Zapadne zemlje "moraju Ukrajinu zadržati kao prioritet" i pojačati pritisak na Rusiju usred rata SAD-a i Izraela s Iranom, koji odvlači pažnju s najsmrtonosnijeg evropskog sukoba od 1945. godine, izjavio je ministar vanjskih poslova Estonije Margus Tsahkna u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Nakon glasnih kritika američkog predsjednika Donalda Trumpa na račun zapadnog saveza zbog nespremnosti pojedinih članica da se uključe u rat s Iranom, Tsahkna je rekao da "niko zapravo ne vjeruje da će se Sjedinjene Države povući iz NATO-a", ali je dodao da je taj sukob "sada također tema NATO-a".
Margus Tsahkna
Estonija je spremna razgovarati o mogućem doprinosu, ali Sjedinjene Američke Države nisu uputile zahtjev za podršku baltičke države u vezi s ratom s Iranom, rekao je estonski ministar vanjskih poslova za RSE u telefonskom razgovoru 7. aprila.
RSE: Američki zvaničnici su u privatnim razgovorima rekli da su bili iznenađeni reakcijama nekih saveznika u NATO-u u vezi s Iranom - konkretno zato što su ti saveznici sugerirali da to nije njihov problem. Međutim, zvaničnici ističu da je Iran bio ključni faktor u kontekstu Ukrajine zbog podrške Rusiji. Kako posljedice bliskoistočnog sukoba utiču na sve saveznike, da li Iran zapravo postaje problem NATO-a?
Tsahkna: Iran je bio evropski problem, i globalni problem, više od 40 godina zbog tog režima. Ono što vidimo jeste direktna prijetnja Evropi kroz terorizam i kroz sve ono što je režim radio. Također to vidimo kao direktnu prijetnju Estoniji, jer je Iran jedan od glavnih podržavalaca Rusije u njenom agresivnom ratu protiv Ukrajine.
Zato se ne slažem s onim evropskim liderima koji kažu da to nije naša briga. Možda je došlo do nesporazuma; možda su mislili da ova konkretna eskalacija nije pokrenuta od njih, ali svi smo povezani s tim. Cijene nafte su jedan aspekt, ali postoje i političke posljedice. Vidimo rast cijena nafte, a Rusija od toga ima koristi.
Trump je ukinuo neke sankcije, iako ne one koje su direktno povezane s Ukrajinom, ali također vidimo i političku dimenziju u kojoj on krivi Evropu. To nije prvi put. Neke od reakcija evropskih lidera bile su odgovor na činjenicu da nije bilo prethodnih konsultacija - ni o tome šta su SAD ili Izrael planirali, niti o očekivanim ishodima.
Estonija je bila vrlo jasna: ako bilo koji saveznik zatraži podršku, uvijek smo spremni razgovarati o tome. Ranije smo učestvovali u misijama u Afganistanu, Iraku i Maliju, gdje smo bili prva zemlja koja je poslala trupe uz Francusku. Očekujemo istu solidarnost: ako je jedan saveznik u nevolji, ostali će mu biti na raspolaganju.
U isto vrijeme, ovo sve više postaje pitanje NATO-a, posebno nakon što je Trump rekao da će preispitati politiku SAD-a prema NATO-u. To je vrlo ozbiljna stvar. Dakle, da, ovo je sada također tema NATO-a.
Čitajte:
Udari na Iran se pojačavaju, Tramp uputio upozorenje 'čitavoj civilizaciji'RSE: Trump je kritikovao saveznike zbog toga što ne podržavaju operacije u Iranu ili ne pomažu u osiguranju Hormuškog moreuza. Također je sugerirao da bi se Sjedinjene Države mogle povući iz saveza. Da li to stvara trajnu sumnju među članicama u spremnost SAD-a da stane uz svoje saveznike? Da li je to privremena taktika pritiska ili znak slabljenja veza koje bi mogle ostaviti dijelove svijeta ranjivima?
Tsahkna: NATO se ranije suočavao s krizama. Jedan primjer je Sueska kriza iz 1956. godine, kada su Sjedinjene Države bile protiv poteza Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske. Dakle, političke krize nisu nova stvar.
