Hrvatsko Ministarstvo ratnih veterana javno je osudilo tekst poznatog novinara i književnika Borisa Dežulovića objavljenog na jednom portalu, gdje je on u naslovu i u nekoliko navrata u tekstu, spominjući Vukovar, žestoko opsovao one koji žrtvu tog grada teško postradalog u ratu instrumentaliziraju u političke svrhe.
U Hrvatskoj se svake godine 18. studenog obilježava obljetnica pada grada 1991. Ovaj grad na istoku Hrvatske, uz samu granicu sa Srbijom na Dunavu, tokom 87 dana opsade od strane nekadašnje jugoslovenske armije 1991. godine, doživeo je teška razaranja, dok je više od hiljadu ljudi ubijeno. U kolektivnom sjećanju ostao je upamćen kao prvi grad žrtva ratova koji su u devedesetim pratili raspad Jugoslavije.
Što je napisao Dežulović?
Pred obilježavanje obljetnice pada Vukovara novinar i pisac Boris Dežulović, je na portalu N1, iznio svoje viđenje razloga koji su doveli do, „ispražnjenja od smisla“, tragedije ovog grada:
"Punih je, eto, trideset godina kako ga ne vade iz pozlaćenih usta, trideset nam godina njime mjere domoljublje, da bi nakon trideset godina hipnotičkog domobojaznog mrmorenja Vukovar - kao, uostalom, svaka riječ kad se trideset godina bez prestanka ponavlja - bio do kraja ispražnjen od svakog pojedinačnog značenja, svrhe i smisla, tek konfekcijski grobljanski lampion kao šuplji plastični totem za raspirivanje domovinskog zajedništva i utjerivanje domoljublja u kosti."
Za njega je, kako je naknadno pojasnio, “punch line” u kolumni podsjećanje da je “Državni zavod za statistiku objavio službenu procjenu broja stanovnika u hrvatskim gradovima po kojoj u Vukovaru danas živi čak pet i pol tisuća ljudi manje nego na posljednjem popisu stanovništva 2011. godine.
„Samo eto u posljednjih 10 godina mrtvi je Grad Heroj napustila čak petina stanovništva, pet i pol tisuća njih. U cijeloj Hrvatskoj niti iz jednog grada nije otišlo više ljudi”, navodi Dežulović.
Što je prethodilo?
Povod Dežulovićevom tekstu je bilo “sugeriranje” vinkovačkih vlasti umjetniku Radetu Šerbedžiji da koncert, za koji su karte već bile rasprodane, odgodi do nakon obljetnice pada Vukovara 18. studenog. Dežulović se, pak, prisjetio još nekoliko takvih slučajeva u raznim krajevima Hrvatske proteklih godina.
Kako je reagiralo Ministastvo branitelja?
Ministarstvo branitelja prozvalo je Dežulovića da pokušava obezvrijediti sve žrtve Vukovara i Domovinskog rata.
"Svatko razuman i dobronamjeran zgražava se nad lakoćom kojom Boris Dežulović obezvrjeđuje žrtvu Vukovara”, poručuju iz Ministarstva, a Dežulovićev tekst nazivaju “sramotnim pamfletom”.
Poruke iz Vukovara i HDZ-a
Reagirao je i vukovarski gradonačelnik, novi lider oporbenog desničarskog Domovinskog pokreta Ivan Penava, koji je kazao kako Dežulović “vrijeđa i potcjenjuje žrtvu Vukovara u Domovinskom ratu”.
Također, reagirao je i vukovarski HDZ (Hrvatska demokratska zajednica – vladajuća stranka u državi) koji je ocijenio da je riječ o “do sada neviđenom obezvrjeđivanju žrtve Vukovara i Domovinskog rata.”
I Udruga Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) najoštrije je u priopćenju osudila “vulgarni govor mržnje” u Dežulovićevoj kolumni tvrdeći da se on “na posebno uvredljiv način izruguje sa žrtvama i danima sjećanja na stradanje grada heroja Vukovara.”
