Nebojša BUGARINOVIC, Enis ZEBIC
Beogradska kompanija „Generaleksport“ oglasila je ovih dana prodaju prava na osam nekretnina koje se nalaze širom Hrvatske. Među njima i hotelski kompleks „Škaraba“ u Rovinju, dubrovačka „Vila Rašica“, zgrada u Zagrebu u kojoj se danas nalazi Hrvatski nogometni savez i poslovni objekat u Opatiji.„Geneks“ je izdao i publikaciju koju deli potencijalnim kupcima, u kojoj su štampani posedovni listovi iz kojih se vidi da je do 1991. godine bio legalni vlasnik pomenutih objekata i da je posle raspada SFRJ, uredbom Vlade Republike Hrvatske došlo do preknjižavanja te imovine na druge vlasnike. Međutim, stupanjem na snagu aneksa G Ugovora o sukcesiji, situacija se izmenila, kaže Zoran Glogovac, rukovodilac „Geneksove“ Službe za staranje o imovini, zadužen za prodaju objekata u Hrvatskoj:
„Međunarodni ugovor je jači od domaćeg prava i naloženo je da se mora bivšim vlasnicima vratiti ta imovina. Nismo stavili nikakvu početnu cenu. Ispod nekih naših merila, odnosno stavova menadžmenta nećemo tu imovinu prodavati.“
Imali smo prilike da čujemo neke reakcije pojedinih uknjiženih novih vlasnika u devedesetim godinama koji kažu da „Geneks“, ako želi da e namiri, neka se namiri od hrvatske države.
„To je ,Geneks‘ stekao na legalan način. Mi smo čak i tu ,Škarabu‘ isplatili bivšim vlasnicima – Talijanima, šezdesetih godina, po nekim sporazumima o ceni tog zemljišta, znači na legalan način. Nama to nije poklonjeno. Sve što smo kupili, kupili smo kao fizičko lice. Tu ne smemo mešati režim imovine Republike Srbije i režim imovine društvenog preduzeća kompanije ,Generaleksport koja je sve to kupovala na legalan način, kao fizičko lice.“
Da li se javljaju interesenti?
„Javljaju se. Zbilja vrlo ozbiljni interesenti, i iz inostranstva. Jučer sam imao jednu grupu iz Kanade. Zbilja ozbiljni investitori se javljaju. Oni verovatno imaju već svoje odvjetnike na terenu u Hrvatskoj, koji su im dali neke instrukcije. Oni će, ako se sklopi ugovor i izvrši prodaja, krenuti u sudski postupak povratka te imovine.“
Ekspert za međunarodne ekonomske odnose profesor Milan Kovačević podseća da nije reč o usamljenom slučaju, već da ima još mnogo objekata srpskih firmi u Hrvatskoj i obrnuto:
„I jedna i druga republika su sa nekim svojim uredbama modifikovali tu nekadašnju svojinu. I koliko sam ja razumeo, taj sporazum još nije dovršio kako će se to okončati. U Hrvatskoj je ponegdje i upisan neko drugi na bazi te uredbe. Tako da bi trebalo vrlo jasno odrediti da li će tu doći do nekog poravnanja, plaćanja samo salda, ili će se priznati pravo prethodnim vlasnicima, pa onda oni mogu ili prodati ili dalje koristiti.“
Profesor Kovačević ističe da upisivanje drugih vlasnika predstavlja negiranje prava svojine kao jednog od osnovnih prava i ističe potrebu da se ova pitanja što pre međusobno urede. U protivnom, pravda se može potražiti pred međunarodnim sudom:
„Već smo prihvatili međunarodni sud kad se kod nas iscrpe postupci prava. A s druge strane, od tada važi pravo Hrvatske ili Srbije, u zavisnosti gde se nalazi nekretnina. Znači, neophodno je prvo isterati šta se može s pravom te države, a onda se može krenuti i u primenu pravnih pravila i uz pomoć međunarodnog suda dovršiti spor.“
* * * * *
Kupnja neke od nekretnina iz „Generaleksportovog“ oglasa o prodaji prava na osam nekretnina u Hrvatskoj neće imati nikakvog pravnog učinka, upozoravaju u hrvatskoj Vladi. Državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa i koordinatorica za sukcesiju Snježana Bagić pojašnjava za Radio Slobodna Evropa hrvatsku poziciju:
