Američko-iranski razgovori suočeni sa ranim testom u Švicarskoj

Umjesto prvog susreta uživo nakon iznenadnog memoranduma o razumijevanju između Sjedinjenih Država i Irana došlo je do ranog testiranja da li krhko diplomatsko otvaranje može preživjeti pritiske šireg regionalnog rata.

Razgovori, za koje se očekivalo da će se održati u švicarskom odmaralištu Burgenstock uz posredovanje Katara i Pakistana, iznenada su odgođeni 19. juna, samo nekoliko sati nakon što su visoki zvaničnici počeli signalizirati novinarima da se očekuje da će sastanak ipak biti održan. Onda su se planovi raspali.

Potpredsjednik Sjedinjenih Država JD Vance, koji je trebao predvoditi američku delegaciju, odgodio je putovanje. Švicarsko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da su, za sada, razgovori otkazani.

Iran je izjavio da "nema žurbe" za neposredni angažman, tvrdeći da je početni memorandum već digitalno potpisan i da će naredna faza zavisiti od implementacije dogovorenih uslova.

Poruka svih strana bila je namjerna: Ovo je odgoda, a ne kolaps.

"Odgoda je ovdje ključna riječ, a ne otkazivanje", rekla je za Radio Slobodna Evropa Gorana Grgić, šefica tima za globalnu sigurnost pri Centru za sigurnosne studije u Cirihu.

Švicarski zvaničnici izgleda dijele to mišljenje. Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da se pripremni radovi u Burgenstocku nastavljaju, što sugeriše da sve strane i dalje namjeravaju vratiti se za pregovarački stol.

Švicarska već dugo ima jedinstvenu ulogu u američko-iranskoj diplomatiji. Otkako su formalni odnosi prekinuti nakon Iranske revolucije 1979. godine, Bern služi kao zaštitna sila Washingtona u Teheranu i kao ključni kanal komunikacije.

Grgić kaže da se uloga Švicarske često pogrešno razumije.

"Švicarska djeluje kao čvorište za pregovore", rekla je, naglašavajući da Bern funkcioniše manje kao direktni posrednik, a više kao fasilitator kroz organizaciju razgovora, održavanje kanala i omogućavanje kontakata putem pozadinskih kanala.

Ti pozadinski kanali ostaju centralni. "Postoji mnogo pozadinskih kanala koji vode i prema Washingtonu i prema Teheranu", rekla je Grgić. "I oni su bili aktivni tokom cijelog ovog procesa."

Ta šira arhitektura se razvila. Dok je Ženeva tradicionalno bila centar multilateralne diplomatije, pojavili su se novi posrednici. Katar je postao sve važniji akter, dok se Pakistan pojavio kao alternativni posrednik u ulozi koja se ranije više povezivala s Omanom.

Sve širi krug fasilitatora odražava i složenost i hitnost trenutka.

Čak i po švicarskim standardima, 19. juni je djelovao haotično. Ono što je počelo pod vedrim nebom u Cirihu završilo je, kako je Grgić opisala kao "historijskom olujom", vremenske prilike dovoljno ozbiljne da poplave glavnu željezničku stanicu u gradu. Za diplomate koji su pratili razvoj događaja, to je djelovalo kao prikladna metafora.

Crvene linije

Odgoda naglašava poznatu realnost američko-iranske diplomatije: okvire je često lakše očuvati nego postići konačne sporazume. U centru neizvjesnosti nalazi se Liban.

Iransko ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da pregovori o konačnom sporazumu zavise od implementacije "preciziranih uslova" u memorandumu, formulacije koju diplomate široko tumače kao povezanu sa stabilizacijom libanskog fronta. Ta povezanost je zakomplicirala sve.

Visoki evropski zvaničnici rekli su za RSE da, zapravo, ne postoji "novi" prekid vatre između Izraela i Hezbollaha. Ono što je javno objavljeno bila je reaktivacija starijeg primirja koje je bilo na ivici raspada nakon nekoliko dana pojačanog nasilja.

Hezbollah koji podržava Iran, militantna grupa i politička stranka koja kontroliše veliki dio južnog Libana, smatra se terorističkom organizacijom u SAD-u, dok je Evropska unija na crnu listu stavila njegovo vojno krilo, ali ne i političko.

