Karijerni diplomata Džoi Hud kojem je u fokusu bio Bliski istok pod više američkih administracija, kaže da su SAD i Iran izvukli jasne lekcije iz nasilnog novog poglavlja decenija neprijateljstava.
U intervjuu za RSE, Hud – koji je bio glavni zamenik pomoćnika državnog sekretara za Bliski istok tokom prve administracije predsednika Donalda Trampa (Trump), a prethodno zamenik šefa misije u Iraku i Kuvajtu – rekao je da je Teheran naučio da SAD mogu da eliminišu visoke lidere po volji, što je realnost koja će oblikovati buduće donošenje odluka u Iranu.
Istovremeno, rekao je on, Vašington je saznao da Iran – ili čak nedržavni akteri – mogu efikasno da poremete Ormuski moreuz koristeći jeftine alate kao što su dronovi, mine ili čak kredibilne pretnje, bez angažovanja konvencionalnih pomorskih snaga.
Ako je tačno ono što je predstavljeno kao iranske pregovaračke tačke, rekao je Hud, jaz između strana ostaje veliki. Ako ne dođe do "političkog zemljotresa", rizik od nove eskalacije ostaje visok, jer obe strane i dalje veruju da mogu nametnuti značajne troškove drugoj.
Ovaj intervju je priređen radi dužine i jasnoće.
RSE: Želim da počnem s lekcijama koje su i SAD i Iran naučili iz ovog poslednjeg poglavlja sukoba koji traje od 1979. Koje su te lekcije, po vašem mišljenju, i kako bi trebalo da informišu američku strategiju i na kraći i na duži rok?
Džoi Hud
Džoi Hud: Mislim da ste u pravu kada kažete da je ovo samo poslednje poglavlje u sukobu koji traje već 47 godina, jer postoji duga istorija koja je počela uzimanjem naših diplomata za taoce od strane ovog režima u Teheranu tokom 444 dana 1979. i 1980. godine. I prošla je kroz druge iteracije, uključujući rat tankerima krajem 1980-ih i, naravno, mnoge, mnoge, mnoge napade milicija koje podržava Iran u Iraku, Siriji i Libanu na američke snage i diplomatsko osoblje.
Što se tiče naučenih lekcija, mislim da je Teheran naučio da SAD mogu eliminisati praktično svakog lidera u bilo kom trenutku kada to žele. Dakle, to mora da se uzme u obzir u razmišljanju svakog iranskog lidera koji se uzdigne na lidersku ulogu i, posledično, u njihovoj pregovaračkoj poziciji – znajući da ako odu predaleko preko američkih crvenih linija, mogli bi biti sledeći eliminisani.
Drugo, mislim da su SAD naučile da Iran, ili čak i drugi akteri, mogu da kontrolišu Ormuski moreuz samo lansiranjem nekoliko jeftinih dronova ili mina, ili čak samo pretnjom da će ih koristiti. Sada nije potrebna armada da bi se blokirao moreuz niti čak duboka minska polja. Sve što je potrebno je dovoljno uplašiti osiguravajuće kompanije pa da brodovi više ne plove – jer je osiguranje preskupo, jednostavno nije dostupno – ili same brodarske kompanije odluče da ne žele da preuzmu taj rizik.
I to je zapravo nešto što nije u potpunosti pod kontrolom Vašingtona ili Teherana. Obe strane mogu reći: "U redu, imamo privremeni prekid vatre kako bi se brodovi mogli kretati". Ali ako se osiguravajuće i brodarske kompanije ne slože, onda brodovi ne plove. I dosad nije mnogo brodova zauzelo poziciju za prelazak moreuza.
RSE: Služili ste u više administracija, počev od Džordža V. Buša (George W. Bush). S obzirom na to da je iranska liderska struktura ostala relativno konzistentna tokom vremena – i na nove uvide koje su SAD stekle o iranskom donošenju odluka i toleranciji na rizik, uključujući sposobnost SAD da eliminišu više lidere – kako mislite da to utiče na način razmišljanja iranskih donosilaca odluka danas, posebno kada započinju pregovore ili razmatraju eskalaciju?
