Dostupni linkovi

Eksplozivna reakcija Berlina i tišina Brisela na trovanje Navaljnog


Glavno je pitanje, međutim, osjetljivo pitanje odnosa Unije i Rusije i centralne uloge Njemačke u tome (na fotografiji ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel)

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Angela Merkel bila je smirena i odmjerena kao i uvijek juče dok je davala izjavu o Alekseju Navaljnom, ali sadržaj izjave je bio eksplozivan. Njemačka kancelarka nesumnjivo je izjavila da je ruski opozicioni lider, koji je u induciranoj komi u bolnici u Berlinu, otrovan hemijskim sredstvom iz grupe Novičok tokom posjete sibirskom gradu Tomsku prošlog mjeseca.

Primjetila je da su "su postavljena vrlo ozbiljna pitanja na koja samo ruska vlada može i mora odgovoriti". Zatim je zaključila da će Njemačka, zajedno sa saveznicima iz NATO-a i Evropske unije, odlučiti o zajedničkoj reakciji u svjetlu ruskog stava.

Kakva će biti ta reakcija, ako je uopće bude, za sada se nagađa, ali čak i ako Moskva ne bude sposobna za nezavisnu i transparentnu istragu koju traži Berlin, akcije EU će vjerovatno biti prigušene. Pokazatelji za to su prethodni incidenti i složeni odnosi Njemačke s Rusijom, ali na kraju bi se mogao zauzeti mnogo oštriji stav ako se promjena političke scene u Berlinu dogodi naredne godine.

Jasno je da se slučaj Navaljnog na mnogo načina može uporediti sa trovanjem Skripalja u britanskom gradu Salisburyju u martu 2018. godine, pogotovo sada kada je ustanovljeno da su korišteni slični nervni agensi. A EU bi mogla pratiti sličan obrazac kao i tada ako Rusija ne bude sarađivala. Prije dvije godine počela je koordinirana akcija protjerivanja ruskih diplomata iz zemalja članica , a deset mjeseci nakon napada, kada su identifikovani počinioci EU je uvela zabrane izdavanja viza i zamrznula imovinu šefu i zamjeniku ruske vojne obavještajne agencije GRU.

Ali postoje i važne razlike. Napad na Skripalje dogodio se u Velikoj Britaniji, dok je još bila članica EU, i barem je Sergej Skripalj bio državljanin Velike Britanije i EU. Britanske sigurnosne službe jednostavno su se bavile nečim što se događalo na domaćem terenu. Ovdje se radi o ruskom državljaninu napadnutom duboko u Rusiji, koji je potom prebačen u jednu od država članica.

Ipak, ako Njemačka bude insistirala na sankcijama, EU će je podržati. Ali ne očekujte opsežne sankcije. Prvo, problem će biti identifikovati počinioce pravno ih vezati za ovo djelo. Ovo je važno, da li će sankcije imati šansu na sudu EU gdje se kaznene mjere ponekad osporavaju. Drugo, postoje i ograničene mogućnosti da se ljudi sankcionišu. Budući da su gornji slojevi GRU-a već na listi ankcija i bit će vrlo teško povezati potencijalne političke ličnosti s trovanjem, opseg mjera vjerojatno će biti ograničen ako do toga uopće i dođe.

Također, pitanje je i koji će se okvir sankcija koristiti. U slučaju Skripalja korišten je novi režim sankcija EU za hemijsko oružje. Okvir je horizontalan, što znači da se može primjenjivati izvan EU a Brisel ga je koristio za zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza ljudima bliskim sirijskom režimu zbog upotrebe hemijskog oružja protiv civila u građanskom ratu u toj zemlji. U izradi je i režim sankcija koji kažnjava kršitelje ljudskih prava i Njemačka želi da to bude spremno ove godine. To je najbliže što će EU doći Magnitsky zakonu i na neki način bi bilo simbolično da ruski agenti budu prvi koji su kažnjeni po njemu.

Glavno je pitanje, međutim, osjetljivo pitanje odnosa Unije i Rusije i centralne uloge Njemačke u tome. Još prije nekoliko dana i sama Merkelova bila je odlučna da Njemačka ne "treba mijenjati politiku prema Rusiji" i da se razgovori s Moskvom "moraju nastaviti".

Glavno je pitanje, međutim, osjetljivo pitanje odnosa Unije i Rusije i centralne uloge Njemačke u tome. Još prije nekoliko dana i sama Merkelova bila je odlučna da Njemačka ne "treba mijenjati politiku prema Rusiji" i da se razgovori s Moskvom "moraju nastaviti".

Politika Berlina prema Rusiji već dugo ima korijene u „Ostpolitici“ 1970-ih, koja je nastojala da tadašnji Sovjetski Savez poveže trgovinskim razmjenama i za koju mnogi Nijemci do danas vjeruju da je doprinijela uglavnom mirnom padu istočnog bloka i ponovnom ujedinjenju Njemačke. Politicos u Njemačkoj ističe da ovo stajalište i dalje prevladava, posebno među njemačkim socijaldemokratama (SPD) koji su ove decenije vodili njemačko ministarstvo vanjskih poslova, a ugledaju se na svog stranačkog druga i tvorca Ostpolitika, Willyja Brandta, kao jednog od značajnijih osoba poslijeratne Savezne Republike.

Ipak, nešto ratobornija struja mogla bi ubrati plodove svog rada nakon izbora u Njemačkoj na jesen 2021. Zeleni na anketama za sada vode ispred SPD-a i mogli bi postati manji koalicioni partner Krišćansko-demokratskoj uniji (CDU) bez Angele Merkel, a onda bi im tradicionalno pripalo ministarstvo vanjskih poslova. Uprkos tome što potiču od antinuklearnih i mirovnih pokreta iz 1970-ih i 80-ih, Zeleni su vjerovatno najratobornija njemačka stranka u vanjskoj politici i glasan kritičar onoga što smatraju ruskim kršenjem ljudskih prava. Jedini prethodni njemački ministar vanjskih poslova iz redova Zelenih, Joschka Fischer, nije oklijevao, na primjer, poslati njemačke trupe na Kosovo i u Afganistan, napravivši jasan prekid s ranije pacifističkom Njemačkom iz hladnog rata.

Zeleni i značajan dio CDU-a također su protiv skoro završenog plinovoda Sjverni tok 2, koji povezuje Rusiju i Njemačku preko Baltičkog mora. Iako Merkelova i njeni koalicioni partneri to doživljavaju isključivo kao poslovni poduhvat, SAD i mnogi u EU smatraju ga nepotrebnim načinom povezivanja s ruskim ugljikovodicima i istovremeno ekonomskim i političkim sponzorisanjem Moskve. Neprilika s Navaljnim na kraju bi mogla signalizirati njemačko preispitivanje tog poduhvata.

XS
SM
MD
LG