Predstavnici srpskih organizacija u Hrvatskoj odali su u utorak, 16. novembra, počast stanovnicima Vukovara, grada na istoku Hrvatske, koji su ubijeni i nestali 1991. godine, kao i ubijenima na Ovčari i drugim stratištima.
Izaslanstvo, koje je predvodio predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac, položilo je vijence u Dunav i na Ovčari, a potom su zapalili svijeće za sve ratne žrtve u vukovarskoj pravoslavnoj crkvi sv. Nikolaja.
“Učinili smo to sa snažnim suosjećanjem s njihovom patnjom kao i s patnjom koju njihovo stradanje do danas izaziva kod njihovih najbližih. Naša je dužnost da ih se sjećamo i to da ih se sjećamo na takav način da jačamo osjećaj mira među građanima Vukovara i Hrvatske. I više od toga, da jačamo osjećaj mira s jedne i druge strane Dunava,” kazao je Pupovac.
On je podsjetio da su Francuska i Njemačka nepune dvije decenije nakon Drugog svjetskog rata potpisali sporazum o suradnji kojim su položili temelj za poratnu i današnju Europu.
“Mi smo više puta u posljednjih 30 godina kretali tim putem, pa smo se ponovo vraćali na mjesta s kojih smo kretali. Nisam bio u Vukovaru prije 30 godina, ali kao da sam bio. Tamo, u Glini, nisam bio prije 80 godina, ali kao da sam bio. Svako od ovih mjesta i sve ove godine i njihove ratove, s više ili manje svijesti, živimo i danas, ali na način na koji ne bismo trebali. Trebali bismo živjeti svoje živote, a ne mržnje svojih i tuđih historijskih neprijateljstava", naglasio je Pupovac.
Odgovarajući na novinarsko pitanje, Pupovac je kazao da su pitanje nestalih, kao i pitanje odgovornih za zločine, zajednička tema u kojoj bi svi trebali podnijeti svoj dio odgovornosti.
"Ne samo da podržavamo da što prije dođe do nastavka pregovora predstavnika dviju vlada (vlada Srbije i Hrvatske) nego i da dođe do konkretnih rezultata o nestalima. Pitanje nestalih i odgovornih za zločine nije nešto o čemu ćemo prestati brinuti i čemu nećemo posvetiti neophodnu pažnju. To je pitanje koje sprječava da imamo dubok osjećaj mira u Hrvatskoj i isti takav osjećaj ljudi s obje strane Dunava", kazao je.
U izaslanstvu koje je posjetilo Vukovar bio je i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, iz reda srpske manjine, Boris Milošević.
"Došao sam sa srpskom zajednicom da se poklonim žrtvama i jer Vukovar zaslužuje da se sjetimo njegovog stradanja i da se sjetimo svih koji su stradali i koji se i danas vode kao nestali. Vukovar zaslužuje da svih ostalih dana bude grad života, grad tolerancije i dijaloga koji gradi sretnu sadašnjost i budućnost u kojem građani razgovaraju i zajednički rješavaju probleme, a mi iz politike da im pružimo ruku", istakao je Milošević.
On je potvrdio da će, zajedno sa drugim članovima hrvatske Vlade, 18. studenog sudjelovati u Koloni sjećanja od vukovarske bolnice do spomen-obilježja na Ovčari.
“Svi mi u srpskoj zajednici nastojat ćemo da se te podjele prevaziđu i da se obnovi razgovor u lokalnoj zajednici. Negativnih pojava ima i one nisu nestale, ali idemo u dobrom smjeru, pa se nadam da će svake godine taj proces biti sve bolji i da ćemo doći do točke da nećemo smatrati da je Vukovar grad podjela,” zaključio je Milošević.
Čitajte: Na tri decenije od pada Vukovara odjekuje rasprava o politizaciji tragedijeU Hrvatskoj se 18. studenoga obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.
Spomen je to na 18. studenoga 1991. godine, kada je slomljena hrvatska obrana Vukovara, i kada su grad, nakon višemjesečne opsade, zauzeli pripadnici JNA, paravojska samoproglašene “Republike Srpska Krajina” i dobrovoljačke grupe iz Srbije.
Što je prošao Vukovar?
Vukovar je posebnim zakonom u ožujku 2020. godine proglašen “mjestom posebnog domovinskog pijeteta”.
Ujesen 1991. godine napadnut je snažnim snagama tadašnje JNA, pripadnika paravojske vojske samoproglašene “Republike Srpska Krajina” i dobrovoljaca iz Srbije.
Nakon višemjesečnih napada tenkovima, artiljerijom i pješadijom i zračnih raketiranja, hrvatska obrana grada slomljena je 18. studenog 1991. godine, većina nesrpskog civilnog stanovništva protjerana je iz grada, prvo u logore i zatvore u Srbiji, a potom u Hrvatsku.
Dio zarobljenih hrvatskih vojnika i policajaca likvidiran je zajedno sa ranjenicima i civilima iz vukovarske bolnice na dobru Ovčara nedaleko grada, a ostali su držani u logorima i zatvorima u Srbiji do tzv. velike razmjene početkom 1992. godine.
Erdutskim sporazumom ujesen 1995. godine dogovorena je mirna reintegracija dotadašnjeg UN-ovog sektora Sjever u ustavno-pravni položaj Republike Hrvatske sa trogodišnjim prijelaznim razdobljem.
Obljenica sloma hrvatske obrane grada 18. studenog svake se godine komemorira na najvišoj razini i u koloni sjećanja od vukovarske bolnice do Spomen-područja Ovčara redovito sudjeluje državni vrh, izaslanstva hrvatskih gradova, županija, političkih stranaka i stradalničkih udruga, kao i brojni građani.
Vukovar dan-danas osjeća posljedice rata. Ekonomija nije dosegla predratnu razinu, nije poznata sudbina gotovo 500 hrvatskih branitelja i civila nestalih u vrijeme ulaska JNA, paravojske lokalnih Srba i dobrovoljaca iz Srbije u grad, a međuetničke tenzije nekad slabije, a nekad izraženije i dalje su prisutne.
Predstavnici srpske manjine upozoravaju da je prije početka napada JNA na Vukovar 1991. godine u gradu ubijeno više građana srpske nacionalnosti, a da njihova sudbina do danas nije razjašnjena.