Hrvatska je 2002. donijela Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim su jedinice lokalne samouprave u kojima manjinski narod čini trećinu stanovništva, između ostalog, obvezane ravnopravno koristiti i jezik (pismo) te manjine.
Prema popisu stanovništva iz 2011. takvih je 27 općina i gradova, od čega u 23 Srbi čine trećinu stanovništva. Najveća takva zajednica je Vukovar koji je takvu odredbu glasovima Hrvatske demokratske zajednice, pa čak i desno orijentirane Hrvatske stranke prava, unio i u svoj Statut prije deset godina.
Međutim, osim što neke nisu izmijenile svoje statute, većina nije čak ni postavila dvojezične natpisne ploče na zgrade institucija. U Vukovaru su takve ploče jednog septembarskog jutra 2013. postavljene na zgrade gradskih institucija, no one su istog dana polupane ili prekrivene, uključujući i onu na zgradi policije. Ustavni sud je već sljedeće 2014. godine kao protuustavan zabranio pokušaj sazivanja referenduma na kojem se trebalo odlučivati o zabrani službene upotrebe ćirilice u Vukovaru.
U julu 2019. Ustavni sud je presudio da se građanima Vukovara na njihov usmeni ili pismeni zahtjev mora osigurati i prijepis na srpski jezik i ćirilicu cijelog teksta ili dijela originala pojedinog predmeta, propisa, akta ili isprave. Presuđeno je i da pečat na aktima gradonačelnika i gradskih tijela treba imati podjednako velika ćirilična i latinična slova, a naložio je i postavljanje ploča na tijelima vlasti i imena ulica i trgova, ravnopravno na hrvatskom jeziku i latinici i srpskom jeziku i ćirilici.
HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava proteklih mjeseci je javno poručivao da neće poštovati ni odluku Ustavnog suda Hrvatske, a potom je Gradsko vijeće, u kojem HDZ ima većinu, ocijenilo da “nisu ispunjeni preduvjeti za uvođenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma”.
Je li Franjo Tuđman pogriješio?
Goran Borković, hrvatski novinar, kazao je u razgovoru za "Zašto?" Radija Slobodna Evropa da ovo nije pitanje samo Vukovara, već cijele Hrvatske koja je članica Europske unije, potpisnica svih međunarodnih konvencija te koja je na koncu donijela i ustavni zakon o tom pitanju. Borković kaže da "postoji tek nekoliko mjesta i općina koje gledaju na to nedužno pismo, jer pismo je samo po sebi uvijek nedužno, kao na dio te multikulturalnosti i pokušaja očuvanja kulturnog identiteta, ne samo Srba u Hrvatskoj, nego i Hrvata, s obzirom da je ćirilica dio i hrvatskog naroda".
Borković navodi da je svima jasno da srpski jezik i pismo nisu uvedeni kao ravnopravni u Vukovaru isključivo iz političkih razloga. Ta to izravno proziva tamošnjega gradonačelnika.
"Gradonačelnik Ivan Penava je pripadnik ne desne, već radikalno desne struje HDZ-a, koji upravo preko upornog izazivanja mržnje prema Srbima nastoji ojačati poziciju u vlastitoj stranci, a time će, kako je i sam rekao, pokušati doći do čak i pozicije premijera Hrvatske u nekoj budućnosti", smatra Borković.
On podsjeća da, prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina koji je donesen 2002., sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj koje imaju više od trećine manjinskog naroda moraju uvesti ravnopravnu upotrebu njihovog jezika i pisma te da Vukovar, prema popisu iz 2011., čini više od trećine srpskog stanovništva.
"Međutim, Penava to uporno izbjegava napraviti, zbog čega je reagirao i Ustavni sud RH koji mu je naložio da mora preispitati Statut koji je trenutno važeći u gradu i krenuti prema uvođenju ćirilice i srpskog jezika", podsjetio je Borković.
On dalje navodi da je vukovarski gradonačelnik nakon odluke Ustavnog suda Hrvatske sazvao sjednicu Gradskog vijeća i da je Penava konstatirao da nisu stvoreni preduvjeti za uvođenje ravnopravne upotrebe ćirilice i srpskog jezika.