Ocjene o 'parazitiranju' na Vukovaru
Nezavisni saborski zastupnik iz kluba Zeleno-lijevog bloka Bojan Glavašević kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) da nije zgrožen niti psovkom u naslovu teksta, niti njegovim sadržajem i da ovo nije “najskandalozniji” Dežulovićev tekst što ga je čitao.
“Mislim da to treba malo staviti u kontekst mjeseca u kojem se nalazimo i činjenica da krajnja desnica definitivno gubi dah, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, i onda je uvijek dobro pronaći nešto ‘skandalozno' u ovom periodu”, kaže Glavašević.
Ovog sagovornika sa Vukovarom povezuje to što mu je Vukovar rodni grad, ali i to što je njegov otac Siniša Glavašević, novinar Hrvatskog radija Vukovar, nakon sloma obrane 1991. godine ubijen na dobru Ovčara nedaleko grada, a posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Glavašević također proziva dio politike koji, kako navodi, parazitira na tragediji Vukovara. Po njegovom sudu, činjenica tolikog iseljavanja u situaciji kada je doista mnogo novca uloženo u grad, a ljudi odlaze pokazuje da je problem negdje drugdje.
“Vidi se taj trend – ja to zovem sakralizacija Vukovara. Ako kažemo da je prostor grada, i fizički prostor i simbolički prostor, nešto sveto, ta svetost je u svakom smislu u opreci sa svakodnevicom. Svakodnevica i svetost ne idu jedno s drugim, ne može isti prostor biti i svet i prostor za svakodnevicu”, kaže Glavašević koji je po obrazovanju sociolog.
Vjeruje kako vukovarsko groblje i Spomen-područje Ovčara trebaju biti sakralizirani, i da trebaju postojati razdoblja posebnog režima u gradu, ali ne da cijeli grad cijelo vrijeme bude mjesto posebnog pijeteta, jer on u takvom gradu ne bi želio živjeti.
“Mislim da je to štetno, ne samo zato što ljudi odlaze pa to više nije prostor za život, nego je to štetno i zato što je to onda spomenik tragediji. A ja vidim pravu pobjedu na način da se tom gradu vrati život, da ponovno postane onako živa zajednica kakva je bila prije rata. Ovako postaje spomenik tragediji, a ja mislim da je to naprosto krivi način”, konstatuje Glavašević.
Što je prošao Vukovar?
Vukovar je posebnim zakonom u ožujku 2020. godine proglašen “mjestom posebnog domovinskog pijeteta”.
Ujesen 1991. godine napadnut je snažnim snagama tadašnje JNA, pripadnika paravojske vojske samoproglašene “Republike Srpska Krajina” i dobrovoljaca iz Srbije.
Nakon višemjesečnih napada tenkovima, artiljerijom i pješadijom i zračnih raketiranja, hrvatska obrana grada slomljena je 18. studenog 1991. godine, većina nesrpskog civilnog stanovništva protjerana je iz grada, prvo u logore i zatvore u Srbiji, a potom u Hrvatsku.
Dio zarobljenih hrvatskih vojnika i policajaca likvidiran je zajedno sa ranjenicima i civilima iz vukovarske bolnice na dobru Ovčara nedaleko grada, a ostali su držani u logorima i zatvorima u Srbiji do tzv. velike razmjene početkom 1992. godine.
Erdutskim sporazumom ujesen 1995. godine dogovorena je mirna reintegracija dotadašnjeg UN-ovog sektora Sjever u ustavno-pravni položaj Republike Hrvatske sa trogodišnjim prijelaznim razdobljem.
Obljenica sloma hrvatske obrane grada 18. studenog svake se godine komemorira na najvišoj razini i u koloni sjećanja od vukovarske bolnice do Spomen-područja Ovčara redovito sudjeluje državni vrh, izaslanstva hrvatskih gradova, županija, političkih stranaka i stradalničkih udruga, kao i brojni građani.
Vukovar dan-danas osjeća posljedice rata. Ekonomija nije dosegla predratnu razinu, nije poznata sudbina gotovo 500 hrvatskih branitelja i civila nestalih u vrijeme ulaska JNA, paravojske lokalnih Srba i dobrovoljaca iz Srbije u grad, a međuetničke tenzije nekad slabije, a nekad izraženije i dalje su prisutne.
