Dok se Mađarskom i dobrim delom Evrope smirivala euforija zbog aprilskog sloma desnog populiste Viktora Orbana, u drugoj članici Evropske unije, Sloveniji, proces je bio obrnut.
Janez Janša osvojio je neznatno više glasova od liberala koji su činili dotadašnju vlast, ali se povezao sa pet partija desnice, što ga je ponovo učinilo premijerom Slovenije – po četvrti put.
"Kad je Janez Janša na vlasti u Sloveniji, to je uvijek recept za vanredne razmjere. Pokušaće da razvali institucije, da podredi sve grane vlasti, sve autonomne institucije i medije. On je uvek u ratu sa novinarima, sa civilnim društvom, sa intelektualcima i slično", ocenio je Gorazd Kovačić sa Filozofskog fakulteta u Ljubljani u razgovoru za "Uvid" Radija Slobodna Evropa (RSE).
Janez Janša nakon što zatvaranja birališta u Ljubljani na dan parlamentarnih izbora 22. marta 2026. godine.
Ocene koje je izneo, između ostalog, govore i o sličnosti Janše sa načinom vladanja koji je u Srbiji razvio predsednik države, desni populista Aleksandar Vučić, slaže se Nikola Ilić sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
"To se savršeno uklapa u matricu koju vrlo često koriste desni populisti. Populizam jeste jedan od sastavnih elemenata njihovog vladanja i njima je veoma koristan da se predstave kao pravi predstavnici naroda i da targetiraju sve one koje vide kao neprijatelje", navodi Ilić.
Šta je bila greška slovenačkih liberala?
Socijalni elementi, uslovi života i životni standard, bez obzira na različite manifestacije populističkih pokreta u današnjoj Evropi, mogu biti ključni razlog njihovog rasta. To važi kako za članice Evropske unije (EU), tako i za one koje to nisu ili su kandidati za članstvo (Srbija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Crna Gora i Severna Makedonija).
Od država nastalih raspadom Jugoslavije, na Sloveniju se najčešće gleda kao na primer uspešne tranzicije ka evro integracijama, što je potvrđeno njenim priključenjem Uniji još 2004. godine.
Ipak, Gorazd Kovačić ocenjuje da je razlog rasta populista, ali i neuspeha liberalnih vlada, upravo neadekvatan odgovor na socijalna pitanja, za šta navodi primer cena nekretnina u Sloveniji.
"U Ljubljani, kada kupujete stari stan, prosečno kvadratni metar košta 5.000 evra. To su tri mesečne prosečne plate. Golobova vlada (Robert Golob, premijer Slovenije od 2022. do 2026. godine) imala je ideju da interveniše na tržištu gradnjom novih stanova. Sprovela je finansijsku šemu od 100 miliona evra godišnje za investicije u javne stanove, ali tek u poslednjoj godini svog mandata, što je bilo prekasno. Morali su biti znatno efikasniji u odgovaranju na stvarne probleme građana i upravo zato što nisu bili dovoljno efikasni populistička desnica je ponovo dobila priliku da manipuliše ljudima", navodi Kovačić.
Čitajte:
Kin za RSE: Populizam je autoimuna bolest demokratijeU Srbiji, pak, vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) od 2012. godine, kada je došla na vlast, posvećeno gradi osećaj sigurnosti kod marginalizovanih grupa, navodi Nikola Ilić.
"Na primer, penzionerima grade osećaj da se brinu o njima", navodi Ilić.
U poslednjih deset godina penzije u Srbiji su višestruko povećane i, prema zvaničnim podacima, porasle su sa 197 evra 2014. godine na 432 evra 2025. godine. Uvećanje je očigledno.
"Uporedite penzije sa inflacijom i rastom troškova života i videćete da je taj porast, iako statistički značajan, efektivno upitan", objašnjava Ilić.
Šta govori uspeh Najdžela Faraža?
Ako na Balkanu dominira socijalna komponenta u populističkom narativu u državama EU najčešće dominiraju identitetska pitanja. Ona su dominirala kampanjom za Bregzit, koja je uspeh postigla na referendumu 2016. godine, kada je doneta odluka o izlasku Velike Britanije iz EU, što je i učinjeno poslednjeg dana 2020. godine.
Uspeh Bregzita, a time i populističke politike, vezuje se za vodećeg zagovornika izlaska iz EU Najdžela Faraža (Nigel Farage). Vode se rasprave o tome da li bi Faraž na narednim izborima 2029. godine mogao da pobedi i izbori mesto premijera, što bi predstavljalo istorijski zaokret u državi u kojoj su se na vlasti smenjivale laburistička i konzervativna opcija.
Andi Hodžaj (Hoxhaj) sa King koledža (King's College) u Londonu, u razgovoru za "Uvid", podseća da u Faražovom narativu dominira strah od migracija, pa i netačne tvrdnje poput one da među počiniocima krivičnih dela u Velikoj Britaniji dominiraju migranti.
Međutim, ističe ovaj sagovornik, da li će Faraž zaista postići izborni uspeh zavisi od ranijih iskustava.
"Ono što trenutno vidim i čitam u Velikoj Britaniji jeste stav da zapravo nikada nismo zaista 'isprobali' Faraža. On je oduvek bio prisutan kao veoma glasan glas u politici, ali nikada nije zaista bio na vlasti. Ono što sada možda vidimo kao novost jeste da kontroliše većinu lokalnih samouprava koje je osvojio, pa ćemo videti kako će njima upravljati. Jer jedno je šta govorite kada ste u opoziciji, a sasvim drugo kada morate da isporučite rezultate", kaže Hodžaj, aludirajući na uspeh koji je Faražova stranka Reform UK ostvarila početkom 2026. godine na lokalnim izborima u više značajnih centara, uključujući i opštinu Hejvering u Londonu.
Najdžel Faraž razgovara sa novinarima, pored novoizabranih odbornika i poslanika Endrua Rozindela u gradskoj kući Hejveringa, nakon rezultata lokalnih izbora, u londonskoj opštini Hejvering, 8. maja 2026. godine.
Balkanski populizmi su vitalnije, te rezultati koje postižu političke elite uglavnom nisu dovodili u pitanje njihovu uspešnost.
"Biće veoma zanimljivo videti kako će se situacija razvijati u Britaniji, dok je na Zapadnom Balkanu pristup i dalje prilično drugačiji. Ali populizam je veliki deo načina na koji politički akteri pokušavaju da komuniciraju svoja rešenja", zaključuje Hodžaj.
Čitajte:
Andi Hodžaj: U Srbiji i Albaniji vidimo otuđenje mladih od postojećih politikaKako odgovoriti na izazov populizma?
Intenzivna i duga kampanja koja je prethodila pobedi Petera Mađara i silasku sa vlasti Viktora Orbana u Mađarskoj posle šesnaest godina primer je razgradnje jednog od evropskih populističkih pokreta.
Mađarov politički blok danas ima dvotrećinsku većinu u parlamentu, što ipak nije bilo dovoljno da predsednik države Tamaš Šuljok, naklonjen Orbanu, podnese ostavku na koju ga pozivaju protivnici bivše vlasti.
Peter Mađar izlazi iz Šandor palate u Budimpešti gde se susreo sa predsednikom Mađarske Tomašem Šuljokom 15. aprila 2026. godine. Bio je to sastanak nakon zbore pobede koju je ostvario politički blok predvođen sa Mađarem.
Situacija je slična i u nekim drugim članicama EU. Nasuprot populističkom premijeru Andreju Babišu u Češkoj stoji predsednik države Petr Pavel, dok je od umerenog poljskog premijera Donalda Tuska politički desnije pozicioniran predsednik Karol Navrocki.
U Sloveniji je, s druge strane, predsednica Nataša Pirc Musar politički bliža liberalnom centru nego premijeru Janezu Janši.
"Kad imate populističku vlast, to je vrlo naporno. Javni život je težak, teško je stručno raditi u nekim javnim institucijama. Ako postoji demokratska kultura, ljudi se onda okrenu ka nečemu drugom, recimo liberalnom predsedniku, pa on dobije podršku i samopouzdanje da parira populističkoj vlasti. To je, rekao bih, rezultat reakcije liberalnog dela javnosti na populističke pritiske", tumači Gorazd Kovačić.
Po njegovom mišljenju, odgovor na populizam mogao bi biti svojevrsni "kontrapopulizam" – fokusiranje na probleme građana i razgovor o njima izvan lažnih narativa.
Jačanje parlamentarizma i svesti o ograničenosti moći pojedinca odgovor je na koji upućuje Nikola Ilić.
"Jačanje parlamenta i svih drugih tela koja treba da predstavljaju ograničenje, odnosno da uravnotežavaju moć koju pojedinac ima. S tim što je to danas kompleksno pitanje i vidimo da čak i u političkom sistemu poput SAD, gde su te kočnice i ravnoteže mnogo prisutnije, značajnije i utemeljenije u tradiciji, i dalje predstavljaju izazov. Zato verujem da je najbolja brana protiv takvih pojava u tome da imamo građane koji su aktivno uključeni u politički život", kaže Ilić.
"Uvid" pogledajte na YouTube stranici Radija Slobodna Evropa.