Uoči sastanka političkih lidera sa zvaničnicima EU i SAD-a u Butmiru kod Sarajeva, na kojem će biti razgovarano o promjenama Ustava BiH, malo je optimizma da će biti bilo kakvog dogovora, iako su i pravni stručnjaci jedinstveni u ocjeni da je postojeći ustav neodrživ.
Najviši pravni dokument Bosne i Hercegovine, koji je donesen prije 14 godina u Dejtonu, jedinstven je u svijetu jer komponente koje su u njega ugrađene ne poznaje niti jedan pravni sistem. Iako su mnogi nakon rata bili skloni izjavama kako je on, uprkos njegovim lošim stranama, zaustavio sukobe u BiH, činjenica je da su upravo te loše strane dodatno zakomplikovale funkcionisanje države i dovele je do toga da ima potpuno neefikasnu državnu administraciju koja broji 100.000 ljudi, 400.000 nezaposlenih osoba i nalazi se pred političkim i finansijskim kolapsom.
To je tlo na kome su se razvile nacionalna homogenizacija i međunacionalna mržnja, što potvrđuju nacionalistički ispadi na fudbalskim utakmicama, ulicama i sl, na kojim se mogu čuti povici „Ovo je Srbija, ovo je Srbija...“ i odgovori "Ali u panjevima. Ovo je Bosna, ovo je Bosna...“
Podijeljenost po nacionalnom principu nije strana ni najmlađima. Većina njih rođena je poslije rata, ali uprkos tome njihova percepcija države u kojoj žive svodi se na to da se druže samo sa vršnjacima čija je vjeroispovijest ista kao i njihova, pa kažu: „Ne ide mi se sa njima, druga vjera“ ili „Trebamo ići razdvojeno zato jer su različite vjere.“
Rat nije zaustavljen donošenjem Ustava
Kako je postojeći Ustav Bosne i Hercegovine u suprotnosti sa svim pravnim sistemima u svijetu, nije teško zaključiti da se radi o jednoj vrsti eksperimenta međunarodne zajednice. U prilog toj konstataciji, kaže profesor banjalučkog Pravnog fakulteta Ivan Šijaković, ide i činjenica da niti jedna država nema dva entiteta od kojih jedan u svom nazivu ima republiku i svojstva države, a drugi je federacija kantona:
„To nigdje nema jer niti može ni teorijski ni u praksi. Ako je federacija, to znači da je posebna jedinica, ako je republika to znači već nivo državnosti, i jedno i drugo - i njih dvoje mogu samo da čine konfederaciju.“
Ekspert za pravna pitanja, nekadašnji profesor ustavnog prava na sarajevskom Univerzitetu Ćazim Sadiković kaže kako je najveća zabluda u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini ta da je rat zaustavljen Dejtonskim sporazumom. Ratni sukobi se zaustavljaju oružanim silama, a ne donošenjem ustava, ističe Sadiković:
„Jedno je zaustavljanje rata, drugo je mirovni sporazum, a tek treće je donošenje ustava poslije ovih neophodnih faza koje slijede završetak konflikta u regionu - ne rata u BiH nego rata u regionu Zapadnog Balkana, jer tako piše u Dejtonskom mirovnom sporazumu.“
Država bez vlade i premijera
Posljedice toga što su Ustav BiH pisale u to doba zaraćene strane bez učešća pravnih stručnjaka, i čiji je jedini cilj bio da dobiju što veći postotak teritorije su nemjerljive i ostavile su traga na zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti. Tako danas Bosna i Hercegovina nema vladu, niti premijera, parlament države ima dva doma u kojima se glasa po entitetskom i nacionalnom prinicipu, a ne postoji ni vrhovni sud. Profesor sarajevskog Pravnog fakulteta Zdravko Grebo kaže kako se, zapravo radi o “frankeštajnskoj” tvorevini:
„U ustavnoj teoriji to se zove oktroisani ili nametnuti ustav. Nikada u ustavnoj historiji ustav jedne zemlje nije bio sastavni dio mirovnog sporazuma.“
Jedna od netipičnih kategorija u Ustavu BiH je poznavanje samo tri naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata. Manjine u državi nemaju apsolutno nikakva prava, a postojeći Ustav im ne dozvoljava da budu izabrani na bilo koju funkciju vlasti. Takvog nepoštivanja ljudskih prava nema nigdje u svijetu, navodi predsjednik Helsinškog komiteta u BiH Srđan Dizdarević:
