Sažetak
- Radnici iz Tadžikistana u rudniku zlata Zarafshon, kojim upravlja kineska kompanija u blizini Pendžikenta, protestovali su zbog niskih plata i velikih razlika u primanjima u odnosu na njihove kineske kolege.
- Kompanija je odbila povećanje plata, nudeći umjesto toga male praznične bonuse, za koje radnici kažu da neće biti dovoljni da ublaže njihov finansijski pritisak.
- Nedavni smrtonosni napadi na kineske radnike u blizini granice s Afganistanom izazvali su sigurnosnu zabrinutost i mogli bi ugroziti buduća kineska ulaganja u Tadžikistanu.
Nakon godina produbljivanja angažmana kroz rudarske operacije, izgradnju puteva i industrijske projekte, kineske kompanije koje posluju u Tadžikistanu sada se suočavaju s izazovima koji dolaze iz zajednica u kojima sprovode svoja ulaganja.
Jedan od posljednjih takvih događaja dogodio se u novembru u rudniku zlata Zarafshon u blizini sjeverozapadnog grada Panjakenta u Tadžikistanu, jednom od najvećih kineskih rudarskih poduhvata u zemlji.
Nezadovoljni stagnacijom plata i navodnim razlikama u primanjima u odnosu na njihove kineske kolege, grupa tadžikistanskih radnika uputila je zahtjev kineskom menadžmentu za povećanje plata, navodeći da "trenutna plata zaposlenih ne odgovara" rastućim potrošačkim cijenama. Za rudare koji rade u jednom od najzahtjevnijih sektora u zemlji, pismo je predstavljalo rijedak čin kolektivnog protesta.
Dva radnika zaposlena u kompaniji izjavila su za Radio Slobodna Evropa (RSE), pod uslovom anonimnosti kako bi izbjegli odmazdu menadžmenta, da se njihove mjesečne plate kreću od 2.000 do 4.000 somonija — što je oko 215 do 430 američkih dolara. Njihovi zahtjevi za povećanje plata i smanjenje bilo kakvih razlika u primanjima između lokalnih tadžikistanskih i kineskih zaposlenih odbijeni su od strane kompanije Zarafshon.
"Posao je fizički zahtjevan i rizičan", rekao je jedan rudar. "Očekujemo da plate to odražavaju."
Spor ukazuje na sve dublja neslaganja u Zarafshonu, zajedničkom preduzeću koje je postalo simbol i mogućnosti i navodne nejednakosti koje donosi vodeća kineska investicija koja je započela s radom 2007. godine.
Rudarski kompleks zlata Zarafshon, koji čini oko 70 posto ukupne proizvodnje zlata u Tadžikistanu, posebno je važan za tadžikistansku vladu, a pohvalio ga je i predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon tokom posjete u julu 2023. godine.
Drugi tadžikistanski zaposlenici koji su razgovarali s RSE žale se na nedostatak transparentnosti u upravljačkim praksama i tvrde da postoje velike razlike u platama između tadžikistanskih i kineskih radnika.
U pisanom odgovoru dostavljenom povodom zahtjeva radnika, direktor kompanije naveo je da su odbili povećati osnovne plate radnicima, ali su najavili skroman sistem bonusa koji bi trebao početi 2026. godine.
Prema tom sistemu, radnici bi dobili dodatnih 200 somonija (21 dolar) za rođendane, 300 somonija (32 dolara) za novogodišnje praznike i 500 somonija (53 dolara) za Novruz, perzijsku Novu godinu koja se obilježava na proljetnu ravnodnevicu i slavi širom Centralne Azije.
Radnici koji su razgovarali s RSE kažu da ta ponuda malo doprinosi ublažavanju njihovog nezadovoljstva i da tenzije između lokalnog tadžikistanskog osoblja i kineskih zaposlenih u rudniku rastu.
"Bonusi su lijepi", rekao je jedan rudar, "ali nisu dovoljni da nam promijene život iz mjeseca u mjesec."
Ministarstvo rada, migracija i zapošljavanja Tadžikistana saopštilo je RSE u pismu da je tokom 2024. godine izreklo kazne nakon posjete pogonu Zarafshon "šefu odjela za ljudske resurse i zamjeniku rukovoditelja za zaštitu na radu i sigurnost", ali je navelo da njihov nadzor nije utvrdio postojanje "razlika u platama između lokalnih i stranih radnika".
Čitajte: Smrtonosna talibanska zlatna groznica stavlja fokus na rudarenje uz podršku KineFrustracije unutar ključnog kineskog projekta
Kina je najveći strani investitor u Tadžikistanu, s više od 5,1 milijarde dolara uloženog kapitala od 2007. godine i više od 700 kineski podržanih preduzeća koja posluju širom zemlje. Tokom 2024. godine, tadžikistanski parlamentarci ratifikovali su bilateralni sporazum o zaštiti investicija s Kinom, kojim su kineskim investitorima ponuđene snažnije pravne garancije i zaštite.
Međutim, projekti koje podržava Kina suočavaju se s izazovima.
Istraga RSE-a iz 2024. godine otkrila je ekološku štetu u nekoliko rudarskih i poljoprivrednih zona kojima upravljaju kineske kompanije, uključujući Zarafshon, gdje su stanovnici navodili zdravstvene probleme u rasponu od prijevremenih porođaja do respiratornih bolesti — optužbe koje su tadžikistanski zvaničnici odmah negirali.
