Dostupni linkovi

Sva bol svijeta u Potočarima


Sadik SALIMOVIC, Marko DIVKOVIC, Žana KOVACEVIC

Otvaranjem masovne grobnice Budak u blizini Memorijalnog centra Potočari započelo je obilježavanje 12-te godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice. U Memorijalnom centru, uz vjerski program, odata je počast stradalima. Još je mnogo neotkrivenih masovnih grobnica žrtava genocida, još je mnogo neindentifikovanih tijela, a sve to mnogima nije dovoljno da i dalje nesmanjenom žestinom negiraju zločin koji je ovdje počinjen. Mi te činjenice zbog toga moramo stalno ponavljati, kaže načelnik Srebrenice Abdurahman Malkić:

„Osjećaj da danas poslije 12 godina kopate 465 osoba čiji posmrtni ostaci nisu kompletni, da u identifikacionim centrima u Tuzli i Visokom ima oko 5.000 vreća još uvijek neindentifikavanih, da na prostoru Srebrenice postoji negdje oko 30 lociranih masovnih grobnica, neekshumiranih, da još uvijek na prostoru Srebrenice, Zvornika i Bratunca postoji neekshumiranih masovnih grobnica dovoljno govori o razmjerama zločina, ali i o stepenu prikrivanja, odnosno uništavanja tragova zločina. Jasno trebamo reći i činiti da počinioci i rezultat genocida budu kažnjeni i neutralizirani, uz to moramo ne zaboravljati, opominjati, pamtiti i tražiti odgovornost svih počinilaca i onih koji zločin nisu spriječili.“

Današnjoj dženazi u Potočarima prisustvovao je i visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak, te ambasadori Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Turske, Austrije i drugih zemalja, tročlana delegacija Vlade Republike Srpske, te bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić i Haris Silajdžić.

Komšić se obratio novinarima nakon što je obišao novootkrivenu masovnu grobnicu u selu Budaci, u neposrednoj blizini Komemorativnog centra Potočari:

„Ovdje treba doći i vidjeti i otići gore na onu masovnu grobnicu, koja je sekundarna i koja je otkopana, pa će vam sve biti jasno.“

Danas smo ovdje da odamo počast ovim žrtvama i svim žrtvama svih zločina u našoj zemlji, izjavio je član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić :

"Danas saosjećamo sa njihovim porodicama. Ove nevine žrtve pale su zbog zamisli nedostojne čovjeka. Učinimo sve, svi zajedno, da se ta zamisao ne ostvari, da Bosna i Hercegovina ne bude onakva kakvu su je htjeli počinioci zločina. Svijet će nam pomoći da izgradimo takvu BiH i da zločin ne bude nagrađen. Eto, tako ćemo se odužiti ovim nevinim žrtvama.“

Iako su je članice nekoliko udruženja koje okupljaju porodice žrtava proglasile nepoželjnom, glavna haška tužiteljica Karla del Ponte ipak je doputovala u Potočare. Na novinarsku primjedbu da je to često najavljivala, a da Mladić i Karadžić još nisu uhapšeni, ponovila je kako je to obaveza Srbije:



„Srbija konačno mora izvršiti svoju obavezu. Mi to očekujemo i nadam se da će se Karadžić i Mladić naći u Hagu prije nego što ja napustim Bosnu i Hercegovinu.“

Glavna haška tužiteljica nenajavljeno se ipak sastala sa predstavnicama nekoliko udruženja žena Srebrenice. Sastala se s njima, ali pod uslovom, kako su one kazale, da razgovaraju s njom kao sa osobom koja je došla odati poštu žrtvama genocida. Srebreničanke su je optužile da im je prošle godine lagala, na što je Karla del Ponte rekla da su to samo bila obećanja dobijena iz Srbije.

Iz Srbije nije bilo zvaničnika. U Potočare je stigla samo višečlana delegacija udruženja „Žene u crnom“. One su dale podršku majkama Srebrenice. Staša Zajević, „Žene u crnom“:

„Želimo da izrazimo našu ogromnu solidarnost i saučešće sa porodicama žrtava. Ovim priznajemo da je genocid u Srebrenici državno organizovani zločin i da je država iz koje dolazimo umešana u taj zločin i da tražimo odgovornost i kažnjavanje počinilaca ovog najvećeg među zločinima, počinjenog u naše ime.“

U Memorijalnom centru, nakon komemorativnog skupa, obavljena je dženaza i ukopani posmrtni ostaci 465 identificiranih žrtava srebreničkog genocida, pa je ukupan broj ukopanih do sada 2.907. Dženazu namaz predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa efendija Cerić. Nakon dženaze namaza, reisu-l-ulema je proučio Potočarsku dovu, na bosanskom i engleskom jeziku, dovu koja poručuje da bi bol bio lakši i tuga bila manja "ako bi se ljudsko srce otkamenilo, ako bi ubica nevinog čivjeka dobio pravo na kaznu, ako bi se preživjelim žrtvama genocida vratila sloboda i čast, ako bi savjest čovječanstva istinski progovorila i ako bi se shvatilo da je sva bol svijeta u Potočarima".