Dobro upućen izraelski izvor rekao je da je Hezbollah hitno zatražio povratak uslovima prekida vatre nakon što je u izraelskim napadima ubijeno, kako je rečeno iz Izraela, na "desetine terorista", iako su među libanskim žrtvama bili i civili.

Washington, u međuvremenu, signalizira da je Liban sada neodvojiv od šireg regionalnog pitanja.

Uoči razgovora u Washingtonu sljedeće sedmice, američki državni sekretar Marco Rubio rekao je libanskom predsjedniku Josephu Aounu da Hezbollah mora biti razoružan, te je ponovo potvrdio američku podršku suverenoj libanskoj državi „u miru sa svim svojim susjedima“.

To je bilo više od standardne diplomatije. Bio je to signal, i Bejrutu i Teheranu, da Washington vidi budućnost Hezbollaha kao dio bilo kojeg šireg regionalnog rješenja.

Tačka pritiska Teherana

Za Teheran, opstanak Hezbollaha na bojnom polju nije odvojen od nuklearne diplomatije.

Farzan Sabet, stručnjak za Iran na Ženevskom institutu za međunarodne studije, rekao je za RSE da odgoda ne mora nužno značiti da je početni memorandum ugrožen.

"Glavni element MOU-a je ponovno otvaranje Hormuškog moreuza", rekao je, tvrdeći da se čini da implementacija te prve faze napreduje.

Rizici za plovidbu u moreuzu su se smanjili, što je snizilo troškove osiguranja i omogućilo normalizaciju komercijalnog prometa.

Za Teheran, to je dokaz da prva faza funkcioniše.

Više o ovoj temi:

Ali Sabet kaže da Iran sada pokušava proširiti diplomatski okvir povezivanjem sigurnosti Hezbollaha s narednom fazom pregovora.

Nekoliko je razloga: zaštiti jednog od najvažnijih regionalnih saveznika Irana, uvjeravanju tvrdolinijaša koji su skeptični prema sporazumu, te testiranju može li administracija Donalda Trumpa obuzdati izraelsku vojnu kampanju.

"Ovo je neka vrsta demonstracije snage Irana", kaže Sabet.

Ta prednost i dalje je ukorijenjena u geografiji. Iran zadržava sposobnost da poremeti Hormuški moreuz, i dalje najmoćniju tačku ekonomskog pritiska. Sabet tvrdi da Teheran vjeruje da bi, ako bude napadnut, mogao uzvratiti ne samo zatvaranjem moreuza nego i gađanjem energetske infrastrukture širom Zaljeva.

Ta logika odvraćanja pomaže objasniti zašto je američki predsjednik Donald Trump na kraju izabrao diplomatiju umjesto vojne eskalacije.

Ali Sabet ostaje oprezan oko narednih koraka."Nisam baš optimističan da će se sporazum druge faze, posebno onaj fokusiran na nuklearno pitanje, ostvariti", rekao je.

Dug put do druge faze

Za sada, američki i evropski zvaničnici kažu da se i dalje nadaju da bi razgovori u Burgenstocku mogli biti obnovljeni već ovog vikenda.

Ali diplomate priznaju da će druga faza, gdje se sudaraju nuklearna ograničenja, ublažavanje sankcija, garancije regionalne sigurnosti i aranžmani s posrednicima, biti znatno teža.

Iranski vrhovni vođa Mojtaba Khamenei već je izrazio skepticizam prema okviru. Tvrdolinijaši u Teheranu tvrde da memorandum daje previše ustupaka.

Za Švicarce, međutim, ova vrsta diplomatije sa zastojima i ponovnim pokretanjima nije nepoznata.

Sabet napominje da je Bern decenijama olakšavao upravo ovakve pregovore, od vremena Georgea W. Busha preko Baracka Obame i Joea Bidena do Trumpa.

Odgode, zastoji i preokreti dio su obrasca.

Prvi poslijeratni američko-iranski razgovori trebali su stvoriti zamah. Umjesto toga, pokazali su koliko je taj zamah i dalje krhak i koliko brzo diplomatiju mogu nadjačati događaji na bojnom polju.