Ruši li Dodika 'Pravda za Davida'?

Kakav je odnos Milorada Dodika prema slučaju Davida Dragičevića?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li masovni građanski protesti mogu ugroziti vlast Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Sagovornici u Banjaluci bili su politička analitičarka Tanja Topić i socijalni psiholog Srđan Puhalo.

Bilo je riječi o tome zašto protesti na kojima se traži da se utvrdi istina o smrti mladog Davida Dragičevića privlače toliko građana Republike Srpske, u čemu se ti protesti razlikuju od ranijih skupova protiv vlasti, ko na njih dolazi, o pritiscima koje vlast vrši na građane da ne dolaze na proteste, kako je Televizija Republike Spske proglasila učesnike protesta kriminalcima i objavila njihove lične podatke, kakav je odnos Milorada Dodika prema slučaju Davida Dragičevića, kako je vlast uoči oktobarskih izbora povećala plate u Republici Srpskoj za tridesetak maraka, kako Dodik ponovo širi strah pričama o ugroženosti Republike Srpske, kao i o tome da li će režim uspjeti da uguši proteste Pravda za Davida ili će nezadovoljsto građana dovesti do promjene vlasti u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: U posljednje vrijeme sve više ljudi se okuplja na protestima Pravda za Davida. Nedavno je na Trgu Krajina u Banjaluci protestovalo više od 10.000 ljudi, koji su tražili da se utvrdi istina o smrti mladog Davida Dragičevića. Oni vjeruju da vlast ne želi da se otkrije istina o tom slučaju i da krije ubice. Mislite li da ti protesti ozbiljno zabrinjavaju vlast u Republici Srpskoj?

Tanja Topić: Mislim da je vlast ozbiljno zabrinuta jačanjem ovih protesta. Ranije su svi pokušaji da se organizuje bilo kakva vrsta protesta bili ugušeni u samom startu. Koristio se onaj oprobani recept: govorilo se da su protesti organizovani izvana, uz pomoć centara moći - da li iz inostranstva, da li iz Federacije BiH, a često je optuživan i Soroš. Bili smo svjedoci proizvodnje bezbroj različitih revolucija, vrućih jeseni, uzavrelih proljeća i slično. To su sve bili spinovi koje je vlast koristila kako bi spriječila bilo kakvo javno iskazivanje nezadovoljstva. U slučaju protesta povodom ubistva Davida Dragičevića to im očito nije pošlo za rukom - i moj je utisak da ih to čini prilično nervoznim.

Novo lice Banjaluke

Srđan Puhalo: Podsjetiću na proteste povodom uništavanja gradskog parka u Banjaluci 2012. godine koji su bili uoči lokalnih izbora. Posljedica je bila - veliki gubitak glasova vladajuće stranke u Banjaluci. U odnosu na te proteste Pravda za Davida je mnogo ozbiljniji protest, jer slučaj Davida Dragičevića ima mnogo veću težinu nego odbrana gradskog parka. S druge strane, ekonomska situacija je mnogo gora nego prije šest godina. Sve to plaši vlast u Republici Srpskoj. Na kraju krajeva, nikada ne znate u kojem pravcu to može otići, odnosno koliko će ti protesti uticati na javno mnijenje u Republici Srpskoj.

Postoji još jedna stvar o kojoj se ne priča mnogo, a to je da povodom ovih protesta imamo potpuno novi odnos između Sarajeva i Banjaluke. Dva oca, Darko Dragičević iz Banjaluke i Muriz Memić iz Sarajeva, čiji je sin takođe ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima, ujedinili su se u traženju pravde za svoje ubijene sinove. Oni su više učinili na približavanju Sarajeva i Banjaluke nego sve nevladine organizacije. I ta činjenica plaši ovdašnju vlast.

Vaš browser nepodržava HTML5

Sarajevo: Pravda za Davida i Dženana

Tanja Topić: Kolega Puhalo je pomenuo da je na banjalučkim protestima tražena pravda ne samo za Davida Dragičevića nego i za Dženana Memića koji je ubijen u Sarajevu. To približavanje, to brisanje entiteske granice duboko je zabrinulo nacionaliste, jer su ovi protesti pokazali da Banjaluka ima i drugačije lice - ne samo ono nacionalističko i ksenofobično koje je godinama pokazivala.

Sile mraka i bezumlja

Omer Karabeg: Kako se predsjednik Dodik odnosi prema slučaju Davida Dragičevića?

