"Smatram da smo, od samog početka ruske opšte invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, potcijenili činjenicu da je taj napad zapravo sastavni dio "rata iz sjenke" koji Rusija vodi širom Evrope. Riječ je o dva povezana fronta u okviru iste, šire borbe koju Kremlj vodi protiv Zapada", naveo je Christopher Wakler, potpredsjednik Centra za analizu evropske politike (CEPA) sa sjedištem u Vašingtonu.
Walker je govorio za Radio Slobodna Evropa u Pragu svega nekoliko dana nakon što se šef češke obavještajne službe pridružio zabrinutim glasovima evropskih država članica NATO saveza koje upozoravaju da Rusija, zbog zaglavljenosti u ratu u Ukrajini, intenzivira "rat iz sjenke" protiv njih.
U pojašnjenju termina "rat iz sjenke", Walker je rekao da se ponekad govori o "hibridnom ratu", naglašavajući da se tu radi o kampanjama koje imaju "kinetičke efekte".
"To nije potpuno, konvencionalno, intenzivno ratovanje tenkovima i avionima", rekao je i ukazao da je ono "dio pravog rata koji Rusija vodi protiv Evrope i Zapada".
Walker je takođe za Radio Slobodna Evropa (RSE) govorio i o aktivnom ratu u Ukrajini, saradnji Rusije, Kine i Irana kao i o tome kako političke podjele u Vašingtonu utiču na američku politiku prema ovim pitanjima.
Efekti i metode 'ratovanja iz sjene'
RSE: Vođenje "rata iz sjene" ni na koji način nije novi fenomen. Takođe, dezinformacije su očigledno veliki dio onoga o čemu danas razgovaramo.
Christopher Walker: Kognitivno ratovanje i korišćenje veoma zastrašujuće informacione infrastrukture su ključni dio ovoga. (Kognitivno ratovanje je strateški koncept koji ljudski mozak tretira kao bojno polje, op.red.)
RSE: Koja je svrha toga sa stanovišta Kremlja?
Walker: Smatram da na operativnom nivou ovo pruža relativno jeftin način za djelovanje protiv moćnijih protivnika. I upravo tako Kremlj razmišlja o tome.
Istovremeno, posmatrano u širem kontekstu, jasno je da rusko rukovodstvo traži način da razbije transatlantski savez, a time i Zapad u cjelini. To nije nikakva tajna.
Vladimir Putin je, na ovaj ili onaj način, jasno stavio do znanja da želi preispitivanje poretka uspostavljenog nakon Hladnog rata i drugačiju ulogu za Rusiju.
Ovo je jedan od glavnih instrumenata za ostvarivanje te ambicije.
RSE: Dovodi se do toga da javno mnjenje i politički krugovi u Evropi postaju nesigurni kada je riječ o suprotstavljanju Rusiji.
Walker: Mislim da je to dio te ambicije. Cilj je da se, naizgled, povećaju troškovi za evropska društva, kako bi se javnost zapitala da li je to vrijedno truda, odnosno da li su u stanju da izdvoje dovoljna sredstva za nastavak podrške Ukrajini.
Istovremeno, trebalo bi sagledati i kako su se neki od ovih poteza vratili kao bumerang; naime, sada vidimo da se Evropa ujedinjuje i ulaže sredstva, što je, po mom mišljenju, u interesu kako same Evrope, tako i šire transatlantske bezbjednosti, kako bi podržala Ukrajinu.
Sada se nalazimo u ključnom trenutku u kojem ruske vlasti očigledno pojačavaju pritisak kako bi slomile Evropu ili je navele da odustane od podrške Ukrajini. I čini mi se da je odgovor Evrope, barem u ovom trenutku, prilično čvrst i odlučan.
RSE: Smatrate da to ima kontraefekat, umjesto da donosi uspjeh?
Walker: Ovo nije priča čije je posljednje poglavlje već ispisano, i to bih posebno naglasio. Nalazimo se usred rata punog spektra.
To podrazumijeva rat punih razmjera u Ukrajini, kao i "rat iz sjenke" širom Evrope koji se intenzivira.
Tu spadaju sve učestalije sabotaže, napadi na željezničke pruge, upotreba dronova sa eksplozivom, pa čak i pokušaji atentata. Prema podacima koje pratimo mi, kao i druge organizacije, učestalost ovih događaja raste. Riječ je o veoma ozbiljnoj stvari.
