Rasprava o budućim smjernicama američke vanjske politike održana je u trenutku kada je popularnost američkog predsjednika najniža otkako je preuzeo vlast. Uglavnom zbog rata u Iraku, predsjednika podržava samo 42 posto Amerikanaca. Ankete također ukazuju na to da skoro 60 posto nacije ne podržava predsjednikovu politiku prema Iraku.
Ukoliko američki predsjednik namjerava popraviti rejting među sunarodnjacima, osobito u pogledu Iraka, to sigurno neće učiniti mijenjajući ratnu strategiju u toj zemlji. To je glavni zaključak sastanka s najužim timom predsjednikovih savjetnika, održanog na njegovom ranču u Crawfordu, u Texasu.
Dio vojnih analitičara vjeruje da Sjedinjene Države nemaju dovoljno vojnika u Iraku da bi mogle uspješno suzbiti oružanu pobunu koja traje već mjesecima. U toj je zemlji trenutno raspoređeno 139.000 američkih vojnika. Više od 1.800 ih je poginulo otkako je rat počeo.
I dok dio vojnih stručnjaka traži veći angažman trupa, američki mirovni aktivisti zahtijevaju od predsjednika da počne povlačenje vojske iz Iraka.
Govoreći pred novinarima nakon sastanka s najbližim suradnicima, George W. Bush je otklonio mogućnost da će se prikloniti bilo kojem od suprotstavljenih zahtjeva i najavio kako strategiju prema Iraku neće mijenjati. Nikakvog povlačenja američkih snaga neće biti sve dok Iračani ne budu osposobljeni sami se braniti od pobunjenika čiju glavninu predvodi vođa iračkog ogranka Al-Kaide, Abu Musab al-Zarkavi, kazao je predsjednik:
"Povlačenje naših snaga odaslalo bi užasnu poruku neprijatelju. Svi Zarkaviji i bombaši svijeta koji uzimaju nedužne živote to bi shvatili kao slabost Sjedinjenih Država. Zaključili bi da će biti dovoljno nastaviti nas uznemiravati i da ćemo se onda povući. Uranjenim povlačenjem naših snaga izdali bismo Iračane," izjavio je američki predsjednik.
Ovakav stav nije iznenađujući za Billa Frenzela, člana Bushove Republikanske partije i dugogodišnjeg zastupnika donjeg doma američkog Kongresa. Predsjednik neće promijeniti politiku prema Iraku zbog pada popularnosti, kaže Franzel:
"Ako je suditi po anketama, čini se kako javnost misli da strategija prema Iraku nija dobra. No, predsjednik nastavlja putem za koji vjeruje da je ispravan, radije nego li da mijenja tu politiku zbog zabrinutosti za pad svoje popularnosti. S druge strane, nijedan predsjednik ne može ignorirati vlastiti image. Ne samo zbog toga što ga brine kako će ostati zapamćen u povijesti, nego i zato što bi mu podrška javnosti olakšala postizanje nekih ciljeva koje je objavio kada je preuzeo drugi mandat," kaže Frenzel.
Ako i namjerava ponovo pridobiti podršku nacije, George W. Bush to sigurno neće učiniti mijenjajući politiku prema Iraku, kaže Allan Lichtman, profesor američke političke povijesti na Američkom sveučilištu u Washingtonu:
"Od svih strategija koje mu stoje na raspolaganju, ona za koju će se po svoj prilici predsjednik opredijeliti mogla bi se sažeti u jednu rečenicu: 'Ne priznati nijednu pogrešku, ne mijenjati ništa, nastaviti naprijed, a povijest će ti suditi na temelju onoga što se dogodilo, a ne toga što si govorio,'" kaže profesor Lichtman i ocjenjuje da je za predsjednika Busha već prekasno da napravi bilo što kako bi popravio svoj rejting među Amerikancima: ekonomija i vanjska politika već su na kursu koji se ne može promijeniti.
Ukoliko američki predsjednik namjerava popraviti rejting među sunarodnjacima, osobito u pogledu Iraka, to sigurno neće učiniti mijenjajući ratnu strategiju u toj zemlji. To je glavni zaključak sastanka s najužim timom predsjednikovih savjetnika, održanog na njegovom ranču u Crawfordu, u Texasu.
Dio vojnih analitičara vjeruje da Sjedinjene Države nemaju dovoljno vojnika u Iraku da bi mogle uspješno suzbiti oružanu pobunu koja traje već mjesecima. U toj je zemlji trenutno raspoređeno 139.000 američkih vojnika. Više od 1.800 ih je poginulo otkako je rat počeo.
I dok dio vojnih stručnjaka traži veći angažman trupa, američki mirovni aktivisti zahtijevaju od predsjednika da počne povlačenje vojske iz Iraka.
Govoreći pred novinarima nakon sastanka s najbližim suradnicima, George W. Bush je otklonio mogućnost da će se prikloniti bilo kojem od suprotstavljenih zahtjeva i najavio kako strategiju prema Iraku neće mijenjati. Nikakvog povlačenja američkih snaga neće biti sve dok Iračani ne budu osposobljeni sami se braniti od pobunjenika čiju glavninu predvodi vođa iračkog ogranka Al-Kaide, Abu Musab al-Zarkavi, kazao je predsjednik:
"Povlačenje naših snaga odaslalo bi užasnu poruku neprijatelju. Svi Zarkaviji i bombaši svijeta koji uzimaju nedužne živote to bi shvatili kao slabost Sjedinjenih Država. Zaključili bi da će biti dovoljno nastaviti nas uznemiravati i da ćemo se onda povući. Uranjenim povlačenjem naših snaga izdali bismo Iračane," izjavio je američki predsjednik.
Ovakav stav nije iznenađujući za Billa Frenzela, člana Bushove Republikanske partije i dugogodišnjeg zastupnika donjeg doma američkog Kongresa. Predsjednik neće promijeniti politiku prema Iraku zbog pada popularnosti, kaže Franzel:
"Ako je suditi po anketama, čini se kako javnost misli da strategija prema Iraku nija dobra. No, predsjednik nastavlja putem za koji vjeruje da je ispravan, radije nego li da mijenja tu politiku zbog zabrinutosti za pad svoje popularnosti. S druge strane, nijedan predsjednik ne može ignorirati vlastiti image. Ne samo zbog toga što ga brine kako će ostati zapamćen u povijesti, nego i zato što bi mu podrška javnosti olakšala postizanje nekih ciljeva koje je objavio kada je preuzeo drugi mandat," kaže Frenzel.
Ako i namjerava ponovo pridobiti podršku nacije, George W. Bush to sigurno neće učiniti mijenjajući politiku prema Iraku, kaže Allan Lichtman, profesor američke političke povijesti na Američkom sveučilištu u Washingtonu:
"Od svih strategija koje mu stoje na raspolaganju, ona za koju će se po svoj prilici predsjednik opredijeliti mogla bi se sažeti u jednu rečenicu: 'Ne priznati nijednu pogrešku, ne mijenjati ništa, nastaviti naprijed, a povijest će ti suditi na temelju onoga što se dogodilo, a ne toga što si govorio,'" kaže profesor Lichtman i ocjenjuje da je za predsjednika Busha već prekasno da napravi bilo što kako bi popravio svoj rejting među Amerikancima: ekonomija i vanjska politika već su na kursu koji se ne može promijeniti.