Tanja Topić: Dodik se u ovom slučaju od samog početka postavio kao neko ko drži sve konce u rukama i kontroliše sve stubove vlasti. On se mimo zakona umiješao i u samu istragu. Potpuno nezakonito je zahtijevao da se uradi nova obdukcija. Slučaj Davida Dragičevića pokazao je koliko su institucije Republike Srpske u rukama vladajuće partije. Vrh vlasti se ponaša licemjerno. Oni najprije iskažu saosjećanje sa porodicom Davida Dragičevića, a nakon toga dolazi ono famozno - ali, pa se u medijima slučaj relativizuje i ubijeni mladić vuče po blatu.

Srđan Puhalo: Dodik je sve vrijeme smišljao način kako da se protesti što prije okončaju. On je pokušao da se nametne kao neko ko će riješiti tu stvar. Na početku je išao kod roditelja, izrazio saučešće i otišao na Davidovu sahranu. Bio je i na protestu ispred tužilaštva na kome se zahtijevalo da se proces ubrza, da bi onda njegovi mediji počeli povodom protesta da šire priče o zavjeri sila mraka i bezumlja koje hoće da unište Republiku Srpsku. Dodiku se sada obija o glavu imidž koji je gradio o sebi kao o čovjeku koji rješava sve stvari u Republici Srpskoj.

Prošlo je više od 100 dana od smrti Davida Dragičevića, ljudi očekuju da Dodik nešto uradi, ali se ništa ne dešava. Sada on prebacuje loptu na institucije Bosne i Hercegovine, govoreći da one postavljaju tužioce u Republici Srpskoj. Vjeruje da će tako uspjeti da razvodni aferu povodom smrti Davida Dragičevića. Samo nisam siguran koliko ta njegova strategija pije vode kod građana Republike Srpske.

Ucjene

Omer Karabeg: Ko dolazi na proteste? Da li je za građane rizično da se pojave na protestima? Mogu li zbog toga imati posljedice na poslu?

Tanja Topić: U medijima je bila informacija da je svim uposlenicima u javnim institucijama zabranjeno da dolaze na proteste, jer u protivnom mogu ostati bez posla. Zaposleni u državnim institucijama i javnim preduzećima dobro znaju da nije poželjno pojaviti se na protestima. Na tim skupovima uglavnom vidimo roditelje, žene i djecu. Majke tamo dolaze, jer misle - to bi se moglo dogoditi i mom djetetu. To je glavni motiv što okuplja ljude koji dolaze na trg.

Srđan Puhalo: Na početku tih protesta mogli ste vidjeti različite ljude. Mogli ste prepoznati čak i one koji rade u državnim institucijama i javnim ustanovama. Bilo je ljudi i iz političkih partija. Više nije tako. Danas na proteste dolaze obični građani - komšinice, tetke, strine. To su ljudi koje ne možete nazvati ni stranim plaćenicima, ni izdajnicima, ni soroševcima, niti nevladinim aktivistima - i to predstavlja strašan problem za režimske medije koji pokušavaju da ove proteste prikažu u negativnom svjetlu.

Ne možete tim ljudima prilijepiti etiketu izdajnika. Što se tiče onih koji su zaposleni u državnim institucijama i javnim ustanovama, vjerujem da im vlast sugeriše da ne dolaze na proteste, a možda ih i ucjenjuje, ali sam uvjeren da mnogo ljudi, koji zbog pritiska ili iz straha ne dolazi na proteste, misle da u slučaju Davida Dragičevića nešto smrdi do neba.

Crna lista

Omer Karabeg: Da li oranizatori protesta dobijaju prijetnje?

Tanja Topić: O tome su se članovi grupe Pravda za Davida javno oglašavali. Oni su u nekoliko navrata isticali da ih prate, da prate čak i njihovu djecu. Pomenula bih i nešto što je vrlo opasno. Nakon posljednjeg velikog protesta, koji je održan 7. jula, Televizija Republike Srpske, koja je servis svih građana, objavila je na svom portalu listu pojedinaca koji su bili prisutni na tom protestu. Objavljeni su njihovi dosijei sa svim ličnim podacima koji se ne bi smjeli objavljivati - dakle, sa adresom stanovanja, imenima roditelja i jedinstvenim matičnim brojem. Neki od njih su označeni kao kriminalci, jer su organizovali proteste zbog poskupljenja benzina. Među njima su se našli i predsjednik udruženja građana ReStart, kao i odbornik Partije demokratskog progresa u gradskoj skupštini Banjaluke. To je nedopustivo i vrlo opasno.

