U trenutku kada se Kosovo suočava s brojnim političkim i institucionalnim izazovima, trka za mjesto predsjednika ponovo je u centar pažnje vratila sukobe između tri glavne političke snage.
Samo sedmicu dana prije isteka ustavnog roka za izbor šefa države, zemlja je i dalje bez dogovora, što odražava ne samo nedostatak kompromisa, već i dublju borbu za politički uticaj.
Pokret Samoopredjeljenje (LVV), kao vladajuća stranka, te dvije glavne opozicione partije - Demokratska partija Kosova (PDK) i Demokratski savez Kosova (LDK) - i dalje su na suprotnim pozicijama kada je riječ o ovom procesu.
Ustavni rok ističe 28. aprila, ali za sada nema nikakvih nagovještaja mogućeg dogovora.
Bitka za birače, a ne za predsjedništvo?
Posmatrači političkih zbivanja ocjenjuju da se, mimo javnih izjava, trka za predsjednika Kosova pretvorila u instrument za sticanje izbornih poena.
Politolog Dritëro Arifi rekao je za Radio Slobodna Evropa da bi svaka stranka koja bi uspjela da kroz dogovor obezbijedi ovaj položaj to predstavila kao veliku pobjedu pred svojim biračima.
"Stranke pokušavaju da to prikažu kao pobjedu. U ovom slučaju, to bi apsolutno bilo Samoopredjeljenje. Ali i dvije opozicione stranke (PDK i LDK) bi to predstavile kao neku vrstu polupobjede, bez obzira na izborni ishod", ocjenjuje on.
Rezultati izbora održanih 28. decembra 2025. dodatno komplikuju ovu političku bitku: Pokret Samoopredjeljenje (LVV) je osvojio više od 51 odsto glasova i 57 poslaničkih mjesta u Skupštini, PDK 20,2 odsto i 22 poslanika, dok je LDK dobio 13,2 odsto glasova i 15 poslanika.
To znači da nijedna od stranaka nema dovoljan broj glasova za izbor predsjednika bez međupartijske saradnje.
Prema Ustavu, predsjednik Kosova bira se sa 80 glasova.
Ukoliko nijedan kandidat ne dobije potreban broj glasova u prva dva kruga glasanja, organizuje se treći krug. Da bi taj krug bio uspješan, u glasanju mora učestvovati najmanje 80 poslanika, a kandidat koji dobije najmanje 60 glasova biva izabran za predsjednika.
U slučaju neuspjeha, zemlja ide na nove izbore.
Šta su predlagale partije?
Do sada je Samoopredjeljenje (LVV) predložilo dva imena za predsjednika - Glauka Konjufcu i Fatmiru Kollçaku.
Međutim, odbijanje opozicije da obezbijedi neophodan kvorum primoralo je premijera Albina Kurtija, ujedno i lidera Samoopredjeljenja, da započne sastanke s čelnicima Demokratske partije Kosova (PDK) i Demokratskog saveza Kosova (LDK).
PDK je zatražio da upravo ta stranka predloži kandidata za predsjednika, ali ju je LVV kritikovala zbog nedostatka transparentnosti kada je riječ o konkretnim imenima.
LDK se usprotivio ideji da jedna partija - u ovom slučaju Samoopredjeljenje - kontroliše sva tri ključna državna organa: Vladu, Skupštinu i Predsjedništvo.
Taj stav predsjednik LDK-a Lumir Abdixhiku ponovio je i nakon posljednjeg sastanka s Kurtijem, održanog 20. aprila.
Kurti je izjavio da je LDK-u ponudio učešće u Vladi ili mjesto predsjednika Skupštine - ponudu koju je, kako je rekao, ta stranka odbila.
Slična ponuda upućena je i PDK-u, ali je njen lider Bedri Hamza ocijenio kao neozbiljnu, ističući da nije bilo zvaničnog poziva na sastanak.
Kurti je 21. aprila ponovio da je ponuda upućena objema opozicionim partijama bila "vrlo velikodušna", ali da one, prema njegovim riječima, nisu zainteresovane za deblokadu procesa.
"Ne kažem da je opozicija nevažna, naprotiv, dao sam velikodušnu ponudu. Predsjednik LDK-a može postati potpredsjednik Vlade, moj zamjenik, i pored toga biti ministar spoljnih poslova. Dakle, imali bi četiri ministarstva i mjesto potpredsjednika Vlade", rekao je, između ostalog, Kurti.
Obje opozicione partije u međuvremenu su saopštile da više neće nastavljati razgovore o ovom pitanju.
Radio Slobodna Evropa pokušao je da kontaktira predstavnike sve tri partije, ali nije dobio odgovor ni od jednog od njih.
Politička strategija i nedostatak iskrenosti
Analitičar Artan Muhaxhiri ovu konfrontaciju vidi više kao stratešku igru nego kao iskren pokušaj izbora predsjednika.