Hud: Pa, moraju da shvate – i siguran sam da shvataju – da ako ne dođemo do pregovaračkog rešenja, onda bi ponovna eskalacija ili obnavljanje oružanog sukoba mogla, na lično nivou, da znači da neće preživeti.
Dakle, mislim da im to daje podsticaj da budu ozbiljniji, možda da deluju brže nego što bi inače, jer smo iz iskustva videli da su potrebni meseci, a ponekad i godine, da se s njima dođe do rešenja. Vraćam se na 1979–1980, kada su nam Alžirci pomogli da oslobodimo diplomatske taoce – ali to je trajalo mnogo, mnogo meseci. Zajednički sveobuhvatni plan akcije, takozvani nuklearni sporazum iz 2015. godine, pregovarao se godinama.
Čitajte:
Trump kaže da vojska SAD ostaje blizu Irana dok se ne postigne 'pravi sporazum'I mislim da je to jedna od stvari koja je podstakla predsednika Trampa da sada pokrene vojne neprijateljstva, zato što nije bio uveren da su iranski pregovarači ozbiljni. Rekao je da su "cupkali", kao da cupkate samo da biste pratili ritam muzike.
Zato mislim da sada verovatno shvataju da će morati da idu brže nego što bi inače normalno radili.
Pokušaj premošćavanja jaza
RSE: Okrećući se izveštajima o okvirima pregovora: Ako su iranski predlozi pomenuti u medijima tačni, sugerisali ste da dve strane ostanu daleko jedna od druge. Koji su najveći suštinski jazovi i koliko će ih biti teško premostiti bez kako ste rekli "političkog zemljotresa"?
Hud: Da se vratimo na vaše ranije pitanje, mislim da će SAD morati da prilagode svoj način razmišljanja i planiranja kako bi održale otvorenim komercijalni brodarski saobraćaj kroz Ormuski moreuz. To će uključivati novu tehnologiju, nove saveze s nekim od zemalja Zaliva i verovatno dalje sukobe, nažalost, sve dok režim u Teheranu fundamentalno ne promeni svoj pogled na svet i strategiju prema ostatku sveta.
Sada, šta obe strane žele? Obe strane žele da budu dominantna sila na Bliskom istoku, i obe to ne mogu postići istovremeno.
Dakle, osim ako bude političkog zemljotresa na jednoj ili drugoj strani, neće moći da pronađu pregovaračko rešenje koje zadovoljava većinu – ako ne i sve – njihove strateške ciljeve. Dakle, nažalost, ne mislim da postoji mnogo optimizma za ovaj privremeni prekid vatre ili za sveobuhvatni kraj ovog sukoba koji traje već 47 godina.
Čitajte:
Tri ključne stvari koje treba pratiti dok na snagu stupa prekid vatre između SAD-a i IranaDa bi režim u Teheranu prihvatio dominaciju SAD u regionu, morao bi da promeni celu svoju ideologiju, koja se zasniva na otporu SAD i Zapadu. I videli smo šta je taj pristup doneo zemljama poput Libana, Sirije, Iraka i Jemena.
Iran nema nijednog prijatelja, partnera ili saveznika koji je prosperitetan i stabilan. Umesto toga, oslanja se na milicije – naoružane grupe koje deluju u drugim zemljama s ciljem da se opiru ekonomskom razvoju i stabilnosti koja se vidi pod američkim bezbednosnim kišobranom u državama Saveta za saradnju u Zalivu.
Ravnoteža snaga u Teheranu
RSE: S obzirom na tu procenu – i nedavne komentare američkih zvaničnika koji iransko liderstvo nazivaju "novim režimom" – koliko dobro zapravo razumemo unutrašnju ravnotežu moć u Teheranu? I koliko je ta distinkcija bitna u praksi?