"E sad, što znači da nisu stvoreni preduvjeti? Prema Penavi, a njegovo mišljenje zdušno podupire i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, to znači da bi trebalo pronaći sve nestale, kazniti sve ratne zločince i privesti pravdi taj dio srpskog naroda koji je odgovoran za sve što se događalo u toku rata. E sad, kakve veze ima to što se događalo tokom rata sa 2019. godinom meni baš nije jasno, jer pitanje pravosuđa i provođenja ustavnog zakona, i Ustava na kraju krajeva, ne bi smjelo nikako biti u istoj ravni. Dakle, ti nekom oduzimaš pravo, manjinsko pravo, jer je većinskom narodu nešto uskraćeno", kazao je Borković za "Zašto?" Radija Slobodna Evropa.
Borković dalje navodi da većinskom narodu ništa nije uskraćeno.
"Franjo Tuđman, čovjek koji je, kako se voli reći, 'otac domovine', prilikom mirne reintegracije Baranje i Istočnog Srijema, odnosno Podunavlja, dogovorio je sa srpskom stranom da se provede lustracija. To znači da svi koji nisu ratni zločinci, niti postoji istraga protiv njih zbog ratnog zločina ili osobito teškog zločina, riješeni su kaznene odgovornosti, bili Srbi ili Hrvati. E sad, ako je Franjo Tuđman kao 'otac domovine', tu negdje pogriješio, možda bi Penava to trebao pitati svoje nalogodavce ili Tuđmanove mjerodavce koji su i sad u HDZ-u. Oni to rade smišljeno ne bi li izazivanjem opet međunacionalnih netrpeljivosti, a preko 'ćirilice kao ubojice' napravili problem u društvu, a sve kako bi oni sami profitirali i ojačali svoj politički položaj", kazao je Borković.
'Čeka se iseljavanje Srba'
Borković smatra da se vjerojatno odugovlači i čeka novi popis stanovništva koji je zakazan za 2021. godinu.
Penavu, umjesto da zabrinjava stalni pad broja svih građana i građanki Vukovara, eto, on se bavi samo time da Srba ima što manje.
"Siguran sam da se ide u tom smjeru, jer je prema popisu iz 2001. Vukovar imao oko 32 posto Srba, a prema popisu iz 2011. ima više od 34 posto. Popis stanovništva u Hrvatskoj, a mislim da nije drukčije ni u BiH, tužna je stvar jer puno ljudi, ne samo Srba iz Hrvatske, već i Hrvata, posebno iz Vukovara, zapravo nije tu. Ljudi odlaze, iseljavaju se, puno Srba je uzelo hrvatske dokumente samo da ode u zemlje EU, jer mogu tamo nešto raditi i zaraditi puno veći novac, nego što to mogu u Hrvatskoj.
Međutim, Penavu, umjesto da zabrinjava stalni pad broja svih građana i građanki Vukovara, eto, on se bavi samo time da Srba ima što manje. Osim što se ne poštuje ovaj dio Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se tiče ravnopravne upotrebe jezika i pisma, ne poštuje se niti onaj o zapošljavanju. Trebalo bi biti u paritetu zapošljavanje po nacionalnoj pripadnosti, ali toga naravno nema", tvrdi Borković.
Govoreći o činjenici da su jugoslavenske vlasti 1950-ih godina uvele dvojezičnost u Istri, Borković kaže da su "'svi narodi i narodnosti' pa čak i 'mrski fašistički okupatori', kako se tada govorilo, dobili svoja prava". Navodi da je 27 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj danas, prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, obvezno uvesti dvojezičnost i da je malo koja to napravila. S druge strane, 27 jedinica lokalne samouprave uvelo je dvojezičnost iako to, po zakonu, nisu morale napraviti.
"Gotovo sve su u Istri. Pokazalo se da je čak i ta 'tamnica naroda zvana Jugoslavija' pet godina nakon 2. svjetskog rata puno bolje i kvalitetnije riješila to pitanje. Talijani u Istri, Mađari i Česi u Daruvaru itd. Nitko nema problema. U Vukovaru je ravnopravna upotreba gradskim Statutom dopuštena još 2009. godine. I nije to napravio ni SDP, niti neka lijeva, liberalna stranka. To je napravio HDZ uz podršku neoustaške Hrvatske stranke prava. Ali je to tada bilo politički oportuno. Jednako tako im je sada politički oportuno raditi problem tamo gdje ga po ničemu ne bi trebalo biti", kazao je Borković za "Zašto?" Radija Slobodna Evropa.
Zaključio je da su "neki mudriji ljudi tada vodili državu nego sada, da su ti mudri ljudi napravili i niz grešaka tih 1950-ih godina, ali su ovi danas još gori od njih".
Facebook Forum