Objašnjavajući svoj poziv Karadžiću da se preda, koji je uputila jula 2005. posredstvom američke novinske agencije AP, Ljiljana Zelen-Karadžić je rekla da je to učinila na nagovor agenta CIA-e, da je "dobila zadatak" da pozove supruga da se preda, ali da to nije učinila pod "velikim pritiskom". "Naprosto sam, poslije svega, mislila da je najbolje da ga na taj način pozovem da se preda, jer drugi način komunikacije između nas nije postojao, kao što ni danas ne postoji. Posljednju poruku od Radovana sam primila 2002. i nikada više nismo imali nikakvog kontakta", tvrdi Ljiljana Karadžić.
Takođe navodi da joj je suprug rekao da je krajem juna 1996. potpisao tajni sporazum sa američkim diplomatom Ričardom Holbrukom, da se obavezao da će napustiti mjesto predsjednika države i Srpske demokratske stranke, te da se neće pojavljivati u javnom i političkom životu. Zauzvrat je dobio garancije da neće biti proganjan i da "može zaboraviti Hag". "Ključni razlog zbog kojeg se Radovan povukao je prijetnja da će Republika Srpska biti ukinuta, a da će Srpskoj demokratskoj stranci biti zabranjen izlazak na izbore", rekla je Ljiljana Karadžić.
Ona tvrdi da je američki ambasador za pitanja ratnih zločina Pjer Rišar Prosper krajem 2001. godine u Nikšiću posjetio Radovanovog brata i majku, Luku i Jovanku, te da je tada njima kazao da Radovana "više nikada neće vidjeti živog i da će ga oni, kada ga nađu, ubiti, a da će svi oni crkavati od gladi do smrti". Karadžićeva supruga još ističe da ju je jednom, u kući na Palama, bez ikakve najave posjetio bivši komandant NATO štaba u BiH, američki general Stiven Šuk, koji se "počeo derati s vrata" i rekao da će "patiti i gladovati".
Prisjećajući se pretresa kojeg su u stanu njihove kćerke Sonje i sina Saše obavili pripadnici EUFOR-a u februaru ove godine, Ljiljana je rekla da se ispostavilo da su tada tražili DNK kako bi je uporedili sa nekim čovjekom koji je ličio na Radovana a koji je uhapšen u Panami. Posljednji pretres kojeg su obavili pripadnici EUFOR-a u stanu Ljiljanine sestre na Palama bio je u junu ove godine, koji je, kako je rekla, obavljen po nalogu Haškog tribunala, ali da ona nije dobila nikakav dokument koji to potvrđuje. Karadžićeva supruga tvrdi takođe da su i policajci Republike Srpske iz bivše Vlade RS dolazili u njenu kuću i davali joj 50.000 maraka (25.000 eura) za Radovanovu predaju.
Govoreći o pismima Karadžića, navodi da je Radovan pisao o porodici svom stanju, intimnim stvarima, ali da nikada nije dobijala informacije gdje se on nalazi, te da je njegova ideja i bila da porodica ne sazna gdje se on krije. Ona je rekla da nije imala utisak da se Radovan plaši niti da ga neko traži do 1998. godine, te da je iste godine "znao po 40 minuta telefonom razgovarati sa Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić". "Da je neko prisluškivao njihove telefonske razgovore, mogao ga je bez problema locirati", kazala je Ljiljana Karadžić i dodala da je Biljana Plavšić "dolazila na Pale da Radovanu lično prepriča kako je prošao njen razgovor sa tadašnjim američkim državnim sekretarom Medlin Olbrajt". „Dobro se sjećam da mu je rekla: 'Znate li, Radovane, da oni u svakom trenutku znaju u kojoj ste vi sobi", prisjeća se Karadžićeva supruga razgovora između Radovana Karadžića i Biljane Plavšić.
Ona je dodala da je više puta razgovarala i sa haškim istražiocima koji su joj rekli da prema prikupljenoj dokumentaciji, nema Radovanove krivice i da će optužnica biti oborena.
Na pitanje da li misli da je Radovan vidio njenu poruku u kojoj ga poziva da se preda, Ljiljana Karadžić je istakla da nije bilo njegove reakcije na njen poziv, na smrt njegove majke, zatvaranje sina Saše u u Beogradu, Bijeljini i Banja Luci, kao ni na vijest da je njegov unuk imao tešku operaciju kuka.
"Ne znamo ni gdje je, ni da li je živ. Mi samo želimo da se ovo jednom završi, da se Radovan preda, ili da bude uhapšen. Sve je u njegovim rukama i onih koji ga traže", zaključila je Ljiljana Karadžić i istakla da njena porodica već deset godina nema načina da utiče na njegovu predaju.
