Procesuiranje ratnih zločina, promjena imena bazena u Kotoru, vraćanje broda i isplata odšteta logorašima su među zahtjevima kojima Hrvatska uslovljava ulaz Crne Gore u Evropsku uniju.
U dokumentu, u koji je Radio Slobodna Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja "moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi Evropskoj uniji". Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.
Dio tih zahtjeva vezuju se za zatvaranje pregovaračkih poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna prava) i 31 (Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika). U kojoj fazi su ispunjavanja ovih zahtjeva i šta je Crna Gora učinila kada se radi o otvorenim pitanjima sa Hrvatskom?
Zahtjev 1. Pitanje logora Morinj
Neki poput isplata za žrtve logora Morinj već su u toku. Crna Gora je od 2014. godine počela da isplaćuje odštetu hrvatskim logorašima koji su bili u ratnom logoru Morinj.
Zdravko Begović, koji je bio zastupnik velikog broja morinjskih logoraša, kaže da su svi predmeti pravosnažno okončani po nekoliko osnova.
"Sve je isplaćeno. Oni su dolazili čak u Crnu Goru, svjedočili svemu tome", pojasnio je Begović za Radio Slobodna Evropa.
"U iznosima koji su bili neki put manji, neki veći", dodaje."Neki su tražili zbog relativno manjeg iznosa da pišemo predstavku Strazburu. Napisali smo ih i čekamo odgovor."
Zbog čega Hrvatska traži odštetu za zatočene u logoru Morinj ne zna. Dodaje da, možda, postoji nekoliko logoraša koje nije on zastupao, da je par procesa još u toku, ali ogroman broj koji je on zastupao svi su pravosnažno okončani. "U sudskom postupku je sve naplaćeno što je bilo moguće."
Iznosi odštete varirali su od dana provedenih u logoru i povreda koje je osoba zadobila, od deset pa do 40.000 eura.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković je rekao da se u slučaju iznesenih zahtjeva radi o neriješenim pitanjima koja su po njegovim riječima "vezana za evropske vrijednosti", a u vezi s kojima Crna Gora, nažalost, "do sada nije napravila iskorak".
"Uprkos teškom nasljeđu, mi smo Crnoj Gori pristupili vrlo konstruktivno i u tom konstruktivnom procesu izdvojili smo one tačke za koje smatramo da ih Crna Gora treba da ispuni jer su dio onoga što budućim članstvom u Evropskoj uniji treba da preuzmu kao evropske vrijednosti", rekao je Plenković.
Logor Morinj koji se nalazi u blizini Kotora bio je sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske tokom agresije vojske bivše Jugoslavije (JNA) i crnogorskih rezervista na Dubrovnik 1991. godine.
Od oktobra 1991. do avgusta 1992. u logoru je bilo zatočeno više od 292 hrvatskih državljana, uglavnom sa dubrovačkog područja.
Zbog zlostavljanja zarobljenika, Viši sud u Podgorici 2014. osudio je četvoricu bivših rezervista JNA na zatvorske kazne.
Zahtjev 2. Obilježje za žrtve Morinja
Crnogorski parlament usvojio je 13. oktobra izmjene Zakona o spomen-obilježju koje predviđaju mogućnost naknadnog odobravanja spomen-obilježja koja su već podignuta, a za koja prethodno nije sproveden zakonom propisani postupak.
Ovim se otvara mogućnost da Vlada donese odluku o naknadnom odobravanju spomen-ploče u Morinju, što je još jedan od zahtjeva koje je postavila Hrvatska.
Ploču, posvećenu hrvatskim civilima i braniocima koji su tu bili zatočeni tokom opsade Dubrovnika 1991. godine, otkrili su ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u oktobru 2022. u prisustvu šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlića Radmana i ministra hrvatskih branitelja Toma Medveda.
Hrvatska navodi da je oko ploče u međuvremenu postavljen veći metalni okvir, očigledno za panel kojim bi ploča mogla da se prekrije, osim tokom zvaničnih komemoracija.
Spomen-ploču je početkom oktobra posjetio i hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman zajedno sa potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Crne Gore Ervinom Ibrahimovićem i evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos.
Na ploči piše da je na tom mjestu bio logor, u kojem su za vrijeme "velikosrpske agresije na Hrvatsku" smještani hrvatski zarobljenici. "Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi", ugravirano je na ploči.
Tvrdeći da se radi o lažnoj klasifikaciji, tadašnje otkrivanje spomen-ploče 2022. godine pokušalo je da onemogući desetak mještana.
Zahtjev 3. Bazen u Kotoru
Šansa je da će još jedan zahtjev Hrvatske uskoro biti usvojen i to promjena imena gradskog bazena u Kotoru.
Crnogorski parlament usvojio je 13. oktobra izmjene Zakona o sportu koje, između ostalog, predviđaju da se sportski objekti mogu nazivati po osobama od čije je smrti prošlo najmanje 40 godina. Od smrti vaterpoliste Zorana Gopčevića po čijem imenu se zove sporni bazen prošlo je 26 godina.