U ovom trenutku može nas ohrabriti činjenica da Evropa ostaje čvrsta u svojoj podršci Ukrajini, ali predstoji nam dugotrajna borba u kojoj će ruske vlasti neminovno pojačavati svoje djelovanje u svim pomenutim oblastima.
Iskustva Baltika u sagledavanju prijetnje i održavanje jedinstva
RSE: Vjerovatno ne postoji dio Evrope koji je više usredsređen na ovu kampanju "iz sjenke", i više zabrinut zbog nje, od baltičkih država.
Smatrate li da njihova iskustva i reakcije pružaju uvid u ovu situaciju koji drugdje možda nije dovoljno prepoznat?
Walker: Mislim da se može reći da je tako. Ako sagledamo period od čitavih nekoliko decenija, baltičke države su veoma jasno sagledavale prijetnju, na način na koji mnoge druge evropske zemlje, čini mi se, nisu, jer su bile previše ušuškane u lažnom osjećaju sigurnosti, i u mnogo čemu nisu dovoljno rano saslušale upozorenja koja su stizala sa Baltika.
Sada pokušavamo da nadoknadimo propušteno.
Po mom mišljenju, trebalo bi veoma pažljivo saslušati perspektivu baltičkih zemalja, koje se nalaze na prvoj liniji fronta i imaju jedinstveno iskustvo.
RSE: Koliko je važno sveukupno jedinstvo Zapada? Jedinstvo između Vašingtona i Evrope, gdje se, čini se, ponekad javljaju značajne tenzije.
Walker: Mislim da se može reći da je jedinstvo među demokratijama kroz istoriju uvijek predstavljalo izazov. To nije ništa novo. Tokom proteklih 30 godina, pa čak i u periodu nakon Hladnog rata, tokom rata u Iraku i tako dalje, bilo je razdoblja kada je to jedinstvo bilo na ispitu.
Međutim, jedinstvo je suštinski važno. Sasvim je u redu, i očekivano za suverene, slobodne zemlje, da se ponekad spore ili raspravljaju o ključnim pitanjima.
Smatram da je još važnije imati zajedničku osnovu, zajedničko razumijevanje i zajedničku procjenu prijetnje, koja je danas ogromna.
Jedan od načina da se ovo sagleda, a prije 15 ili 20 godina, ovo bi bilo gotovo nezamislivo, jeste činjenica da Rusija, Kina, Iran, Sjeverna Koreja i Belorusija zapravo sarađuju.
Ta saradnja nije besprijekorna niti savršena, ali je zapravo prilično značajna. Riječ je o labavim vezama, koje se ponekad zasnivaju na trenutnim potrebama. Saradnja se uspostavlja usput, kada to odgovara njihovim interesima.
Ipak, taj stepen saradnje, uključujući i onaj koji se tiče rata punih razmjera u Ukrajini, gdje Kina, možda i najznačajnije, predstavlja ključni oslonac za ruski rat u Ukrajini – pri čemu Iran pruža razne vidove podrške, uključujući dronove Šahed, a Sjeverna Koreja obezbjeđuje vojnike i drugu pomoć, sve to djeluje na način koji bi, ne tako davno, bio zaista nezamisliv.
Stoga, demokratije moraju da ostvare adekvatno jedinstvo i saradnju kako bi se suočile sa ovim izazovom.
Dijeljenje obavještajnih podataka
RSE: Vjerujem da u Ukrajini postoji zabrinutost zbog trenutne rasprave o tome da li bi Sjedinjene Države mogle da uskrate obavještajne podatke koje su do sada dostavljale Ukrajini. Ili, zapravo, da li su već počele da uskraćuju te podatke. Koliko je ta mogućnost zabrinjavajuća?
Walker: Prije svega, važno je prepoznati hrabrost i borbu koju Ukrajinci vode, na neki način, za sve one koji danas žive u slobodnom svijetu. To je važno istaći.
A to je ujedno i dodatni razlog zašto bi Sjedinjene Države, zajedno sa svojim prirodnim saveznicima, trebalo da pruže podršku Ukrajini, kako bi ona mogla da se odbrani i pobijedi.
Ako Ukrajina ne pobijedi, odnosno ako ne bude u stanju da se odbrani, ishod takvog scenarija bio bi poguban za sve zemlje koje se nalaze zapadno od Ukrajine. Vladimir Putin je to nedvosmisleno stavio do znanja.
