Posljedice rata Izraela i Sjedinjenih Američkih Država protiv Irana, koji je izazvao globalni energetski šok, već se osjećaju i u privredi Bosne i Hercegovine.
Nagli rast cijena nafte i plina povećava troškove transporta i proizvodnje, prijeti novim poskupljenjima te dodatno razotkriva ranjivost domaće ekonomije, koja u potpunosti zavisi od uvoza energenata.
Troškovi proizvodnje u pojedinim proizvodnim granama industrije skočili su i do 10 odsto, a mnogi očekuju milionska povećanja troškova.
Iz kompanija u prehrambenom, građevinskom i hemijskom sektoru kažu da troškove ne mogu u potpunosti prebaciti na kupce.
U sektoru proizvodnje hrane očekuju povećanje cijena sirovina, ambalaže i transporta
U kompaniji AS Holding, u okviru koje posluje 17 bh. kompanija u oblasti proizvodnje, distribucije i prodaje hrane još uvijek rade analize poskupljenja troškova poslovanja.
U narednom periodu očekuju povećanje cijena sirovina i ambalaže, što znači i da će dobavljači zasigurno povećati cijene.
"Situacija na globalnom tržištu vezano za povećanje cijena goriva apsolutno utiče i na nas i to primarno na distribuciju i logistiku. Troškovi nam značajno rastu. Pogotovo se to osjeti u logistici i transportu gdje smo odmah primijetili negativne efekte", kaže Sanel Čeljo, potpredsjednik lanca snabdijevanja AS Holdinga za Radio Slobodna Evropa (RSE)
On ističe da proizvodni troškovi kod dobavljača sirovina rastu, što se postepeno već osjeti, ali da tek očekuju još veće i značajnije povećanje cijena.
"Nažalost, ne vidimo svjetlo na kraju tunela. Nismo sigurni da će se situacija ubrzo promijeniti jer i dalje traju ti sukobi na Bliskom Istoku", kazao Čeljo.
Bosna i Hercegovina uvozi u prosjeku skoro 70 odsto svojih potreba za hranom, a uvoz nekih proizvoda, poput ulja, ribe te žitarica, ide i do 90 odsto.
U prethodnih šest godina ostvarila je trgovinski deficit u oblasti hrane i poljoprivrednih proizvoda od preko 24 milijarde maraka (12.3 milijarde evra).
Samo u prošloj godini je ostvaren deficit od preko četiri milijarde maraka (oko 2 milijarde evra), a da se trend nastavlja pokazuju i uporedni podaci za prva tri mjeseca prošle i ove godine.
Milionski dodatni troškovi u građevinskom sektoru
Građevinski sektor posebno pogađa skok cijene nafte, jer podiže cijenu transporta, koja u velikoj mjeri utiče na cijenu sirovina i gotovih proizvoda.
Iz Heidelberg Cementare Kakanj, jednog od najvećih proizvođača građevinskih materijala u BiH, kažu da se suočavaju sa velikim troškovima u proizvodnji, ali da sav trošak ne mogu prebaciti na kupce.
Branimir Muidža, direktor kompanije, kažu da su već početkom godine bili suočeni sa značajnim poskupljenjem električne energije od oko 20 odsto, što je rezultiralo dodatnim troškom većim od 2,5 miliona konvertibilnih maraka (1.28 miliona evra).
"Na to se nadovezalo i poskupljenje goriva. Mi godišnje prevezemo između 2 i 2,5 miliona tona robe. Kada cijena goriva raste iz dana u dan, uz velike cjenovne šokove, to ima snažan dodatni uticaj na poslovanje", navodi Muidža.
Prema internim procjenama, samo po osnovu skupljeg transporta i energenata, godišnji dodatni troškovi mogli bi iznositi između 4 i 4,5 miliona maraka (između 2 i 2,3 miliona evra), a ukupno, uključujući i druge stavke, između 10 i 15 miliona KM (između 5 i 7,6 miliona evra).
Samo u prva tri mjeseca ove godine BiH je povećala trgovinski deficit u ovoj oblasti za preko 10 odsto.
Poseban teret ove godine predstavlja i uvođenje CBAM mehanizma (mehanizam za karbonsko prilagođavanje na granici), koji se odnosi na izvoz cementa u Evropsku uniju.
"Izvozimo između 25 i 30 odsto proizvodnje u EU, prije svega u Hrvatsku. Samo CBAM će nas koštati između 8 i 12 evra po toni cementa, što znači dodatnih pet miliona maraka godišnje (oko 2,5 miliona evra)", objašnjava Muidža.
Uprkos rastu troškova, cijene cementa povećane su tek 3 do 6 odsto, u zavisnosti od tržišta i ugovorenih uslova, jer, kako kaže, "nijednoj kompaniji nije cilj da poskupljenjima dodatno smanjuje potražnju".
