Dostupni linkovi

RS ne odustaje od prodaje Ljubije


ArcelorMittal fabrika u Zenici (ilustracija)
ArcelorMittal fabrika u Zenici (ilustracija)

Vlast u Republici Srpskoj nije odustala od prodaje rudnika željezne rude Ljubija, pa će tako na posebnoj aukciji na berzi 17. decembra biti ponuđen kapital po početnoj cijeni od 69,02 miliona maraka (oko 35,2 miliona evra).

Već sad se zna da će na aukciji učestvovati kontroverzni Evgenij Zotov kao predstavnik Izraelske investment grupe. Još međutim nije poznato da li će se u trku uključiti ArcelorMittal sa kojom Ljubija ima zajedničko preduzeće u Prijedoru ArcelorMittal Prijedor. Radnici tog preduzeća strahuju za posao nakon prodaje, a oko prodaje nema saglasnosti ni u vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj.

Radnici ArcelorMittal-a iz Prijedora poručuju da bi mogli ponovo, kao prošle godine, izaći na ulice. Tvrde da bi prodaja Rudnika željezne rude Ljubija, po trenutnim uslovima ponuđenim na berzi, vrlo lako mogla ugroziti njihova radna mjesta. Ne smije se dozvoliti da bilo ko može da kupi rudnik u Ljubiji, ko se ne bavi rudarskom djelatnošću, ističe predsjednik sindikata radnika zaposlenih u prijedorskom ArcelorMittalu Saša Kukolj.

„Nejasan je način na koji će se gore eksploatacija rude vršiti, nejasno je gdje će ta ruda ići na tržište, da li ima sigurno tržište, sve to dovodi, znači, da postoji mogućnost da se gore uopšte ne rudari, a samim tim i ovaj dio rude što se nalazi u Omarskoj da se na drugi način eksploatiše, to jest da kompanija odluči na koji način će izvršiti preostali dio eksploatacije u Omarskoj ukoliko ne dođe do kupovine na aukciji. Ako se donese odluka da se smanje kapaciteti, onda ona naša bojaznost dolazi do izražaja da će doći do smanjenja radne snage. Mislim da je prije bilo kakve prodaje trebalo raščistiti situaciju da ne budu radnici najveća kolateralna šteta, da radnici ne ostaju bez posla“, navodi Kukolj.

Vlada Republike Srpske je u aprilu prošle godine donijela odluku da 64,99 posto akcija državnog kapitala u Rudniku Ljubija proda Israeli Investment Group neposrednom pogodbom, tvrdivši da je ponuda gotovo nepoznate firme bolja od ponude ArcelorMittala.

Evgenij Zotov koji je predstavljao izraelsku kompaniju ponudio je za Ljubiju 46 miliona evra, a ArcelorMittal nešto manje od 32 miliona evra. Zbog protesta radnika ArcelorMittala u maju prošle godine u Banjaluci, a i protivljenja DNS-a unutar vladajuće koalicije u RS, odluka o prodaji nije prošla u entitetskom parlamentu. DNS ne podržava ni novi pokušaj prodaje putem berze, ističe lider te stranke Marko Pavić.

„DNS nije prihvatio privatizaciju Ljubije ovako kako je urađena i ministri DNS-a nisu glasali za ovakav prijedlog. Ja kao predsjednik DNS-a i kao Prijedorčanin, samo tražim da Rudnik Ljubiju kupe oni koji će se nastaviti baviti rudarenjem i time produžiti vijek trajanja rudnika u Prijedoru, ali što je važnije i povećati broj zaposlenih“, poručuje Pavić.

Onaj ko kupi Ljubiju kupio je i 49 odsto zajedničkog preduzeća sa Mittalom, koje je formirano 2004. godine i koje eksploatiše rudu iz Omarske kod Prijedora. ArcelorMittal-u se, po riječima predstavnika sindikata, ne sviđa ako bi suvlasnik u zajedničkoj kompaniji postao neko ko se ne bavi iskopom rude te bi se vrlo lako moglo desiti da se taj indijsko britanski gigant povuče iz Prijedora, a to bi ugrozilo i poslovanje zeničke Željezare koja je isto u vlasništvu ArcelorMittal-a. Izraelska grupacija se ne bavi direktno iskopom rude, no Evgenij Zotov najavio je učešće na aukciji te obećao ulaganje 30 miliona evra i zapošljavanje oko 300 radnika u Ljubiji.

„Nema politizacije. Sad samo ekonomski odnosi. Ko nudi najbolju cenu, taj je pobjednik“, poručio je Zotov.

Iako se u ArcelorMittal-u još ne oglašavaju, izvjesno je da će i oni učestvovati na aukciji, a najvjerovatnije i kupiti Ljubiju, ističe ekonomista Zoran Pavlović. Za Pavlovića je sporno što niko nije snosio odgovornost za pokušaj direktne prodaje Ljubije Zotovu, koji je, po mnogo čemu bio sumnjiv pokušaj privatizacije.

„Ja imam taj prijedlog koga je Vlada RS prihvatila, iz koga se jasno vidi da to nema nikakve veze sa, što bi rekli 'rudarenjem', već je to čisto dokument kojim je definisano da oni žele da naplate nešto, što, eto, Republika Srpska nije naplatila od Mittal-a kroz transferne cene“, tvrdi Pavlović.

Rudnici željezne rude Ljubija ne rade još od 1992. godine, a ono malo radnika što je ostalo čuva objekte ili se bavi proizvodnjom gljiva.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG