Predsjednik SAD Donald Trump izjavio je da se sa Bjelorusijom pregovara o "velikom sporazumu" prema kojem bi ta zemlja obezbeđivala potaš (kalijumove soli) po nižoj cijeni od Kanade. Međutim, nakon Trumpove najave pojavile su se nedoumice oko toga da li ta istočnoevropska zemlja može da zamijeni najvećeg svjetskog proizvođača potaša i zadovolji potrebe SAD.
Prema podacima koje je u februaru ove godine objavio Američki geološki institut (USGS), Sjedinjene Države su u periodu od 2021. do 2024. godine 79 odsto svojih potreba za potašom, ključnom komponentom u proizvodnji vještačkog đubriva, podmirivale uvozom iz Kanade.
Tokom tog perioda, potaš iz Bjelorusije bio je pod američkim sankcijama, koje su ukinute 19. marta. Prije uvođenja tih mjera, Bjelorusija je zadovoljavala oko pet odsto američkih potreba za potašom.
Sljedeća stanica: Nju Orleans
Postoji teoretski potencijal da Bjelorusija značajno poveća izvoz u Sjedinjene Države.
Kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika, ona proizvodi dovoljno da podmiri potrebe SAD za uvozom.
Prema podacima USGS-a, Bjelorusija je 2025. godine proizvela oko šest miliona metričkih tona kalijumovih soli, čime je postala četvrti najveći proizvođač na svijetu, iza Kine (6,3 miliona), Rusije (10 miliona) i Kanade (15 miliona).
Čitajte:
SAD i EU uvele nove sankcije BelorusijiMeđutim, takav potez bi zahtijevao da Minsk preusmjeri trenutnu trgovinu potašom (kalijumskim đubrivom), od čega oko 27 odsto odlazi u Kinu. Među ostalim ključnim kupcima su Brazil i Indija.
"Problem je u tome što Bjelorusija nema slobodnih kapaciteta da snabdijeva Sjedinjene Države ovim proizvodom. Oni se sigurno neće zamjeriti Kini, svom glavnom kupcu", rekao je za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa Nikolaj Kulbaka, ekonomista i saradnik Centra za nove evroazijske strategije.
Njegove riječi se, zapravo, poklapaju sa izjavama dugogodišnjeg autoritarnog lidera zemlje, Aleksandra Lukašenka.
"Čak i da želimo da ih isporučujemo drugim tržištima, zapadnim tržištima, mi jednostavno nemamo te količine; sve je već ugovoreno", rekao je on 21. septembra.
Različite vrste đubriva na bazi potaše predstavljaju glavni izvozni proizvod Bjelorusije, a procjenjuje se da su 2024. godine donijele prihod veći od milijardu dolara. Ova zemlja učestvuje sa oko 15 odsto u globalnoj proizvodnji đubriva.
Drugim riječima, Lukašenko je pronašao kupce uprkos višegodišnjim sankcijama SAD i EU. Ipak, obim izvoza i prihodi su opali u odnosu na period prije uvođenja sankcija, koje su stupile na snagu nakon brutalnog gušenja prodemokratskih demonstracija u Bjelorusiji 2020. godine.
Čitajte:
EU uvodi dodatne carine na gnojiva iz Rusije i BjelorusijeIpak, određene isporuke ka Sjedinjenim Državama će se realizovati – a neke su već na putu.
"Očekuje se da će prva pošiljka bjeloruskog đubriva za SAD u posljednje četiri godine, tovar od 30.000 metričkih tona – stići u Nju Orleans sljedećeg mjeseca. To bi označilo prvu trgovinu potašom između dvije zemlje otkako su ukinute američke sankcije na bjelorusko đubrivo”, saopštila je 21. septembra kompanija Argus, koja se bavi analizom tržišta sirovina.
"Uvoz iz Kanade u SAD odvija se željeznicom preko granice, dok se veći dio uvoza potaše doprema u Nju Orleans", rekla je za RSE Julia Campbell, šefica službe za praćenje cijena potaše u kompaniji Argus.
Malo je vjerovatno da će SAD moći da zamijene sav uvoz potaše iz Kanade potašom iz Bjelorusije. Da bi se to dogodilo, Bjelorusija bi morala da izvozi svoju potašu gotovo isključivo u SAD, što je scenario koji je malo vjerovatan", rekla je Campbell.
Da li je cijena odgovarajuća?
Tu je i pitanje cijene.
Kanada ima veliku geografsku prednost, jer pošiljke prelaze relativno kratak put južno od granice. Transport kalijevih soli iz Bjelorusije podrazumijeva mnogo duži i složeniji put.
Iako su Sjedinjene Države ukinule sankcije na bjelorusku potašu, Evropska unija to nije učinila. Litvanija, članica EU, izjavila je da ne vidi razlog da dozvoli tranzit potaše kroz svoju glavnu luku Klajpedu.
Čitajte:
SAD traže od Litvanije, Poljske i Ukrajine da dozvole izvoz beloruskog đubrivaU maju je RSE izvijestio da je Vašington vršio pritisak na Litvaniju, kao i na Poljsku i Ukrajinu, da dozvole transport potaše preko svojih teritorija. John Coale, američki izaslanik koji je pregovarao o nizu oslobađanja političkih zatvorenika u zamjenu za ublažavanje sankcija, odbio je da komentariše.
Bjelorusija bi morala da svoju potašu (kalijumova đubriva) transportuje preko željezničkih i lučkih kapaciteta u Rusiji. To predstavlja potencijalno usko grlo, ne samo zato što Rusija proizvodi još više potaše od Bjelorusije i što će dati prednost sopstvenom izvozu.
"Kapaciteti [za izvoz] se neće značajno povećati, jer se sada kroz te luke pokušava transportovati i žito i ugalj. Drugim riječima, neće biti moguće ozbiljno proširiti mogućnosti za izvoz đubriva preko tih luka", rekao je Kulbaka.
Josh Linville, analitičar za tržište đubriva u američkoj kompaniji za finansijske usluge StoneX, izjavio je da ne smatra da bi transport potaše u velikim količinama u Sjedinjene Države bio ekonomski isplativ, s obzirom na veliku udaljenost i relativno nisku vrijednost te robe.
"Nismo imali problema sa nabavkom potaše", rekao je on za Reuters 21. septembra. "Imamo je više nego dovoljno za sve potrebe".
Nezavisni ekonomski analitičar Andrej Mahovski ukazao je na tehnički problem koji se tiče vrste potaše koju nudi Belaruskali, najveći proizvođač kalijumovih đubriva u Bjelorusiji.
"Postoje bijela i ružičasta potaša. Bijela zahtijeva više prerade, a Belaruskali uglavnom proizvodi ružičasta kalijumova đubriva. S druge strane, američko tržište uglavnom troši bijelu potašu", rekao je on za Radio Slobodna Evropa.