NATO je snažan: imamo planove, imamo vojne kapacitete i saveznici ostaju posvećeni. Ali ovo slabi odvraćanje, jer je jedno od najvećih snaga NATO-a jedinstvo. Kada vodeća zemlja kaže da je NATO slab ili ga naziva "papirnatim tigrom", to ne jača odvraćanje - posebno za zemlje poput Estonije koje graniče s Rusijom.
Političko jedinstvo je temeljni princip na koji se oslanjamo. Ipak, niko zaista ne vjeruje da će se SAD povući iz NATO-a. Ne radi se čak ni o pravnim procedurama u Kongresu; problematično je već to što uopšte razgovaramo o toj mogućnosti. SAD bi značajno izgubile globalni uticaj ako bi NATO ozbiljno oslabio.
Jasno je da Evropa mora preuzeti veću odgovornost, i to i činimo. Međutim, postoji percepcija da Evropa ne doprinosi dovoljno, što nije tačno. Zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Portugala, Njemačke i Francuske osiguravaju baze, pristup, dozvole za prelete, dopunu goriva i logistiku na koje se SAD oslanjaju.
Ranije sam obavljao funkciju ministra odbrane i mogu reći da smo vrlo otvoreni za razgovor o konkretnim doprinosima. Ali za to mora postojati jasan zahtjev i jasan plan. Vojna akcija zahtijeva definisane ciljeve i koordinaciju. Do sada nije bilo zvaničnog zahtjeva niti strukturiranih razgovora. Veliki dio ovoga i dalje ostaje u političkoj sferi.
RSE: Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte sutra putuje u Washington, gdje će se sastati s predsjednikom Trumpom, državnim sekretarom Marcom Rubiom i drugim zvaničnicima. S obzirom na njegov lični odnos s Trumpom, može li Rutte u ovoj fazi ličnom diplomatijom pomoći u smirivanju tenzija?
Tsahkna: Ova posjeta je veoma potrebna. Sastanak generalnog sekretara s predsjednikom Trumpom je uvijek važan. (Rutte) je vrlo dobar u objašnjavanju naših stavova i iznošenju činjenica - šta evropski saveznici rade i šta smo spremni učiniti.
Jedinstvo NATO-a je posebno važno u ovakvom trenutku, dok rat u Ukrajini traje već više od četiri godine i dok vlada nestabilnost na Bliskom istoku. Ovaj sastanak biće ključan.
Već smo ranije vidjeli da se tenzije mogu smanjiti nakon ovakvih sastanaka. Generalni sekretar razumije kako razgovarati s Trumpom i kako jasno objasniti situaciju. To je izuzetno važno.
Čitajte:
Trump kaže da bi rat s Iranom mogao uskoro da se završi, upozorava na izlazak iz NATO-aRSE: Upozorili ste da Rusija ostaje primarna egzistencijalna prijetnja Evropi. Da li američki pritisak da se saveznici angažuju na Bliskom istoku može oslabiti evropski stav prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu? Da li time Moskvi nenamjerno otvaramo strateški prostor?
Tsahkna: Ruska ekonomija je u lošem stanju. Još prije aktuelne krize na Bliskom istoku, Putin se suočavao s ozbiljnom ekonomskom situacijom. Rast cijena nafte sada Rusiji donosi veće prihode, a ublažavanje sankcija daje dodatni "kiseonik" njenoj ratnoj mašineriji.
Sve je povezano s ratom u Ukrajini. Prošle sedmice bio sam u Ukrajini i razgovarao s (ukrajinskim predsjednikom) Volodimirom Zelenskim i drugim zvaničnicima. Oni su naglasili da je kontinuirana podrška Evrope i Sjedinjenih Država od ključnog značaja.
Ako se sukob na Bliskom istoku oduži, neizbježno će privući vojne resurse i pažnju. Zato moramo zadržati Ukrajinu kao prioritet.
Evropa mora učiniti više, i mi to činimo, ali ne smijemo dozvoliti da se fokus u potpunosti prebaci na Iran. Rusija nije promijenila svoje ciljeve. Ona koristi ovu situaciju kako bi tvrdila da pobjeđuje, što nije tačno. Nije ostvaren nikakav strateški napredak.
Rusija trpi velike gubitke bez značajnih dobitaka. Moramo pojačati pritisak na Rusiju, ne na Ukrajinu. Ukrajina je žrtva, a ne agresor.
