Vrijeme truba i pljeskavica

Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Slavko Mandić, direktor Skala radija iz Kotora i predsjednik Asocijacije komercijalnih medija Crne Gore.

Subota, 26. septembar
Jutro jesenje u Kotoru između Vrmca s jedne i obronaka Lovćena s druge strane s maglom koja se uvuče u ranim satima pa kameni grad jedri na oblacima, pokazujući svu svoju čarobnu jedinstvenost i ljepotu.
Ko to može da vidi ima zaista privilegiju. Jedan sam od srećnika jer mi balkon stana na šestom spratu, čiji pogled gotovo uranja u kotorski zaliv, omogućava da se napajam iznova, i to ne samo ljepotom već i nekom čudnom mistikom kojom zrači drevni grad.
Kako li je za Boga miloga nastajao i koji je bezimeni arhitekta slagao raskošne palate, postavljao trgove, pjace, pjacete, gradio kuće od kojih nijedna nije ista.
I sve to, više od dvije trećine na drvenim šipovima koji stameno odolijevaju vremenu pa i onim prirodnim katastrofama.
Prene me žagor iz lijepog balkonskog sanjarenja. Žure domaćice na pijacu koju je tradicija odavno smjestila na kultno mjesto, đe se pokazuje garderoba, đe našminkane i doćerane gospođe, najčešće od pomoraca igraju glavnu ulogu, kupujući najbolje a samim tim i najskuplje. Prirodna je podjela posla, poznata od kad je svijeta i vijeka na ovim prostorima. Nije čujem drugačije ni u drugim primorskim i pomorskim mjestima. Dok jedni plove i donose, drugi su valjda tu da troše i jasno svima stave do znanja kakav im je statusni simbol.
Počinje subotnji, kako bi Bokelji rekli konfužion. Sve zarad znatiželjnih očiju, ušiju i uzdaha.
Ispred brojnih kafića, duge kafe i kratke ćakule na taracama, istina u posljednje vrijeme manjih gabarita od kojih se teško moglo trgovima i ulicama.
Ćakule, svi vole ćakule. Osnovna je ko će biti prešednik kotorske opštine.

Neđelja, 27. septembar
Izlazim iz Skala radija malo poslije podneva, nakon emisije i učestalih poziva sa raznim komentarima, đe uglavnom, mentalitetski je to odavno poznato hvale mene a manje sagovornika. Zastanem kod glavnih gradskih vrata.
Buka, graja, podvriskivanja, obavezni trubači. Automobili u neredu ispod palmi na rivi, zastava dugačka nekakvih novokompovanih pripadnika vjere i nacije koja nije crnogorska.
Pomislim da se nalazim po sred zemlje Srbije.
Ceca i njene drugarice, pa ona što za Kosovom kuka prkosno poručujući svima da to neće proći, i još na desetine tih i takvih kreatora naše kulturne zbilje.
Svadba je vele, pa se valja veseliti uz otvorene bocune rakije. Bože, što je doživio UNESCO-v Kotor koji je, ne tako davno upravo zbog mediteranskih melodija mamio uzdahe u đardinu kultne kafane Dojmi, đe je filharmonija bečka gostovala.
Uz neku sjetu, gorki osjećaj da je prošlo vrijeme serenada i gavica, a došle truba i pljeskavica.

Poneđeljak, 28. septembar
Početak nove sedmice ne dočekuje se u medijima kao u nekim drugim radnim sredinama. Radi se svakodnevno. Ovim poslom poznato je, mogu da se bave samo oni koji ga vole. Poneđeljak dođe samo kao dan kada su otvorili vrata birokratski sistemi.
Mjesec je od kada učenici cetinjske gimnazije ne ulaze u učionice tražeći da se na mjesto direktora vrati onaj koji je i do sada bio. Toliko je dana ministar prosvjete imao na raspolaganju da riješi problem koji je izazvala njegova birokratija i on sam, pokušavajući jalovim saopštenjima i apelima da vrati đake u učionice. Daleko od toga da učenici treba da biraju direktore, ali cetinjski gimnazijalci su pokazali ministru prosvjete da se u njegov posao bolje razumiju. Možda bi najbolje za sve u ovoj priči bilo da ministar podnese ostavku a da bivši direktor, koji je svoj izbor ipak stavio ispred interesa učenika odustane od dalje kandidature.
I dok učenici uče ministarstvo svome poslu, u Kotoru opada vodotok na izvorištima i uvodi se novi plan restrikcije.

Utorak, 29. septembar
Danas sam razgovarao sa pojedinim članovima Asocijacije komercijalnih medija koji su vidno uplašeni da će im moguće tužbe Radio difuznog centra značajno ugroziti opstanak.
Novi nameti, u situaciji kada je ekonomska kriza najviše pogodila elektronske medije bili bi pogubni.
Prije možda dvadesetak godina u Kotoru otvoren pa zatvoren televizijski studio. Radio je par sati. Tako je nedavno uz pompu, svjetlost reflektora i kamera i prisustvo važnih ljudi otvorena i Područna jedinica Centra za medijaciju Crne Gore.
Danas prelijepe prostorije zatvorene. Direktoru Centra to mnogo ne smeta. Pa ni činjenica da su otvaranje pomogle značajne evropske i svjetske institucije i organizacije. Nema novca ni za telefonski priključak, a kako stvari stoje ni za samo funkcionisanje kancelarije koju su građani sa zadovoljstvom dočekali. Prevareni su. O tome treba da misli direktor a ne zašto se građani javljaju Skala radiju a ne njemu. Pretpostavljam da bi ga zvali da mu vjeruju.

Srijeda, 30. septembar
Jutro u zlatu jeseni „kad dozru dunje i regruti i đevojke kad se zanevjeste, s jeseni tako su lažljive ceste“, pisao je crnogorski pjesnik, boem Vito Nikolić. A morskim cestama, plavim putevima mora i ovoga ljeta ljepotice, bijele jahte i kruzeri pa u Kotoru izletnički turizam nema početak i kraj sezone.
Samo mi osta žal što gradska luka nije naplatila sidrište u zalivu jednoj od najvećih i najskupljih mega jahti, vlasnika ruskog milijardera Andreja Maljičenka a slično je i sa ostalim plovilima koja su na sidru po zalivu.
Na žalost, grad nema mnogo dobiti od brojnih turističkih grupa koje popiju kafu i uđu u gradski toalet masovno a potom razgledanje znamenitosti i adio.

Četvrtak, 01. oktobar
Jutros kod mene promenada. Ulaze i izlaze a rabote preko glave. Dođoše i oni koje je vrijedno čut. Akademik Rajko Vujičić i Novak Kilibarda. Vrijeme je stalo. Vratismo se u istoriju, i onu od monumenata ali i onu oko koje se koplja lome. Trajalo je satima a prošlo baš kao tren. Lijepo li je kad imate s kim i o čemu.

Petak, 02. oktobar
U bazilici Sv Tripuna pjesničko veče dr Miloša Miloševića. Katedrala i u njoj stihovi. Teško da nešto ljepše i duhovnije može u prostoru u kojem čovjek najbolje shvati suštinu svoga postojanja. Nakon te, na lijepu veče vjeridbe moje prelijepe sestrične Maje Laković.