Ove kontroverze razotkrile su rastuće nepovjerenje između lokalnih zajednica i institucija zaduženih za nadzor stranih projekata, usljed dokaza da kineske firme eksploatišu mineralno bogatstvo ove centralnoazijske zemlje, dok istovremeno uživaju nekažnjivost i povlašteni tretman od strane tadžikistanske vlade.
U rudniku Zarafshon, tenzije rastu između tadžikistanskih radnika i kineskih državljana koji uglavnom zauzimaju tehničke i administrativne pozicije, a čije plate nisu javno objavljene.
Jedan tadžikistanski radnik zaposlen u rudarskoj kompaniji Zarafshon rekao je za RSE, pod uslovom anonimnosti, da je nakon pritužbi na navodno niske plate i razlike između primanja tadžikistanskih i kineskih radnika, kompanija podijelila računovodstveni sektor na dva dijela — jedan koji se odnosi na kinesko osoblje, a drugi koji obračunava plate tadžikistanskih radnika.
On navodi da ga je bivši zaposlenik u finansijskom sektoru kompanije obavijestio o značajnoj razlici u platama između tadžikistanskih i kineskih zaposlenih.
Operateri iz rudnika Zarafshon, kojim upravljaju Kinezi, premještaju vapnenac i zlato na preradu, proces za koji mještani tvrde da zagađuje okolna područja. (arhivska fotografija)
"Na primjer, ako tadžikistanski inžinjer zarađuje od 5.000 do 7.000 somonija, kineski inžinjer zarađuje i do 30.000–40.000 somonija", rekao je. "Kinesko osoblje radi osam sati dnevno, dok neki tadžikistanski radnici moraju raditi i do 11 sati dnevno kako bi zaradili više, iako je osmosatno radno vrijeme standard."
RSE nije bio u mogućnosti da nezavisno potvrdi navodnu razliku u platama, a rudarska kompanija Zarafshon nije odgovorila na zahtjeve za komentar.
Optužbe i nedostatak transparentnosti doprinose raširenoj percepciji javnosti u Tadžikistanu da kineski radnici imaju povlašten tretman — tenzije koje su se povremeno zaoštravale do te mjere da su tadžikistanske vlasti morale reagovati.
Radnici kompanije Talco Gold, zajedničkog tadžikistansko-kineskog rudarskog preduzeća, stoje pored plakata na kojem su prikazani kineski lider Xi Jinping i predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon.
Tokom 2025. godine, nakon intervencije Tužilaštva u Pendžikentu, kompanija Zarafshon dala je stalne ugovore o radu za više od 1.000 tadžikistanskih radnika koji su ranije bili zaposleni na određeno vrijeme.
Dana 13. januara, tužilac iz Pendžikenta je u zvaničnom odgovoru za RSE priznao postojanje "različitih kršenja radnih prava" na nalazištu zlata, ali nije naveo konkretne detalje.
Nasilje i neizvjesnost ulaganja u Tadžikistanu
Radni nemiri također su se poklopili s rastućim sigurnosnim zabrinutostima u vezi s kineskim projektima širom zemlje.
Od 1. decembra obustavljeni su radovi na važnom dijelu autoputa Dušanbe–Kina, nakon dva smrtonosna napada u blizini granice s Afganistanom.
Dana 30. novembra, naoružani napadači ubili su dvojicu kineskih radnika i ranili još dvojicu na gradilištu u okrugu Darvoz, što je navelo Peking da pozove Dušanbe da ojača zaštitu svojih državljana.
Čitajte: Napadi na granici Afganistana i Tadžikistana: Ko je ubio kineske radnike?Tadžikistanski zvaničnici su za incident okrivili "naoružanu terorističku grupu", ali nisu iznijeli dodatne podatke. Nekoliko dana ranije, troje kineskih državljana poginulo je u drugom napadu na lokaciji za ispiranje zlata u okrugu Šamsiddin Šohin. Tadžikistanske vlasti su saopštile da su oba napada došla s afganistanske strane.
Napadi su izazvali nelagodu među kineskim izvođačima duž strateške rute Dušanbe–Kulma, autoputa dugog 109 kilometara koji prolazi kroz udaljeni teren prema kineskoj regiji Xinjiang. Rahmon je sredinom 2025. godine proslavio djelimično otvaranje ove trase, ali kašnjenja u izgradnji i nove sigurnosne mjere sada dovode u pitanje njeno završavanje tokom ove godine.
Ovaj talas nestabilnosti mogao bi ugroziti odnose s Pekingom i učiniti kineske kompanije manje spremnim za poslovanje i ulaganja, što bi također moglo imati posljedice po ekonomiju Tadžikistana.
Prema zvaničnim podacima, kineske firme trenutno dominiraju sektorom zlata u Tadžikistanu, s udjelom od 84 posto u ukupnoj nacionalnoj proizvodnji.
Pored Zarafshona, među ostalim velikim projektima su nalazište zlata Pokrud, smješteno južno od Dušanbea, te rudnik TALCO Gold vrijedan 136 miliona dolara u sjevernom okrugu Ayni, razvijen u saradnji s kineskom kompanijom Tibet Huayu Mining. Širenje ovog sektora pomoglo je jednoj od najsiromašnijih zemalja u regionu Centralne Azije da poveća izvoz, ali je ujedno produbilo njenu zavisnost od kineskih investicija.
Za radnike u Zarafshonu, međutim, rastući troškovi i stagnacija plata i dalje predstavljaju veliki problem.
"Mi obavljamo najteži posao. Ali nagrade odlaze negdje drugdje", rekao je jedan tadžikistanski radnik u rudniku zlata za RSE.
Priredila Elvisa Tatlić