Prema njegovim riječima, Samoopredjeljenje nije dalo jasne signale spremnosti na kompromis, a opozicija je toga svjesna.
"U stvarnosti, 'bitka za predsjedništvo' nije bila u potpunosti takva. Obje strane koristile su ovo pitanje i u svrhe koje prevazilaze zvanično deklarisane ciljeve. Premijer Kurti je to upotrijebio kao sredstvo za optuživanje opozicije i za populističku dobit, dok je opozicija situaciju iskoristila kako bi razotkrila njegove maksimalističke tendencije", ocjenjuje Muhaxhiri za Radio Slobodna Evropa.
On dodaje da su opozicione stranke nastojale da prikažu premijera kao političara nesposobnog da gradi saradnju, uprkos snažnoj izbornoj podršci koju ima.
Predsjedništvo kao sredstvo balansa ili političke dominacije?
Funkcija predsjednika Kosova smatra se uglavnom ceremonijalnom, ali ona nosi i određena važna ovlašćenja zagarantovana Ustavom.
Predsjednik sukreira spoljnu politiku, potpisuje međunarodne sporazume, imenuje ambasadore i visoke zvaničnike, predsjedava Savjetom bezbjednosti i ima ulogu u zakonodavnom procesu.
Zbog toga je kontrola nad ovom funkcijom od strateškog značaja.
Prema Arifiju, ukoliko bi Samoopredjeljenje obezbijedilo mjesto predsjednika, to bi značilo gotovo potpunu institucionalnu dominaciju.
"… a ukoliko bi druge partije preuzele tu funkciju, one bi preko predsjednika pokušale da izgrade mehanizme institucionalnog balansa prema vlasti većine ili da stvore poziciju koja bi donijela veću fleksibilnost u vođenju politike u zemlji", kaže on.
Slično mišljenje dijeli i Muhaxhiri, ističući da je cilj Samoopredjeljenja konsolidacija moći, dok opozicija nastoji da uspostavi protivtežu.
Ipak, dodaje da je svaki pokušaj takvog balansa teško ostvariv u postojećim političkim okolnostima.
"Opozicija je možda imala plan da stvori neku vrstu balansa vlasti. Ali, suštinski, čak i ako je takav scenario postojao, on je bio nerealan, jer sa premijerom Kurtijem takav pristup, u ovim okolnostima, nije moguć", smatra Muhaxhiri.
Ka novom izbornom ciklusu?
Blokada u izboru predsjednika, u ovom trenutku, djeluje gotovo nerješiva.
Prema Muhaxhiriju, nedostatak političke volje i nesposobnost partija da postignu racionalan kompromis guraju zemlju ka novim parlamentarnim izborima.
"Kristalno je jasno - ne postoji druga opcija osim vanrednih parlamentarnih izbora. U vrijeme velikih geopolitičkih potresa, dubokih neizvjesnosti i globalnih preraspodjela, ova situacija odražava jednu bizarnu želju naših političara", ocjenjuje Muhaxhiri.
Međutim, ni taj scenario ne garantuje rješenje.
Arifi izražava skepticizam da bi prijevremeni izbori mogli donijeti političku i institucionalnu stabilnost.
"Moja bojazan je da, čak i ako se ide na izbore, neće biti dugoročnog rješenja. Šta ako rezultati budu približno isti i ponovo ne bude dogovora o predsjedniku? Tada rizikujemo da ni ove godine nemamo legitimnu vladu, niti funkcionalan parlament. Na taj način mogla bi biti izgubljena i 2026. godina, isto kao i 2025.", ocjenjuje Arifi.
Ova upozorenja oslanjaju se na nedavno političko iskustvo zemlje.
Tokom 2025. godine, Kosovo je održalo dva kruga parlamentarnih izbora. Na redovnim izborima 9. februara, Samoopredjeljenje je osvojilo prvo mjesto sa više od 41 odsto glasova, ali nije uspjelo da konsoliduje institucije.
Ta situacija dovela je zemlju do prijevremenih izbora, održanih 28. decembra.
Institucionalna situacija
Mandat dosadašnje predsjednice Vjose Osmani istekao je 4. aprila.
U skladu s Ustavom Kosova, dužnost vršioca dužnosti predsjednice preuzela je predsjednica Skupštine, Albulena Haxhiu.
Mjesec ranije, 5. marta, Samoopredjeljenje je za ovu funkciju predložilo dvoje kandidata - Glauka Konjufcu i Fatmiru Kollçaku.
Međutim, izborni proces nije završen zbog nedostatka kvoruma u Skupštini.
Dan kasnije, Osmani je donijela dekret o raspuštanju Skupštine, ali ga je Ustavni sud poništio, ocijenivši da nema pravno dejstvo i dajući Skupštini rok do 28. aprila da izabere novog predsjednika.