Smatram da bi Sjedinjene Države trebalo da pruže najveću moguću podršku, uključujući i obavještajnu podršku – a američka javnost to podržava. Važno je napomenuti da mnoga nedavna istraživanja javnog mnjenja pokazuju da blizu 70 odsto, a ponekad i više od 70 odsto Amerikanaca, podržava Ukrajinu i pružanje pomoći toj zemlji.
Stoga vjerujem da će taj temeljni politički stav, koji postoji u SAD, i ubuduće osigurati podršku Ukrajini.
RSE: A kada je riječ o "ratu iz sjenke", smatrate li da tu postoji jasan američki interes?
Walker: Ako se Rusiji dozvoli da nastavi sa ovim destruktivnim napadima širom Evrope koji, između ostalog, podrivaju evropske ekonomske kapacitete (jer je dio logike napada usmjeren na željeznice, na poslovne subjekte, a sada čujemo i izvještaje o navodnim, planiranim napadima na lidere industrija koje pružaju podršku Ukrajini), onda se mora povući crta.
U nedostatku jasno postavljene granice, ovi napadi će nastaviti da eskaliraju. Ne samo da će doći do eskalacije, već će se ona nastaviti, kao što se to dešava već neko vrijeme, a u interesu transatlantskih odnosa, kao i samih SAD, svakako nije da Evropa bude ekonomski, politički, fizički ili strukturno oslabljena.
Podrška koju dobija Rusija
RSE: Jedna od stvari koje ste takođe pomenuli, dotakli ste se toga, jeste podrška koju Rusija u Ukrajini dobija od Kine, Irana i Severne Koreje; svjedoci smo stepena saradnje koji je, kao što ste rekli, donedavno bio nezamisliv.
Koliko je, po vašem mišljenju, trajan taj savez – savez Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje, ili njegovi pojedini dijelovi?
Walker: Sklon sam mišljenju da je prilično trajan. Postoji shvatanje prema kojem je riječ o krhkom savezu, dijelom i zato što nijedna od tih zemalja nema demokratski legitimitet, pa su stoga politički postavljene na prilično nestabilne temelje, sa čime se, inače, slažem.
Ipak, ako sagledamo obrasce iz posljednjih desetak godina, može se reći da ti obrasci, ponašanja i postupci ukazuju na određenu trajnost u različitim oblastima.
I smatram da je to od ključnog značaja. Riječ je o bezbjednosnoj, vojnoj, ekonomskoj i diplomatskoj sferi, a naglasio bih i sferu ideja i informacija, u kojima ove zemlje pokazuju značajnu usklađenost, naročito kada je riječ o djelovanju protiv Zapada.
RSE: Da li je riječ o veoma bliskoj koordinaciji, ili je pak u pitanju neka vrsta ad hoc saradnje?
Walker: Mislim da je istina negdje između.
Svakako postoje različiti stepeni koordinacije, ali bih rekao da je riječ više o labavoj saradnji, gdje podkoalicije ili partneri djeluju zajedno kada se za to ukaže potreba ili prilika.
Takođe, nisam uvjeren da je riječ isključivo o oportunizmu. Ponekad se ovi odnosi – poput odnosa između Kine i Rusije, kao i veza sa drugim autoritarnim silama unutar ove grupacije – opisuju kao čisto oportunistički. Svakako da postoji ta oportunistička dimenzija, ali smatram da je riječ o nečemu višem.
Putin i Si na 'istoj talasnoj dužini'
RSE: A kako biste okarakterisali njihov odnos – odnos te dvojice ljudi?
Walker: Rekao bih da su na istoj talasnoj dužini; nazvao sam to "zajedničkom sviješću". Na veoma fundamentalnom nivou. Na primjer, obojica lidera sistematski guše slobodu izražavanja i slobodu govora.
Da navedem primjer. Smatra se da su se Vladimir Putin i Si Đinping od 2012. godine sastali oko 70 puta – bilo lično, bilo putem video-veze. To je period od trenutka kada je Si Đinping preuzeo vodeću ulogu kao generalni sekretar Komunističke partije Kine (uz druge funkcije), a Vladimir Putin se vratio na mjesto predsjednika Rusije.