Na pitanje da li je pročitala knjigu nekadašnjeg portparola Haško tribunala Florens Hartman, Ljiljana Karadžić je kazala da jeste neke dijelove i da se oni slažu i sa njenim saznanjima.
Takođe navodi da joj je suprug rekao da je krajem juna 1996. potpisao tajni sporazum sa američkim diplomatom Ričardom Holbrukom, da se obavezao da će napustiti mjesto predsjednika države i Srpske demokratske stranke, te da se neće pojavljivati u javnom i političkom životu. Zauzvrat je dobio garancije da neće biti proganjan i da "može zaboraviti Hag". "Ključni razlog zbog kojeg se Radovan povukao je prijetnja da će Republika Srpska biti ukinuta, a da će Srpskoj demokratskoj stranci biti zabranjen izlazak na izbore", rekla je Ljiljana Karadžić.
Ona tvrdi da je američki ambasador za pitanja ratnih zločina Pjer Rišar Prosper krajem 2001. godine u Nikšiću posjetio Radovanovog brata i majku, Luku i Jovanku, te da je tada njima kazao da Radovana "više nikada neće vidjeti živog i da će ga oni, kada ga nađu, ubiti, a da će svi oni crkavati od gladi do smrti". Karadžićeva supruga još ističe da ju je jednom, u kući na Palama, bez ikakve najave posjetio bivši komandant NATO štaba u BiH, američki general Stiven Šuk, koji se "počeo derati s vrata" i rekao da će "patiti i gladovati".
Prisjećajući se pretresa kojeg su u stanu njihove kćerke Sonje i sina Saše obavili pripadnici EUFOR-a u februaru ove godine, Ljiljana je rekla da se ispostavilo da su tada tražili DNK kako bi je uporedili sa nekim čovjekom koji je ličio na Radovana a koji je uhapšen u Panami. Posljednji pretres kojeg su obavili pripadnici EUFOR-a u stanu Ljiljanine sestre na Palama bio je u junu ove godine, koji je, kako je rekla, obavljen po nalogu Haškog tribunala, ali da ona nije dobila nikakav dokument koji to potvrđuje. Karadžićeva supruga tvrdi takođe da su i policajci Republike Srpske iz bivše Vlade RS dolazili u njenu kuću i davali joj 50.000 maraka (25.000 eura) za Radovanovu predaju.
Govoreći o pismima Karadžića, navodi da je Radovan pisao o porodici svom stanju, intimnim stvarima, ali da nikada nije dobijala informacije gdje se on nalazi, te da je njegova ideja i bila da porodica ne sazna gdje se on krije. Ona je rekla da nije imala utisak da se Radovan plaši niti da ga neko traži do 1998. godine, te da je iste godine "znao po 40 minuta telefonom razgovarati sa Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić". "Da je neko prisluškivao njihove telefonske razgovore, mogao ga je bez problema locirati", kazala je Ljiljana Karadžić i dodala da je Biljana Plavšić "dolazila na Pale da Radovanu lično prepriča kako je prošao njen razgovor sa tadašnjim američkim državnim sekretarom Medlin Olbrajt". „Dobro se sjećam da mu je rekla: 'Znate li, Radovane, da oni u svakom trenutku znaju u kojoj ste vi sobi", prisjeća se Karadžićeva supruga razgovora između Radovana Karadžića i Biljane Plavšić.
Ona je dodala da je više puta razgovarala i sa haškim istražiocima koji su joj rekli da prema prikupljenoj dokumentaciji, nema Radovanove krivice i da će optužnica biti oborena.
Na pitanje da li misli da je Radovan vidio njenu poruku u kojoj ga poziva da se preda, Ljiljana Karadžić je istakla da nije bilo njegove reakcije na njen poziv, na smrt njegove majke, zatvaranje sina Saše u u Beogradu, Bijeljini i Banja Luci, kao ni na vijest da je njegov unuk imao tešku operaciju kuka.
"Ne znamo ni gdje je, ni da li je živ. Mi samo želimo da se ovo jednom završi, da se Radovan preda, ili da bude uhapšen. Sve je u njegovim rukama i onih koji ga traže", zaključila je Ljiljana Karadžić i istakla da njena porodica već deset godina nema načina da utiče na njegovu predaju.
Na pitanje da li je pročitala knjigu nekadašnjeg portparola Haško tribunala Florens Hartman, Ljiljana Karadžić je kazala da jeste neke dijelove i da se oni slažu i sa njenim saznanjima.