Hud: Mislim da kolektivno razumemo mnogo toga o iranskom sistemu. Ali to kolektivno razumevanje ne dopire nužno do predsednika Trampa.
Ima samo nekoliko ljudi koji ga savetuju, a mnogi iskusni zaposleni u civilnim, vojnim i diplomatskim institucijama su otpušteni, gurnuti u penziju ili na drugi način zapostavljeni. Dakle, ne mislim da najbolje analize i preporuke stižu do osobe koja je najvažnija.
Sada, što se tiče onoga što kaže o režimu – tehnički je u pravu da se promenio, u smislu da su SAD i Izrael uklonili veliki deo višeg liderstva koje je postojalo pre samo nekoliko meseci. Dakle, ličnosti su se promenile.
Ali da li se ideologija promenila? Da li su se ciljevi promenili? Ne vidim apsolutno nikakve dokaze za to.
Ciljevi režima ostaju da se odupre Sjedinjenim Državama i Zapadu i da izveze svoju revoluciju – to su njegove reči, ne moje. To ne vodi mirnom regionu.
Dakle, ne, ne vidim fundamentalnu promenu režima. Vidim nove lidere i zbog svoje ranjivosti mogu biti oprezniji u pregovorima – ali moraćemo vidi.
RSE: Čini se da postoji i zabuna oko toga šta proglašeni prekid vatre zapravo obuhvata – posebno s obzirom na kontinuirane napade u koje je uključen Izrael i aktivnosti na mestima poput Bejruta. Koliko je značajna ta dvosmislenost i kakve rizike ona predstavlja za održavanje prekida vatre?
Hud: Mislim da je to značajno, jer svakom remetilačkom faktoru daje mogućnost da kaže: "Druga strana je prekršila prekid vatre, pa ću nastaviti da napadam."
To je sasvim moguće ono što Iran radi ili makar neki akteri unutar iranskog sistema. Jer kako možemo biti sigurni da je sistem potpuno kohezivan? Kako znamo, na primer, da će Korpus islamske revolucionarne garde slediti naređenja novog liderstva? To su stvari koje će vremenom postati jasnije.
Čak i nakon što je proglašen prekid vatre, videli smo napade na zemlje Zaliva. A Izrael je rekao da Liban uopšte nije deo prekida vatre.
Vaš browser nepodržava HTML5
I olakšanje i zabrinutost: Iranci o krhkom primirju
Moramo zapamtiti da je Izrael, iako je usko povezan sa SAD, suverena zemlja i da može sam da donosi odluke. Ako bi predsednik Tramp javno zahtevao da Izrael obustavi operacije u Libanu, to bi dovelo premijera Bendžamina Netanjahua u veoma težak položaj. Ali bez toga, Izrael će nastaviti da teži ostvarenju svojih ciljeva.
RSE: Na kraju, napomenuli ste da obe strane i dalje veruju da mogu nametnuti značajne troškove drugoj strani. U praktičnom smislu, koji su najverovatniji okidači za ponovnu eskalaciju i koje signale bi kreatori politike trebalo da prate kako bi razlikovali rutinsko poziranje od stvarnog povratka u sukob?
Hud: Očigledno je da će broj i uticaj iranskih napada na zemlje Zaliva biti ključni pokazatelj. Ako se oni ne zaustave, onda nema pravog prekida vatre.
Takođe će biti važno videti da li će Iran uzdržati od pretnji brodovima u Ormuskom moreuzu – a brodovi se ipak i dalje ne pomeraju. Teško je predvideti kako predsednik Tramp to tumači.
Takođe moramo pratiti unutrašnju dinamiku u Iranu. Možda neće biti pune komande i kontrole bilo kog pojedinačnog lidera. Ako frakcije počnu da se ne slažu, mogli biste videti remetilačke faktore – aktere koji odbacuju pregovore i sami pokreću napade.
A kako Sjedinjene Države tumače te akcije – to će biti jedno od najtežih pitanja na koje treba odgovoriti.