Gopčević je bio jedan od najuspješnijih crnogorskih vaterpolista koji je tokom ratnih 90-ih bio je čuvar u logoru Morinj. Zbog toga su, kako se navodi, hrvatski klubovi odbijali da igraju na tom bazenu, a reprezentacija je prijetila bojkotom Super finala Svjetskog kupa 2025.
Gopčević nikada nije procesuiran. Preminuo je 2000, sedam godina prije nego što je hrvatsko tužilaštvo dostavilo crnogorskim kolegama materijal o osumnjičenima za zločine u Morinju.
Crnogorska Akcija za ljudska prava (HRA) i hrvatska Documenta ranije su saopštili da su saglasni su da bazen treba preimenovati zbog poštovanja prava žrtava mučenja i međunacionalnog sklada.
Zahtjev 4. Procesuiranje ratnih zločinaca
Hrvatska traži i procesuiranje ratnih zločina. U Crnoj Gori je tokom prethodne tri decenije vođeno devet postupaka za ratne zločine, rekla je ranije za RSE pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Bojana Malović.
"Od prethodnih devet, do danas je pravosnažno okončano prvih sedam. Klapuh, Štrpci, Morinj i Vlado Zmajević završeni su osuđujućim presudama. U Deportacijama, Bukovici i Kaluđerskom lazu svi su oslobođeni - radi se o predmetima u kojima je i ekspert Evropske komisije rekao da su stavovi suda bili bez presedana i očigledno pogrešni", kazala je Malović.
U toku su dva postupka, a posljednja podignuta optužnica bila je 2024. godine rekli su iz Akcije.
Početkom prošle godine glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je naložio da se obnovi istraga u slučaju logora Morinj. U kojoj je fazi taj slučaj iz Specijalnog tužilaštva Crne Gore nisu odgovorili Radiju Slobodna Evropa.
Kako pojašnjava direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanac Prelević, izvještaji Specijalnog državnog tužilaštva pokazuju da napredak koči to što "Hrvatska ne odgovara na zamolnice."
"Očekujemo da Državno tužilaštvo Crne Gore javno saopšti koliko predmeta i koliko dugo čeka na hrvatske odgovore", kaže Gorjanac Prelević.
Dodaje i da se, sa druge strane u Hrvatskoj "već 19 godina bez ishoda vodi izviđaj u predmetu Lora 3, za zločine nad crnogorskim ratnim zarobljenicima u Splitu".
Zahtjev 5. Pitanje nestalih
Rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima. Prema podacima Komisije za nestala lica Vlade Crne Gore na listi nestalih lica je 50 osoba.
Dvije zemlje imaju postignut sporazum o saradnji na rješavanju pitanja nestalih osoba od 2017. godine.
Tea Gorjanc Prelević smatra da su opravdani zahtjevi Hrvatske koji se odnose na nestala lica i procesuiranje ratnih zločina na hrvatskom ratištu.
"Crna Gora ih može i mora ispuniti u mjeri u kojoj to zavisi od nje. Ipak, ova pitanja se ne mogu riješiti bez pune saradnje obje države", dodaje Gorjanac Prelević.
Smatra i da Crna Gora treba da otvori arhive, uključujući i vojnu dokumentaciju i dostavi podatke o 14 nestalih hrvatskih državljana.
"Istovremeno, u hrvatskim mrtvačnicama nalazi se oko 800 neidentifikovanih posmrtnih ostataka. Ne može se isključiti da su među njima i neki od tih nestalih. I Crna Gora od Hrvatske očekuje informacije o troje nestalih", kaže Prelević Gorjanac i dodaje: "Porodice nestalih na to čekaju već više od tri decenije".
Zahtjev 6. Imovinska pitanja Hrvata
Neriješeno je pitanje imovinskih prava hrvatskih porodica, uključujući 51 porodicu iz Tivta i druge iz Boke kotorske. Iz Hrvatske kažu da njihovi zahtjevi nisu riješeni uprkos pravosnažnim presudama ili dugotrajnim postupcima.
Jedna od tih porodica su i Tripkovići koje decenijama pokušavaju da povrate imovinu oduzetu poslije Drugog svjetskog rata i tokom ratnih devedesetih.
"I dalje kad zatvorim oči čujem šum mora i zrikavce ispred palate. Vidim svice u travi, sjetim se vrućina, lepeza i popodnevnih odmora. Kao da tamo i dalje sve živi", rekla je u ranijem razgovoru za RSE Mirjana Tripković-Pantar, potomkinja stare pomorske porodice iz Dobrote kod Kotora.
Ona danas živi u Rijeci, a kaže da je porodici od nekadašnjih 500.000 kvadratnih metara zemljišta u kotorskim naseljima Škaljari, Dobrota i Kavač ostalo tek nekoliko parcela.
