Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Nasilje je postalo model ponašanja


Aida ÐUGUM

Sarajevska policija skoro svake sedmice, pri pretresu automobila ili stanova, pronađe najmanje jedan ili dva pištolja za čije posjedovanje vlasnici nemaju potrebnu dozvolu, kaže portparol MUP-a Kantona Sarajevo Jusuf Zornić:

“U proteklih šest mjeseci na području Kantona Sarajevo aktivnostima policije oduzeto je 15 pušaka, 52 pištolja, 60 noževa, 15 bejzbol palica i 834 komada municije različitog kalibra od građana koji su nelegalno posjedovali ovo oružje kod sebe ili u svojim vozilima, odnosno objektima koji su bili pretresani.”

Situacija u Banjoj Luci je malo drugačija. Bojana Gašović, iz Centra javne bezbjednosti Banja Luka, kaže:

“Građani oružje, municiju, minsko - eksplozivna sredstva koja nelegalno posjeduju najčešće odlažu u parkove, obližnje šume, izletnička mjesta, pored ulica, u kontejnere, ispod mostova i na druga slična mjesta. Tako odložena minsko - eksplozivna sredstva i oružje mogu izazvati posljedice po život i zdravlje ljudi i takvih primjera je bilo u prethodnom periodu. Na području grada Banje Luke imali smo jedan slučaj ranjavanja u toku ove godine, kada je navadeno sredstvo odloženo u otpad, šut, znači kraj ulice, i prilikom zapaljenja isto je eksplodiralo i tom prilikom povrijeđeno je jedno lice.”

U akcijama prikupljanja nelegalnog naoružanja, koje su organizovale međunarodne i domaće snage, građani su prema Zakonu o amnestiji imali priliku dobrobrovoljno vratiti oružje, bez posljedica da će biti krivično gonjeni. Ne zna se zašto to neki još nisu učinili, ali, sudeći prema odgovorima anketiranih građana, nelegalno oružje predstavlja opasnost i treba ga se što prije riješiti:

“Ne znam ni ja što drže to. Vjerovatno zbog nekakve sigurnosti ostavljaju kod kuće, ali nema to više nikakve svrhe. To bi trebalo, po meni, sve vratiti. Oružje je jednom nanijelo zlo, što bi trebalo više nanositi zla?”

“Treba predati baš radi te djece. Nema potrebe da se drži.”
“Ja nikad u životu nisam voljela oružje. Nikad, ni prije rata. Nit sam kad imala. Prema tome, moje je mišljenje da nama oružje ne treba - samo zdrav razum.”
“Ima svega. Čuo sam od ljudi da kriju radi dušmana, radi komšija, ali ja sam svoje predao. Šta će mi?”

Najpoznatija akcija prikupljanja nelegalnog oružja je Žetva, u kojoj je od 1999. godine skupljeno oko 50.000 komada nelegalnog oružja. Ipak, takvog oružja još uvijek ima u mnogim bosanskohercegovačkim domaćinstvima, kaže Amna Berbić, voditeljica UNDP-ovog projekta kojim se reducira prekomjerno oružje:

“Kad sad uporedimo cifru prikupljenog oružja kroz operacije Žetva sa procjenom nelegalnog oružja u BiH, možemo zaključiti da je otprilike 10 posto nelegalnog oružja prikupljeno dosad. Očigledano to ukazuje da svaka dodatna aktivnost, da svaka druga akcija ne samo da je dobro došla nego je i neophodna da bismo se u što skorije vrijeme riješili i opasnosti i distribucije i širenja - i da se smanji taj broj nelegalnog oružja.”

Toliko broj nelegalnog oružja izaziva strah među stanovništvom, a za vlasti bi trebao biti znak upozorenja, jer u današnjem bosanskohercegovačkom društvu oružjem se najčešće rješavaju problemi, naročito među mlađim ljudima. Psiholog Ibrahim Prohić smatra da je nasilje postalo model ponašanja:

“Ovdje je još uvijek dominantan sistem vrijednosti koji je instaliran u ratu. Ja odavno već promoviram jednu tezu - da je pred rat i tokom rata nasilje instalirano kao princip. I kad nešto postavite kao princip, onda on pokazuje tendenciju generalizacije, a to znači tendenciju da se primjenjuje kao model ili instrument za rješavanje i mirnodopskih problema.”
XS
SM
MD
LG