Čitajte:
Svi žele ukrajinske dronove. Njemačko‑ukrajinska kompanija želi biti korak ispred konkurencijeRSE: Govoreći o istočnom krilu, upozorili ste da "tampon-zone" predstavljaju "zeleno svjetlo" za Putina. Znači li to da je svako rješenje koje Ukrajinu ostavlja u sivoj zoni izvan NATO-a inherentno nestabilno i da nosi rizik budućeg rata?
Tsahkna: Ovo je istorijski trenutak za ujedinjenje Evrope. Ako želimo trajni mir, moramo priznati da je Rusija jedina direktna prijetnja.
Istorija pokazuje da sive zone ili neutralne susjedne države stvaraju prilike za rusku agresiju. Vidjeli smo to u Gruziji i Ukrajini. Ukrajina mora dobiti stvarne, funkcionalne sigurnosne garancije. Članstvo u NATO-u bilo bi najefikasnije rješenje, ali u ovom trenutku to, nažalost, ne izgleda vjerovatno.
U najmanju ruku, Ukrajina mora dobiti ekvivalentne garancije i biti integrisana u Evropsku uniju, što trenutno blokira Mađarska. To su ključne odluke, ne samo za Ukrajinu, već i za dugoročnu stabilnost Evrope.
RSE: Rekli ste da bi Ukrajina s vremenom mogla doprinositi sigurnosti Evrope. Da li to znači da bi Ukrajina u budućnosti više štitila druge, a ne samo bila štićena? I ko trenutno koči takav razvoj?
Tsahkna: Ako mislite na članstvo u NATO-u, Trump je jasno rekao da trenutno ne podržava ulazak Ukrajine u NATO. Međutim, ta opcija mora ostati otvorena za budućnost. Ne smije biti nametnuta od strane Putina.
Ukrajina već sada igra značajnu ulogu. Ima skoro milion vojnika s višegodišnjim borbenim iskustvom, snažnu inovativnost i brzo rastuće kapacitete u oblasti odbrambene industrije.
Sigurnosne garancije treba da funkcionišu u oba pravca. Ukrajina ne bi samo primala garancije, već bi i doprinosila evropskoj sigurnosti.
Ako se postigne mir, Rusija bi morala dobro razmisliti prije nego što premjesti snage prema granicama NATO-a, jer bi Ukrajina bila dio tog sigurnosnog okvira. Ukrajina je već pokazala spremnost da se bori za slobodu.
Čitajte:
Dok eskalira sukob s Iranom, Ukrajina poručuje SAD: Već smo to videliRSE: Kako reagujete na nedavna upozorenja Rusije baltičkim državama u vezi s navodnim otvaranjem zračnog prostora Ukrajini za moguće napade na rusku teritoriju?
Tsahkna: To je tipična ruska dezinformacija. Za takve tvrdnje nema nikakvog osnova. Estonija, Latvija, Litvanija i Finska nisu otvorile svoj zračni prostor za napade na Rusiju. To se nikada nije dogodilo.
Rusija koristi ovakve narative kako bi dijelila saveznike i stvarala strah. Neke bespilotne letjelice su ušle u naš zračni prostor, ali to ne znači da omogućavamo napade.
Ukrajina ima pravo da se brani, uključujući i gađanje strateških ciljeva u Rusiji. Međutim, Rusija je odgovorna za situaciju jer ometa signale i izaziva ove incidente.
RSE: Ako bi SAD formalno ostao u NATO-u, ali u praksi ne bi poštovao Član 5, koji je rezervni plan Estonije? Da li govorimo o fundamentalno drugačijoj, isključivo evropskoj sigurnosnoj arhitekturi?
Tsahkna: Mi smo praktični ljudi; spremamo se da se borimo ako bude potrebno. Nemamo alternativu. Vjerujemo da će svi saveznici stati uz nas. Napad na Estoniju je napad na Berlin ili Washington.
Učinit ćemo sve da NATO ostane snažan i da Član 5 ostane vjerodostojan. Ali Član 5 nije dugme koje se samo pritisne; on zahtijeva planiranje i djelovanje. NATO ima te planove.
Ako bude potrebno, djelovat ćemo, a NATO bi reagovao kolektivno. Uvjereni smo da bi Sjedinjene Države bile uz nas.