„U takvim situacijama se u ovom trenutku ne može ništa raditi. Da bi se mogla situacija na koju se odnosi aneks G Ugovora o sukcesiji riješiti po stajalištu Vlade Republike Hrvatske, potrebno je, u skladu s tim istim aneksom, sklopiti bilateralni ugovor sa Srbijom; slično kao što su već prije sklopljeni međunarodni ugovori sa Slovenijom i Makedonijom i u tijeku sklapanja ugovora sa Bosnom i Hercegovinom.“
To zbog toga što aneks G nudi rješenja na razini načela:
„On utvrđuje da se štite, zaštićuju i vraćaju ta prava vlasništva vlasnicima odnosno ovlaštenicima. U slučajevima kada ta prava nije moguće vratiti, vlasnik odnosno ovlaštenik ima pravo na naknadu. Ali da bi ta načela bilo moguće primijeniti u praksi i provesti, treba se utvrditi kakva je situacija u bilateralnim odnosima između dviju država, kakva je situacija u pojedinim slučajevima i tek onda će biti moguće realizirati ta načela iz aneksa G Ugovora o sukcesiji.“
Jedna od osam nekretnina je hotelski kompleks „Škaraba“ u Rovinju, koji je po riječima Predraga Grubića, glasnogovornika „Adris grupe“, čiji je dio i Tvornica duhana Rovinj, njihovo vlasništvo:
„TDR je 1997. godine kupio predmetnu nekretninu od INA-e koja je tada bila zemljišno-knjižni vlasnik i na temelju kupnje, potpuno legalno se uknjižio i danas je zemljišno-knjižni vlasnik.“
„Generaleksport“ nudi i 150 kvadrata poslovnog prostora u središtu Osijeka, koji je aktualno upisan na INA-u. Glasnogovornik ove kompanije Bojan Vinek u izjavi za naš radio priznaje da su bili iznenađeni kada su vidjeli oglas:
„Što se nas tiče, tu je apsolutno sve jasno, nekretnina je uknjižena na nas, mi smo vlasnici i doista nam nije jasno kako se to moglo naći na tom popisu. Pretpostavljam da se ili radi o nekoj pogreški ili nečem drugom, ali, dobro, nije do nas da istražujemo. U svakom slučaju, mi smo vlasnici toga i mislim da to bez nas nitko, naravno, ne može kupiti.“
Dubrovački hotel „Vila Rašica“ je od raspada Jugoslavije promijenio dva vlasnika. Prvi vlasnik bila je tvrtka „Hrvatska gradnja“, koja ju je potom prodala novim vlasnicima. Ako „Generaleksport“ neštoi potražuje, to treba riješiti s državom, a ne s „Vilom Rašicom“ koju je Hrvatski fond za privatizaciju prodao prije osam godina, kaže direktorica „Vile“ Jožica Ivović.
Svi oni koji reagiraju na ovakve oglase, izlažu se riziku, upozorava državna tajnica Bagić:
„Jer u ovom trenutku, takvi pravni poslovi u Republici Hrvatskoj su ništavni i one osobe koje prema takvom jednom oglasukoji objavi bilo ,Generaleksport‘, bilo neka druga pravna osoba ili institucija iz Republike Srbije, ne mogu se uknjižiti u zemljišne knjige. Neću se upuštati u pravne finese što bi značila prodaja prava na uknjižbu, međutim, vrlo jednostavno rečeno, onaj koji bi to takvo pravo kupio, prema aneksu G Ugovora o sukcesiji ne bi to pravo mogao realizirati. To je ništavno, kao što sam već rekla, i ta osoba bi morala izravno ići u sudski postupak, odnosno podnijeti tužbu sudu, da ostvari eventualno to svoje pravo.“
Tek sklapanje međudržavnog ugovora između Hrvatske i Srbije omogućilo bi primjenu Aneksa G, zaključuje državna tajnica Bagić:
„Izravna primjena nije moguća. U krajnjoj liniji, to doista proizlazi iz samog teksta aneksa G, jer članak četiri tog ugovora kaže: ,Države slijednice poduzet će mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome aneksu‘, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela.“