Od konfiskacije 1945. pa do danas, navodi, postepeno su im oduzimali sve.
Prvo je, kaže, bila nacionalizacija, potom eksproprijacija, a od 1991. od 2000. nezakoniti upisi.
"Tim upisima oteto nam je više od 90 odsto imovine koja nam je ostala poslije nacionalizacije i eksproprijacije".
Kaže da devedesetih članovi njene porodice nisu dolazili u Boku, i da je tada došlo do "modernizacije Katastra", tokom koje su se, kaže, mijenjali brojevi parcela i parcele su se prekrajale, od jedne bi nastajale dvije ili tri, dio jedne bi se dodavao drugoj parceli i tako dalje.
"Kada smo 2003. god. došli u Boku vidjeli smo da smo opljačkani, više od 90 odsto imovine više nije bilo upisano na našu porodicu, nego na treća lica (ljudi s imenom i prezimenom, nepoznate osobe, razne firme, Opština...)".
Palata Tripković danas je vlasništvo crnogorskog poduzetnika Branka Ćupića.
Zahtjev 7. Pitanje granice
Jedno od otvorenih pitanja na kojem insistira Hrvatska je i granica na poluostrvu Prevlaka. Radi se o poluotoku na ulazu u Boku kotorsku dugačkom 2,6 kilometara.
Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi da poštuje nekadašnju granicu između dvije republike, u skladu sa principom prema kojem novonastale države nasljeđuju dotadašnje granice koji je potvrdila Badinterova komisija. Traži i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.
Nakon rješavanja kopnene granice, Hrvatska bi bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez određivanja rokova.
Nakon ratnih sukoba, Prevlaku koja se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, su do 2002. preuzeli posmatrači Ujedinjenih nacija. Tada je Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđeno da Hrvatska ima kopneni dio poluostrva i morski pojas ulaza u Boku, dok je dio akvatorijuma uz lijevu obalu poluostrva proglašen "ničijim morem".
Taj status je na snazi i danas, iako su vlade dvije države još 2008. pristupile traženju trajnog rješenja.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović rekao je početkom juna da smatra da Rt Oštro koji je dio Prevlake treba da pripadne Crnoj Gori i da je to državni interes "zato što se na taj način čuva ulaz u Boku Kotorsku."
Zahtjev 8. Brod Jadran
No, pitanja kao što je školski brod Jadran ostaju bez pomaka. Školski brod "Jadran", usidren u Tivtu je pitanje zbog koga je Hrvatska najmanje dva puta upućivala protestnu notu Crnoj Gori.
Dvije države su 09. oktobra u Zagrebu održale prvi sastanak mješovitih komisija čime su i zvanično počeli pregovori o rješavanju otvorenih bilateralnih pitanja. Crnogorsku komisiju predvodio je ministar odbrane Dragan Krapović, dok je hrvatsku komisiju predvodio ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman.
No, nakon sastanka je iz crnogorskog Ministarstva odbrane saopšteno da "Crna Gora ostaje pri svom stavu o vlasništvu nad školskim brodom Jadran i očekuje da se ovom pitanju, kao i pitanju sukcesije vojne imovine, pristupi odgovorno, strpljivo i uz uvažavanje argumenata obje strane."
Dodali su i da "dalje konsultacije i razmatranje predstavljene dokumentacije treba da doprinesu pronalaženju održivog rješenja, u duhu dobrosusjedskih odnosa i konstruktivnog dijaloga."
Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.
Do raspada Jugoslavije "Jadran" je bio u vlasništvu Ratne mornarice JNA sa bazom u Splitu. Nakon rata je dogovoreno je da se zajednička imovina Jugoslavije, može smatrati vlasništvom republike na čijoj teritoriji se zatekla u momentu izbijanja sukoba.
A brod "Jadran" se 1991. zatekao u Tivtu na remontu. Tako je ostao u posjedu Crne Gore što Hrvatska osporava jer mu je matična luka bio Split.
Crna Gora je najviše od svih kandidata napredovala u procesu proširenja i smatra se najizvjesnijom budućom članicom Evropske unije. U pregovorima o članstvu privremeno je zatvorila 21 poglavlje, a još 12 čeka na zatvaranje.
Cilj Vlade u Podgorici je da pregovore okonča do kraja ove godine. S obzirom na kalendar i broj preostalih poglavlja, riječ je o veoma ambicioznom, ali ne i neizvodljivom planu.
Ipak, evropski zvaničnici sve češće pominju mogućnost da pregovori budu završeni početkom 2027. godine.
Države članice EU su u aprilu odobrile početak izrade nacrta Ugovora o pristupanju Crne Gore. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos nagovijestila je da bi ugovor mogao biti potpisan već narednog ljeta.
Za otvaranje i zatvaranje svakog poglavlja, kao i za konačan tekst Ugovora o pristupanju, neophodna je saglasnost svih država članica.