Među građanima regije, u izjavama koje su reoprteri RSE zabilježili u Banja Luci, Sarajevu, Beogradu, Prištini i Zagrebu, pokušali smo kroz anketu saznati šta je Srebrenica danas u svijesti ljudi.

Kada su u pitanju građani BiH, u Banjaluci još uvijek zvanična politika formira javno mnijenje, što pokazuje anketa, koja je slična kao i prethodnih godina. A, opet kao i prethodnih godina, na sarajevskim ulicama građani uglavnom podsjećaju da još nisu kažnjeni svi odgovorni za genocid u Srebrenici.

Velika većina građana Srbije na pitanja naših reportera o Srebrenici odgovaraju – da ne znaju šta se tamo desilo. Drugi, u skladu sa decenijskom propagandom u toj zemlji ili umanjuju veličinu zločina ili negiraju njegovo postojanje. U Prištini su anketirani građani uglavnom kazali da nema adekvatne kazne za zločin tih razmjera.

Od tridesetak zaustavljenih Zagrepčana samo je trećina tačno znala šta se prije 12 godina dogodilo u Srebrenici. Trećina uopšte ne želi to komentarisati, jer su "prezasićeni ratnim temama", a ostatak, uglavnom mladi ljudi, i ne znaju da je Srebrenica gradić u Bosni.

Sve ankete možete poslušati u audio verziji, priloženoj uz ovaj tekst.

11. juli 1995...

Vojni posmatrači Ujedinjenih nacija 11. jula 1995. javili su da su srpske snage zauzele Srebrenicu. Istog dana kasno poslijepodne general Ratko Mladić i drugi oficiri Vojske Republike Srpske ulaze u grad. U televizijsku kameru Ratko Mladić izjavljuje:



„11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici, uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad.“

Oko ponoći kolona od 15.000 ljudi pokušava kroz šume pobjeći do Tuzle. Ostalo stanovništvo u velikom broju bježi u Potočare, gdje se nalazi baza holandskog bataljona Ujedinjenih nacija. Novinar - izvještač javlja:

„Agonija prognanog stanovništva Srebrenice nastavljena je i u Potočarima. U i oko kampa plavih kaciga u ovom mjestu, prema procjenama UNPROFOR-a, nalazi se oko 25.000 ljudi. O preostalim stanovnicima nikada zaštićene zone još uvijek nema informacija.“

Nekoliko dana nakon ulaska bosanskih Srba u Srebrenicu počele su stizati nepotvrđene vijesti o stradanju bosanskih musulimana. Američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt upozorio je američku administraciju na svjedočenja onih koji su se uspjeli probiti do Tuzle. Državnom podsekretaru za demokratiju i ljudska prava Džonu Šataku odmah je naloženo da otputuje u Tuzlu:

„Svjedočenja su bila potresna. Ljudi su bili zarobljeni i povezanih očiju ugurani u autobuse i kamione, te odvezeni na
područje pod srpskom kontrolom.“



Za srebrenički masakr pred Haškim tribunalom optužene su 34 osobe. Doneseno je šest presuda, među kojima je samo general Vojske RS-a Radislav Krstić osuđen za učestvovanje u genocidu na kaznu od 35 godina zatvora. Međunarodni sud pravde u Hagu u presudi od 26. februara ove godine potvrdio je da su snage bosanskih Srba, odnosno dijelovi vojske i policije RS-a, u Srebrenici jula 1995. godine počinile genocid. Predsjednica Suda Rozalin Higins:

„Uprkos rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a, jedinice Vojske RS-a pokrenule su napad da preuzmu grad. U roku od nekoliko dana, otprilike 25.000 bosanskih muslimana, uglavnom žena, djece i starijih ljudi, u atmosferi terora su tovareni na pretrpane autobuse i prevezeni su preko linije sukoba. Na hiljade njih pokušali su pobjeći iz tog područja. Tad su hvatani, zatvarani u brutalnim uslovima, nakon toga pogubljeni. Više od 7.000 ljudi nikad niko ponovo nije vidio.“

Oni koji danas ukopavaju svoje mrtve u Memorijalnom centru Potočari poručuju:

„Poruka i opomena narodu i svijetu da se ovakve stvari nikad i nigdje više ne bi dogodile.“

Povezani članci

XS
SM
MD
LG