Tanja Topić: Vrh vlasti se ponaša licemjerno. Oni najprije iskažu saosjećanje sa porodicom Davida Dragičevića, a nakon toga dolazi ono famozno - ali

Srđan Puhalo: To je kreiranje klime u kojoj vas svaka neuračunljiva budala može u mraku dočekati pred ulazom u vašu zgradu i razbiti vam glavu, zato što ste proglašeni za osobu koja je protiv srpskog naroda i koja radi na rušenju Republike Srpske. To je psihološki rat koji vlast vodi protiv ljudi koji protestuju. Treba živjeti sa tim da vas svaki dan proglašavaju stranim plaćenikom i izdajnikom, da spletkare protiv vas, da objavljuju laži o vama. Ima ljudi koji su spremni da za novac na društvenim mrežama napišu svakakvu gadost protiv vas samo da bi vas ocrnili. Ta borba je neravnopravna, zato što vlast u borbi protiv ljudi koji protestuju koristi javni servis, a oni nemaju mogućnost da odgovore. To nije od jučer. To se kod nas odavno radi i niko ne misli da stane sa tim, pogotovo ne oni koji su danas na vlasti.

Predizborni trik

Omer Karabeg: Od 1. avgusta sve plate u Republici Srpskoj biće povećane za tridesetak maraka. Mislite li da će to uticati na rezultate oktobarskih izbora?

Tanja Topić: Sasvim je sigurno da će uticati na jedan dio građana. Upregnuto je mnogo propagandne mašinerije da bi se pokazali pozitivni efekti koje će, navodno, donijeti povećanje plata. Niko se ne bavi time šta tih 30 maraka povećanja znači u odnosu na porast troškova života koji su se vinuli nebu pod oblake. Pogledajte koliko je samo proizvoda poskupilo nakon povećanja cijene benzina. A nama se servira priča kako nam je ovdje lijepo, kako živimo u idili koju pokušavaju da naruše naši neprijatelji. Kad nam je tako lijepo, zašto ovaj prostor godišnje napusti 30.000 građana. Samo u ovom trenutku oko 10.000 ljudi čeka da im se riješi zahtjev za vizu koji su podnijeli u njemačkoj ambasadi. To ljudi vide tako da mislim da je dobrom dijelu građana jasno da je povećanje plata samo predizborni trik i prodavanju magle.

Srđan Puhalo: Vlast i režimski mediji nas ubjeđuju da je i pored poskupljenja kod nas benzin najjeftiniji, što nije tačno. Ponekad priznaju da je ekonomska situacija teška, ali odmah dodaju - kada vidimo kako je drugima, moramo biti zadovoljni. Govore nam o novim fabrikama, o tome kako se planiraju novi autoputevi. To je priča koju slušamo pred svake izbore, zajedno sa najavama mogućeg rata protiv Srba i Republike Srpske. Poručuju nam - moramo da se držimo zajedno, jer hoće da nas unište, samo što nas nisu napali. Nažalost, ta priča prolazi. Bar je do sada prolazila.

Samo što nas nisu napali

Omer Karabeg: Gospodin Puhalo je pomenuo širenje straha i priče o ratu koji su pratili i ranije predizborne kampanje. Danas je ekonomska situacija u Republici Srpskoj očajna. Nema novih fabrika, nema novih puteva. Dodik više neće imati šta da otvara uoči izbora. Zato je on opet zaigrao na staru kartu. Ponovo širi strah i priču o ugroženosti Republike Srpske koju, kako to predstavljaju režimski mediji, jedino on može sačuvati. Mislite li da će mu to ponovo donijeti pobjedu? Da li su građani toliko naivni, pa će ponovo nasjesti na te priče?

Tanja Topić: Građani su naivni. Hoću reći da ova situacija u kojoj se nalazimo, ovaj politički život koji živimo, ne bi bili mogući bez saučesništva građana. Prošle godine je u jednom istraživanju, koje je radio ovdašnji Filozofski fakulet, postavljeno pitanje - koje su to poželjne osobine koje građani traže od političara.

Dominirao je odgovor da oni traže one političare koji će ih zaštititi. To je posledica činjenica da vlast stalno proizvodi strah pričama o ugroženosti srpskog naroda i Republike Srpske. Kad se stvori takva klima, onda je logično da građani daju takve odgovore. Pitali ste da li povećanje plate od 30 maraka može uticati na građane da daju glas vladajućoj partiji. Može, jer su ljudi prodavali svoj glas i za 20 maraka i za deset litara benzina.

Crvena linija

Omer Karabeg: Međutim, veliki broj građana izađe da protestuje kada se pojavi slučaj kao što je smrt Davida Dragičevića. Nema velikih protesta zbog malih plata i teškog života, ali kada vide očitu nepravdu, kao što je ova u slučaju Davida Dragičevića, onda ih izađe više od 10 hiljada.