„Ustav nas zaista tjera u torove, prisiljava nas da se identifikujemo prevashodno kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, dodatno nas on u biti tjera da živimo na određenim teritorijama u zavisnosti od toga kojoj etničkoj grupaciji pripadamo.“
Dejtonske zidine u bosanskim glavama
A da je Bosna i Hercegovina najkomplikovanija država ne samo na tlu evropskog kontinenta već i u svijetu svjedoči i slovenski poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin. On kaže da treba biti realan i napraviti ustavne promjene koje će biti prilagođene ustavima kakve imaju i ostale države. Međutim, poteškoće da se to i uradi mogu nastati u, kako kaže, bosanskim glavama:
„U bosanskim glavama postoji, ne mogu i ne smijem reći - Berlinski zid, ali postoje tzv. dejtonske zidine. I na drugoj strani, ja ne vjerujem u način na koji to vodi gospodin Bildt.“
I dok su neki pravni stručnjaci skloni ocjenama kako ustavne reforme trebaju početi jačanjem državnih institucija, drugi, poput direktora Međunarodnog foruma Bosna Rusmira Mahmutćehajića, smatraju da je osnovni preduslov za to da se Srbija i Hrvatska ne miješaju u unutrašnje prilike BiH i da je počnu doživljavati kao demokratsku i suverenu državu:
„Ono što vi danas vidite kao potpunu nenormalnost čitavog pravnog BiH posljedica je činjenice da su Beograd i Zagreb neprincipijelno i dalje uključeni protiv BiH.“
Prema definiciji, Ustav kao najviši pravni dokument jedne države je dokument koji određuje principe i zakone države. On određuje autoritet i ograničenja državnih institucija i odnose između njih. Niti jednu od ovih karakteristika Ustav BiH ne poznaje. Apsurd predstavlja i činjenica da taj najviši pravni dokument nikada nije preveden niti na jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, a njegova originalna engleska verzija se, umjesto u Sarajevu, nalazi u Parizu.
Najviši pravni dokument Bosne i Hercegovine, koji je donesen prije 14 godina u Dejtonu, jedinstven je u svijetu jer komponente koje su u njega ugrađene ne poznaje niti jedan pravni sistem. Iako su mnogi nakon rata bili skloni izjavama kako je on, uprkos njegovim lošim stranama, zaustavio sukobe u BiH, činjenica je da su upravo te loše strane dodatno zakomplikovale funkcionisanje države i dovele je do toga da ima potpuno neefikasnu državnu administraciju koja broji 100.000 ljudi, 400.000 nezaposlenih osoba i nalazi se pred političkim i finansijskim kolapsom.
To je tlo na kome su se razvile nacionalna homogenizacija i međunacionalna mržnja, što potvrđuju nacionalistički ispadi na fudbalskim utakmicama, ulicama i sl, na kojim se mogu čuti povici „Ovo je Srbija, ovo je Srbija...“ i odgovori "Ali u panjevima. Ovo je Bosna, ovo je Bosna...“
Podijeljenost po nacionalnom principu nije strana ni najmlađima. Većina njih rođena je poslije rata, ali uprkos tome njihova percepcija države u kojoj žive svodi se na to da se druže samo sa vršnjacima čija je vjeroispovijest ista kao i njihova, pa kažu: „Ne ide mi se sa njima, druga vjera“ ili „Trebamo ići razdvojeno zato jer su različite vjere.“
Rat nije zaustavljen donošenjem Ustava
Kako je postojeći Ustav Bosne i Hercegovine u suprotnosti sa svim pravnim sistemima u svijetu, nije teško zaključiti da se radi o jednoj vrsti eksperimenta međunarodne zajednice. U prilog toj konstataciji, kaže profesor banjalučkog Pravnog fakulteta Ivan Šijaković, ide i činjenica da niti jedna država nema dva entiteta od kojih jedan u svom nazivu ima republiku i svojstva države, a drugi je federacija kantona:
„To nigdje nema jer niti može ni teorijski ni u praksi. Ako je federacija, to znači da je posebna jedinica, ako je republika to znači već nivo državnosti, i jedno i drugo - i njih dvoje mogu samo da čine konfederaciju.“
Ekspert za pravna pitanja, nekadašnji profesor ustavnog prava na sarajevskom Univerzitetu Ćazim Sadiković kaže kako je najveća zabluda u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini ta da je rat zaustavljen Dejtonskim sporazumom. Ratni sukobi se zaustavljaju oružanim silama, a ne donošenjem ustava, ističe Sadiković:
„Jedno je zaustavljanje rata, drugo je mirovni sporazum, a tek treće je donošenje ustava poslije ovih neophodnih faza koje slijede završetak konflikta u regionu - ne rata u BiH nego rata u regionu Zapadnog Balkana, jer tako piše u Dejtonskom mirovnom sporazumu.“
Država bez vlade i premijera
Posljedice toga što su Ustav BiH pisale u to doba zaraćene strane bez učešća pravnih stručnjaka, i čiji je jedini cilj bio da dobiju što veći postotak teritorije su nemjerljive i ostavile su traga na zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti. Tako danas Bosna i Hercegovina nema vladu, niti premijera, parlament države ima dva doma u kojima se glasa po entitetskom i nacionalnom prinicipu, a ne postoji ni vrhovni sud. Profesor sarajevskog Pravnog fakulteta Zdravko Grebo kaže kako se, zapravo radi o “frankeštajnskoj” tvorevini:
„U ustavnoj teoriji to se zove oktroisani ili nametnuti ustav. Nikada u ustavnoj historiji ustav jedne zemlje nije bio sastavni dio mirovnog sporazuma.“
Jedna od netipičnih kategorija u Ustavu BiH je poznavanje samo tri naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata. Manjine u državi nemaju apsolutno nikakva prava, a postojeći Ustav im ne dozvoljava da budu izabrani na bilo koju funkciju vlasti. Takvog nepoštivanja ljudskih prava nema nigdje u svijetu, navodi predsjednik Helsinškog komiteta u BiH Srđan Dizdarević:
„Ustav nas zaista tjera u torove, prisiljava nas da se identifikujemo prevashodno kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, dodatno nas on u biti tjera da živimo na određenim teritorijama u zavisnosti od toga kojoj etničkoj grupaciji pripadamo.“
Dejtonske zidine u bosanskim glavama
A da je Bosna i Hercegovina najkomplikovanija država ne samo na tlu evropskog kontinenta već i u svijetu svjedoči i slovenski poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin. On kaže da treba biti realan i napraviti ustavne promjene koje će biti prilagođene ustavima kakve imaju i ostale države. Međutim, poteškoće da se to i uradi mogu nastati u, kako kaže, bosanskim glavama:
„U bosanskim glavama postoji, ne mogu i ne smijem reći - Berlinski zid, ali postoje tzv. dejtonske zidine. I na drugoj strani, ja ne vjerujem u način na koji to vodi gospodin Bildt.“
I dok su neki pravni stručnjaci skloni ocjenama kako ustavne reforme trebaju početi jačanjem državnih institucija, drugi, poput direktora Međunarodnog foruma Bosna Rusmira Mahmutćehajića, smatraju da je osnovni preduslov za to da se Srbija i Hrvatska ne miješaju u unutrašnje prilike BiH i da je počnu doživljavati kao demokratsku i suverenu državu:
„Ono što vi danas vidite kao potpunu nenormalnost čitavog pravnog BiH posljedica je činjenice da su Beograd i Zagreb neprincipijelno i dalje uključeni protiv BiH.“
Prema definiciji, Ustav kao najviši pravni dokument jedne države je dokument koji određuje principe i zakone države. On određuje autoritet i ograničenja državnih institucija i odnose između njih. Niti jednu od ovih karakteristika Ustav BiH ne poznaje. Apsurd predstavlja i činjenica da taj najviši pravni dokument nikada nije preveden niti na jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, a njegova originalna engleska verzija se, umjesto u Sarajevu, nalazi u Parizu.