Skuplja proizvodnja do 10 odsto u hemijskoj industriji
Alumina Zvornik proizvodi hemijske proizvode koji su ključne sirovine za aluminijsku, građevinsku, hemijsku i automobilsku industriju, a gotovo cjelokupna proizvodnja ide u izvoz.
Porast cijena energenata doveo je do porasta troškova proizvodnje u prosjeku 20 do 30 evra po toni, što predstavlja povećanje od pet do 10 odsto zavisno od vrste proizvoda.
"Riječ je o kumulativnom efektu skupljeg transporta, rasta cijena sirovina i indirektnog rasta cijene gasa, čija se cijena formira prema nafti", kaže Radislav Filipović, direktor Alumine.
S obzirom na to da oko 98 odsto proizvodnje Alumine ide u izvoz, rast cijena goriva i transporta direktno se odražava na konkurentnost na međunarodnom tržištu.
Kompanija je već započela razgovore s kupcima o korekciji cijena, ali su ugovori najčešće vezani za kvartalne ili godišnje cjenovne paritete, što otežava brzo prilagođavanje.
Bez gasa nema ni proizvodnje
Rat protiv Irana najviše podiže cijene prirodnog gasa u Evropi, a BiH je tu u posebno osjetljivoj poziciji jer nema LNG terminale, nema mogućnost alternativnog snabdijevanja i za sada u potpunosti zavisi od jedinog pravca isporuke, odnosno ruskog gasa koji dolazi Turskim tokom iz smjera Srbije.
Ako dođe do problema u snabdijevanju, pitanje nije cijena nego da li gasa uopšte ima, što direktno ugrožava metalnu, hemijsku i prehrambenu industriju.
Alumina je jedan od najvećih potrošača gasa u zemlji, pa svaka neizvjesnost u snabdijevanju predstavlja opasnost po nastavak proizvodnje.
Filipović ističe da nemaju vlastite rezerve i u potpunosti zavisi od isporuke putem gasovoda.
"Nemamo sopstvene zalihe. Ako nema gasa u gasovodu, nema ga ni za nas. Postoje alternativna rješenja u pojedinim fazama proizvodnje, ali ona ne mogu u potpunosti zamijeniti prirodni gas. To ostaje veliko pitanje i velika nepoznanica", naglašava Filipović.
Strukturna ranjivost bh. ekonomije
Iz Spoljnotrgovinske komore BiH upozoravaju da je Bosna i Hercegovina visoko ranjiva na promjene cijena nafte, zbog gotovo potpune zavisnosti od uvoza energenata, niskog nivoa energetske efikasnosti i ograničenih mogućnosti državne intervencije.
Iz odjela Komore za makroanalizu, za Radio Slobodna Evropa ističu da rast cijena nafte i naftnih derivata, ne djeluje samo kao kratkoročni šok, već razotkriva duboke strukturne slabosti bh. ekonomije.
"Najviše su pogođeni energetski intenzivni sektori, metali, hemijska industrija i građevinarstvo, uz snažan indirektan efekat na transport i ukupnu prerađivačku industriju. Povećani proizvodni i logistički troškovi slabe cjenovnu konkurentnost bh. proizvoda, posebno u uslovima kada zemlja većinom izvozi robu s nižom dodatom vrijednošću", navodi se u analizi Komore.
Istovremeno, ističu da rast cijena energenata dodatno podstiče inflaciju, smanjuje kupovnu moć stanovništva i usporava ekonomsku aktivnost.
U Komori upozoravaju da bi dugotrajan rast cijena energenata mogao dovesti do pada izvoza, smanjenja industrijske proizvodnje i zaposlenosti, te daljeg slabljenja konkurentnosti bh. privrede.
Sagovornici se slažu da je prostor za dalji rast cijena proizvoda vrlo ograničen, jer tržište i kupci teško prihvataju nova poskupljenja.
Ublažavanje negativnih posljedica, prema ocjeni stručnjaka, zahtijeva kombinaciju kratkoročnih mjera podrške privredi, ali i dugoročnih reformi usmjerenih na veću energetsku efikasnost, diversifikaciju izvora snabdijevanja i prelazak ka proizvodima sa većom dodatom vrijednošću.
Vlasti bez konkretnih mjera za stabilizaciju cijena goriva
U Bosni i Hercegovini su vlasti na poskupljenje goriva izazvano ratom u Iranu reagovale uglavnom kroz entitetske mjere, dok državni nivo nije donio sistemsko rješenje.
U oba bh. entiteta ograničena je visina marži na gorivo. U Republici Srpskoj je uveden povrat od oko 0,10 KM (oko 0,5 evra) po litru goriva građanima RS, koji se obračunava direktno na pumpama.
Na nivou BiH izostala je odluka o privremenom ukidanju akciza zbog političkih blokada, pa je najveći teret rasta cijena prebačen na građane i privredu.
BiH nema robne rezerve nafte i gasa na državnom nivou, pa ne može ni djelovati na tržištu.
Republika Srpska nema robne rezerve od 2017. godine, kada su otišle u stečaj, dok Federacija BiH ima ograničene količine nafte.