Posledice rata u Iranu prelile su se s bojnog polja, pretvorivši se u odmah u šokantan faktor za globalna energetska tržišta. Za više od mesec dana žestokih neprijateljstava – s napadima SAD i Izraela s jedne strane i odmazdom Irana s druge strane – cena sirove nafte Brent, globalne referentne vrednosti, porasla je za skoro 50 odsto na vrhuncu krize.
Taj skok, podstaknut neizvesnošću oko globalnog snabdevanja, brzo se odrazio na evropska energetska tržišta – sve do Kosova.
Bez sopstvene rafinerije nafte, Kosovo potpuno zavisi od uvoza i, samim tim, direktno je izloženo fluktuacijama cena na međunarodnim tržištima. Od početka sukoba 28. februara do sredine aprila, cene nafte na Kosovu porasle su za više od 50 centi po litru.
U pokušaju da kontroliše tržište, Ministarstvo industrije, preduzetništva i trgovine odredilo je maksimalnu trgovinsku maržu za naftne derivate, ograničavajući time prostor ua profit prodavaca, a potom je to zamenilo postavljanjem najveće cene.
Međutim, efekat ove mere ostaje diskutabilan, posebno za preduzeća koja direktno zavise od uvoza i globalnih lanaca snabdevanja. Neka od njih izveštavaju da to nije dovoljno da nadoknadi povećanje troškova proizvodnje.
U Uroševcu – u jugoistočnom delu Kosova – fabrika proizvoda za čišćenje Cadi Cleaning direktan je direktan primer ovog pritiska. U roku od nekoliko nedelja, troškovi sirovina koje uvozi iz inostranstva drastično su porasli.
Njen vlasnik Sadri Gaši (Gashi) kaže da je osnova proizvodne baze kompanije – plastični granulat – usko povezana s naftom, jer nastaje preradom u rafinerijama. Kao rezultat toga, svako kretanje cene nafte gotovo odmah se pretvara u povećanje troškova za njegovu fabriku.
"Kod nas je sirovina skoro pa sama nafta. Granulat se dobija iz nafte, dakle iz rafinerije, tako da kod nas dolazi do ekstremno visokog rasta cena, poskupljenje je oko 100 odsto", kaže Gaši za RSE.
Pored poskupljenja sirovina, povećani su i troškovi transporta i nabavke, što dodatno opterećuje bilans kompanije. Trenutno, Gašijeva fabrika sa 75 zaposlenih i oko 70 odsto proizvodnje orijentisane ka izvozu, posluje koristeći ranije obezbeđene zalihe, dok nove nabavke stižu po znatno višim cenama.
"Malo toga smo nabavili po novim cenama, u nadi da će se tržište regulisati i stabilizovati, jer s ovim cenama ne znam kako ćemo biti konkurentni na međunarodnim tržištima", kaže Gaši.
- Kako globalna kriza pogađa poljoprivredu u BiH? Sjetva skuplja i do 40 odsto
- 'Itekako brinemo': Rat na Bliskom istoku podiže cene đubriva i u Srbiji
Ova neizvesnost se ne zaustavlja samo na izvozu, već se postepeno prenosi i na domaće tržište, gde se preduzeća suočavaju s izborom između smanjenja profita ili povećanja cena za potrošače. U oba slučaja, ekonomski pritisak na kraju je na građanima.
Podaci Agencije za statistiku Kosova pokazuju da su potrošačke cene nastavile da rastu u martu, potvrđujući trend inflacije u zemlji. Prema harmonizovanom indeksu potrošačkih cena, mesečna inflacija je dostigla 1,5 odsto u poređenju s februarom, dok je godišnja stopa bila 6,7 odsto u odnosu na mart prošle godine.
Ovaj talas povećanja cena dolazi na teren koji je već iscrpljen rekordnom inflacijom početkom 2020-ih, koja je podstaknuta pandemijom COVID-19, a potom i ratom u Ukrajini.
Predsednik Privredne komore Kosova Ljuljzim Rafuna (Lulzim) kaže da su cene nafte jedan od glavnih pokretača inflacije u zemlji.
U ekonomiji kao što je kosovska, koja gotovo potpuno zavisi od stranih tržišta – s više od sedam milijardi evra uvoza i manje od milijardu evra izvoza prošle godine – on ističe da naftni derivati predstavljaju osnovni trošak za svako poslovanje i da se povećanje njihovih cena direktno odražava na transport, proizvodnju i finalne cene.
Prema njegovim rečima, Kosovo praktično uvozi i posledice poslednje krize na Bliskom istoku.
"Cena naftnih goriva nije porasla samo na Kosovu, već i u Evropi i celom svetu. U zemljama gde se proizvodi sirovina, operativni troškovi direktno utiču na rast njene cene. Zatim naš proizvođač kupuje tu sirovinu i uvozi je po novoj ceni koju je odredio proizvođač iz te zemlje", kaže Rafuna za RSE.