Od samog početka su se sastajali, sarađivali i davali zadatke svojim saradnicima u okviru različitih inicijativa. Dakle, riječ je o gotovo deceniji i po razvoja i sazrijevanja njihovog odnosa, što, po mom mišljenju, ukazuje na nešto mnogo ozbiljnije od pukog, prolaznog ili površnog aranžmana.
RSE: Želio bih vas takođe pitati kako se na sve to gleda iz Vašingtona, budući da smo upravo posljednjih dana ponovno čuli predsjednika Trumpa kako izjavljuje da ne vjeruje da Rusija i Kina pomažu Iranu u sukobu sa Sjedinjenim Državama.
Walker: Mislim da se može reći kako mnogi izvještaji upućuju na to da su ti partneri – ili bolje rečeno, ti labavi partneri – na razne načine pružali pomoć.
Dio te podrške, mislim pritom na iransku i kinesku podršku Rusiji, traje već duže vrijeme. Ali, u novije vrijeme pojavili su se ozbiljni izvještaji prema kojima je Iranu [pružena] pomoć pri određivanju ciljeva, i to u saradnji sa Rusijom i/ili Kinom.
Smatram da te navode treba shvatiti vrlo ozbiljno; ako su istiniti, to znači da su ti režimi pružali podršku na način koji je američke vojnike mogao izložiti opasnosti, ili im čak nanijeti štetu. I mislim da je to izuzetno ozbiljna stvar.
RSE: Opisali ste odnos Putina i Sija kao izuzetno blizak. Da li on, samim tim, određuje i način na koji funkcioniše saradnja sa zemljama poput Irana i Severne Koreje, kao i možda sa drugim partnerima?
Walker: Mislim da određuje. Smatram da Kina drži kormilo; ona postavlja ton i, na neki način, nudi "dokaz koncepta" – pokazuje kako je moguće vladati, ograničavati ili potiskivati politička prava, a istovremeno ostvarivati ekonomski razvoj.
Vrijedi napomenuti da je ekonomska situacija u Kini trenutno prilično haotična, iz više razloga.
Tome se ne posvećuje dovoljno pažnje. Međutim, činjenica da postoji solidarnost između dve vodeće autoritarne sile, kao i značajna saradnja i odnosi između zemalja poput Sjeverne Koreje, Irana, Bjelorusije i drugih, šalje jasnu poruku: među diktaturama postoji svojevrsna mreža solidarnosti, u okviru koje one pružaju podršku jedna drugoj.
Suočavanje sa 'autoritarnim blokom'
RSE: Koji je najbolji način za suočavanje sa takvim blokom autoritarnih zemalja? Da li su to ekonomske mjere? Ili političke mere? Vjerovatno nije riječ isključivo o vojnim mjerama, ali šta je onda u pitanju? Kako bi ta kombinacija mjera otprilike izgledala?
Walker: Ne postoji jedinstven pristup ili strategija koji bi bili adekvatni za ovaj izazov.
Naravno, na osnovnom nivou, od najveće pomoći bila bi demokratska solidarnost među demokratskim državama koje su suočene sa napadima i štetnim djelovanjem tih diktatura.
Pored ostalih mjera, smatram da je od ključnog značaja fokusirati se na sferu informacija i ideja. To je često zanemaren aspekt djelovanja ovih režima, koje oni sprovode već veoma dugo.
Prema mnogim procjenama, Kina svake godine ulaže više milijardi dolara u svoje kapacitete za komunikaciju usmjerenu ka inostranstvu.
Prema većini procjena, Rusija svake godine ulaže stotine miliona dolara putem svojih državnih medija, posrednika, prikrivenih kanala djelovanja, uticajnih pojedinaca (influensera) i tako dalje.
Dakle, postoji čitava infrastruktura koju koriste ove velike zemlje, a vrijedi napomenuti da one same uskraćuju slobodu izražavanja unutar svojih granica, koje su veoma aktivne i veoma posvećene djelovanju i učestvovanju u informacionom prostoru izvan svojih granica.
Smatram da bi slobodna društva to morala da imaju u vidu. Ako analiziramo logiku koja stoji iza postupaka ovih lidera, dolazimo do zaključka da oni to čine jer smatraju da je to značajno i važno.
Smatram da je veoma važno imati na umu da naše zemlje mogu da odbrane svoje vrijednosti i strateške interese samo ako i same značajno ulažu u ovu sferu i posvećuju joj dužnu pažnju.
Dok su naša ulaganja u padu. To nije dobar recept.