Tanja Topić: To je veliko iznenađenje, barem za mene. Mi smo se godinama pitali kada će građani podvući crvenu liniju i reći - dosta je, moramo reagovati na nepravdu. Ovo je došlo iznenada, kap je prelila čašu i građani su masovno izašli da protestuju. Ali to ne znači da će ovi ljudi - kojima je cilj da se utvrdi istina o smrti Davida Dragičevića i koji iskazuju nezadovoljstvo i frustraciju zbog ponašanja institucija - na oktobarskim izborima kazniti ovu bahatu i osionu vlast. Nije sigurno ni da će uopšte izaći na izbore.

Srđan Puhalo: Mislim da je vlast Milorada Dodika na silaznoj putanji. Ako ne izgubi ove izbore, izgubiće slijedeće

Srđan Puhalo: Ovi protesti su izazvani ljudskom tragedijom, iza njih ne stoje ni političke partije, ni nevladine organizacije. To je, čini mi se, ono što je ohrabrilo ljude da izađu i da traže pravdu. Sjetite se protesta koje je organizovala opozicija prije dvije godine. Bili su manje posjećeni, iako su opozicione stranke upregle sve svoje snage da dovedu što više ljudi. To su bili politički protesti. Ovi sadašnji to nisu. Ljudi se bune protiv nepravde. Zato su ti protesti toliko žilavi i toliko dugotrajni. Zato je propao pokušaj vlasti da tim ljudima nalijepi etikete stranih plaćenika i izdajnika. Upitno je, međutim, koliko će ovi protesti doprinijeti da vladajuća stranka izgubi izbore. Ne treba zaboraviti da skoro polovina ljudi koji imaju biračko pravo ne izlaze na izbore. Oni koji su nezadovoljni najčešće gledaju da odu iz Republike Srpske kako znaju i umiju.

S druge strane, Savez nezavisnih socijaldemokrata i njegovi koalicioni parneri - Demokratski narodni savez i Socijalistička partija - nisu političke stranke, to su preduzeća koja imaju svoje poslušne vojnike, a njih uopšte nije malo. Oni će ih sve izvesti na izbore - na nosilima, u kolicima. Niko ne smije ostati kod kuće, svi će morati da glasaju. Postavlja se pitanje da li će ljudi koji su nezadovoljni i koji misle da politički sistem u Republici Srpskoj nije pošten, glasati za opoziciju i da li će uopšte izaći na izbore? To je ono što je u stvari najveća enigma za vlast. Rekao bih da se oni ipak boje njihovih protesta, jer da nije tako ne bi se toliko trudili da te poteste uguše prije izbora.

Revolucija u glavama

Omer Karabeg: Može li Pravda za Davida ugroziti vlast Milorada Dodika?

Tanja Topić: Ne znam odgovor na to pitanje. Vrlo je važno kako će se ponašati oni koji su do sada apstinirali. Da li će im društvene nepravde, koje su se tako jasno razotkrile u slučaju Davida Dragičevića, biti dovoljan motiv da izađu na izbore i pokušaju nešto da promijene ili će i dalje zadržati onaj gadljiv stav prema politici i opet povjerovati spinu koji već godinama širi vladajuća stranka - da su svi političari isti.

Omer Karabeg: Da li to znači da bi ovi protesti mogli biti uzaludni, da se neće saznati istina o Davidovoj smrti, da će ubice ostati nekažnjene i da će sve ostati isto, pa će vlast nastaviti da radi ono što je i do sada radila?

Tanja Topić: Mislim da ne može i neće sve ostati isto, jer su se samim organizovanjem protesta stvari bitno promijenile. Građani su postali slobodniji, usuđuju se reagovati na nepravdu. Ne vjerujem, međutim, da ćemo od institucija dobiti odgovor na pitanje ko je kriv za smrt Davida Dragičevića, ali mislim da će njegov otac istrajati u nastojanju da se sazna istina. On neće odustati, ali i ako saznamo istinu - to ne znači da će pravda biti zadovoljena.

Srđan Puhalo: Ovi protesti će ući u istoriju Republike Srpske i poslije njih ništa neće biti kao što je bilo. Ovoj vlasti je upućena poruka da se ne može više ponašati kao do sada. Oni su toga veoma svjesni, samo traže način kako da se cijela ova stvar završi sa što manje posljedica po njih. Mislim da je vlast Milorada Dodika na silaznoj putanji. Ako ne izgubi ove izbore, izgubiće slijedeće. Slučaj Davida Dragičevića ne može se i neće zaboraviti i moraće se istjerati na čistac. Kratkoročno - možda neće biti nekih velikih rezultata, ali gledajući dugoročno - ovo je revolucija u glavama građana Republike Srpske. Prvi put su ustali i pokušavaju da pobijede sistem.