Prema njegovim rečima, sektor koji je najviše pogođen povećanjem cena naftnih derivata je proizvodni sektor. On upozorava da rast troškova slabi konkurentnost domaćih preduzeća u odnosu na uvoz, što dovodi do pada potražnje za domaćim proizvodima i zatim do rizika od smanjenja proizvodnje, zatvaranja preduzeća i gubitka radnih mesta.
U tom kontekstu, Rafuna naglašava potrebu za aktivnijom intervencijom Vlade kako bi se zaštitila domaća proizvodnja – on navodi da postavljanje maksimalne granice cena nije dovoljno.
"Još pre mesec dana, kada je postojao trend rasta cena, tražili smo da se preduzmu mere: ili da se smanji stopa akciza, ili da se smanji stope poreza na dodatu vrednost (PDV), ili čak da se potpuno ukine PDV. Međutim, ništa nije preduzeto uz obrazloženje da se time šteti državnom budžetu", kaže Rafuna.
Akciza na naftne derivate na Kosovu iznosi 36 centi po litru, dok se PDV obračunava po stopi od 18 odsto na finalnu cenu.
U regionu su pojedine zemalja direktno intervenisale kako bi ublažile rast cena. Severna Makedonija je privremeno smanjila PDV na naftne derivate, dok je Srbija smanjila akcizu i privremeno zabranila njihov izvoz kako bi osigurala domaće snabdevanje i obuzdala rast cena.
U međuvremenu su i velike evropske ekonomije, poput Nemačke, intervenisale smanjenjem poreza na dizel i benzin – u nekim slučajevima i do oko 17 centi po litru na ograničeni period.
Vladine institucije na Kosovu navode da se uticaj rasta cena nafte na inflaciju kontroliše ciljanim merama i ograničenim intervencijama na tržištu.
U odgovoru Radiju Slobodna Evropa, Ministarstvo industrije, preduzetništva i trgovine Kosova navodi da je fokus na najosetljivijim sektorima, kao što su poljoprivreda i transport.
Za te kategorije, prema Ministarstvu, predviđena je direktna podrška, uključujući reviziju šema subvencija i nastavak pokrivanja akciza za poljoprivredna goriva, što je praksa koja se primenjuje godinama.
Što se tiče potrošača, institucije pripremaju nacrt zakona koji ima za cilj stvaranje mehanizama intervencije u slučaju destabilizacije tržišta, uključujući mogućnost određivanja profitne marže ili određivanja gornje granice cena za osnovne proizvode.
"Ovaj nacrt zakona se trenutno tretira kao prioritet u Skupštini Kosova – što odražava institucionalnu posvećenost stvaranju stabilne pravne osnove za brze i efikasne intervencije, u cilju zaštite potrošača i pravičnog funkcionisanja tržišta", navodi Ministarstva.
Ministarka industrije Mimoza Kusari Lila u izjavi novinarima prošle nedelje ocenila je da nema potrebe za dodatnim merama, poput smanjenja akciza ili ukidanja PDV-a, ističući da rast cena nije bio ekstreman, uprkos kretanjima na međunarodnim berzama.
Međunarodni monetarni fond (MMF), s druge strane, izašao je sa sumornom prognozom. Finansijska institucija sa sedištem u Vašingtonu upozorila je da bi globalna ekonomija mogla da se približi recesiji ako se tenzije između SAD, Izraela i Irana nastave, a cene energenata ostanu visoke.
U izveštaju "Svetski ekonomski izgledi", MMF je procenio da bi, u negativnom scenariju - uz stalan rast cena nafte, gasa i hrane – globalni rast mogao pasti ispod 2 odsto u 2026.
MMF nije posebno pomenuo Kosovo, ali je naglasio da se očekuje da će usporavanje rasta i povećanje inflacije biti posebno izraženi u zemljama u razvoju, u koje spada Kosovo.
Kosovo se svrstava među najsiromašnije ekonomije u Evropi mereno bruto domaćim proizvodom po stanovniku. Njegova ekonomska struktura i dalje se oslanja na uvoz, doznake iz inostranstva i potrošnju, dok je proizvodni sektor relativno slab.
U tim okolnostima, Gaši i dalje čeka stabilizuju tržišta. U suprotnom, najavljuje poskupljenje svojih proizvoda krajem aprila.
"Daj Bože da se ova situacija ne nastavi, jer ako potraje, biće još gore. Ne znam. Ako se nastavi, to će pogoditi sve... ali se nadam da će se srediti", rekao je Gaši.
A, kako upozoravaju međunarodne analize, čak i ako se sukob brzo zaustavi, energetsko tržište se neće odmah vratiti u normalu, jer se očekuje da će nestašica u snabdevanju i neizvesnost potrajati mesecima, ako ne i godinama.
"Kraj jeftine nafte ne znači kraj njene upotrebe. To znači veće troškove u svakodnevnom životu", piše Konverzejšn (The Conversation).