisiji „Robin Hud“, pokušava i, za divno čudo, uspijeva da riješi mnoge nevolje običnih građana.
Utorak, 11. decembar
Uz jutarnju kafu, dobijam na poklon od svog prijatelja i profesora nedavno prevedenu knjigu iz korporativnih finansija. Prošle godina sam spremao ispit iz te knjige i osjećao se kao Mujo koji je hodao ćuprijom na Drini. Prvo sam se bavio praksom, a teorija je došla kasnije.
Slučajan razgovor sa finansijskim konsultantom iz Beograda mi potvrđuje da vjerujemo samo u ono što želimo, uz zanemarivanje negativnih stvari koje pokušavamo da istisnemo iz misli. Mnogo opasno ako se bavite investiranjem.
Presuda za nesreću na Bioču, izvještaj sa početka sudjenja za napad na direktora Vijesti i rasprava u Skupštini povodom izbora predsjednika Vrhovnog suda, sve zajedno ostavljaju mučan utisak.
Na televizijskom programu prenos „Lige šampiona“, ali sam odlučan da sa prijateljima odigram „Ligu veterana“ na „male golove“. Od gledanje nema vajde. Nažalost, nemamo „kvorum“, pa mi, kao cjelovečernja zabava, preostaje daljinski upravljač.
Srijeda, 12.decembar
Dan koji liči na mnoge druge. Jedino mi pozivnice za božićne i novogodišnje koktele stvaraju osjećaj pretprazničkog raspoloženja. Vjerovatno tome doprinosi odluka da se Nova godina čeka u porodičnom društvu, pa nema nervoze i uzbuđenosti povodom nastupajućih praznika.
Popodne prisustvujem proslavi godišnjice banke. Taksija nema kad ga trebate, a parking je već odavno postao prava mora. Osjećam se neprijatno jer sam debelo zakasnio, a i žurim na prezentaciju projekta tivatske luke Porto Montenegro. Nekada sam živio u tom gradu, dovoljno davno da su mi ostala samo lijepa sjećanja. Predstavljeni projekat mnogo obećava. Iskreno se nadam da će se i ostvariti.
Četvrtak,13.decembar
Sunčano i vjetrovito vrijeme podiže raspoloženje. Ima nešto u tome kad staropodgoričani kažu za sjeverni vjetar da je „gospodin“. Oduva smeće sa ulica, osuši veš na balkonima i uljepša grad.
Na berzama tračak optimizma, a usvajanje Strategije energetike izaziva najveću pažnju poslovnih krugova. „Ekonomija zavisi od ekonomista tačno koliko vrijeme od meteorologa,“ misao je francuskog pisca i novinara Žan-Pol Kaufmana.
Nešto ranije odlazim sa posla, jer me popodne očekuje vožnja do Kotora i večera sa prijateljima u restoranu Galion. Stari restoran u novom ruhu. Bez obzira na vrhunsku hranu i uslugu, moram priznati da mu nedostaje topline koju je imao prije renoviranja.
Petak,14.decembar
Hladno jutro u Podgorici. I kao po običaju, majstor dolazi u najnezgodnije vrijeme da popravi prozor u kancelariji.
Nema nekih značajnijih dešavanja na našem tržištu, pa mi pažnju privlači vijest da najveća ruska naftna kompanija razmatra mogućnost prelaska na prodaju nafte i plina u ruskoj rublji umjesto u američkim dolarima ako se nastavi njegovo slabljenje. Do skoro bi ta informacija izgledala nestvarno i mogla bi naći svoje mjesto jedino u nekom vicu ili šali.
